Umjesto analize rada ili konkretnih poteza, Nebojša Vukanović
u svom tekstu poseže za ličnom diskvalifikacijom
Irene Ignjatović, osobe koja još nije imala priliku da obavi nijedan dan posla na javnoj funkciji.
U tekstu koji je objavio, Vukanović sam priznaje da
ne poznaje biografiju, kvalifikacije niti profesionalni put Irene Ignjatović,
ali uprkos tome gradi narativ sumnje i nepovjerenja. Takav pristup nije zasnovan na provjerenim informacijama, već na insinuacijama.
OVO JE OTVOREN POZIV NA LINČ, SVJESNO TARGETIRANJE I SEKSIZAM
Posebno je problematično insistiranje na broju osvojenih glasova kao argumentu za diskreditaciju Irene Ignjatović.
Ministri i članovi vlade ne biraju se direktno na izborima, već kroz politički i parlamentarni proces,
što je elementarna činjenica političkog sistema. Korišćenje tog podatka izvan konteksta predstavlja
svjesnu manipulaciju informacijama.
Dodatnu težinu tekstu daje obrazac koji se ponavlja kada su u pitanju žene u javnom prostoru.
Naglašavanje profesije u omalovažavajućem tonu, komentarisanje fotografija i stvaranje atmosfere
„kako je neko dospio tu gdje jeste“ predstavljaju otvoreni seksizam.
U tekstu nema analize nadležnosti, očekivanih politika, niti kriterijuma po kojima bi se rad Irene Ignjatović
mogao ocjenjivati u budućnosti. Fokus je isključivo na ličnosti, a ne na funkciji ili odgovornosti koju ona nosi.
Ovakav način djelovanja ne predstavlja kontrolu javnih funkcionera, već
lični obračun prije rada, koji snižava standarde javne debate i profesionalne odgovornosti.
Kritika bez činjenica, presuda bez učinka i targetiranje bez argumenata ne doprinose informisanju javnosti,
već stvaranju atmosfere linča.
