Draško je krenuo u kampanju još prije sedam godina, a ona se svodi uvijek na isto – obećaj i bježi. Cepter hotel na Trgu Krajine (rupa i danas tu), vrtići novi ni na mapi, fabrike koje će dovesti i zaposliti nezaposlene (zna li se da li je doveo nekoga), nova bolnica u gradu (zaboravljeno obećanje)… More je toga bilo do sada. A sad su na red došle đačke uniforme i zabrana kladionica blizu škola.
Kakav cinizam sina čovjeka koji se i danas bogati sarađujući sa kladionicama, izrađujući softverska rješenja za njih. Balavi gradonačelnik je zaboravio da svaki taksi i autobus u njegovom gradu nosi reklamu kladionice. Ili je zaboravio da su odavno prešle na onlajn nivo, zajedno sa svojim korisnicima, pa im sjedišta mogu da budu i na Himalajima.
A tek kakvo je licemjerstvo reći da će on ukinuti društvene mreže za mlade, one iste sa kojima je isti on krenuo u političku karijeru i sa kojima on, mora se priznati, vješto rukovodi. Jer tu ne treba ništa više od pola minuta obećanja po jednoj objavi. Manipulator, a tako mlad i botoksiran već.
Ruku pod ruku s njim je stupio Igor Radojičić, koji mu je nonšalantno i prepustio vođenje grada u jeku korone, kada je svjesno obustavio svoju kampanju. Dogovor sa grupom banjalučkih biznismena je uspio tada, ali nije jasno kada je Igor Radojičić lagao, tada kad je bio kandidat SNSD-a ili sada kada je podvio rep pod Draškićem. Ili uvijek laže, čim zine?
Drugi Igor, onaj Crnadak, stao je pod mišku Nebojše Vukanovića i trenutno je jedini čovjek na planeti sa kojim ovaj nije u svađi. Do kada, čuće se.
Obojica mirišu sarajevske fotelje, iako bi Vukanović najradije zasjeo na sve, kad bi mogao. Onolika količina ega mala je za broj domaćih pozicija. Njegovo znanje dopire daleko. Neki bi rekli do kraja ove naše galaksije.
(Z)blanuša ima samo jedan zadatak koji je dobio od marketinških stručnjaka svoje stranke: što manje na televizijske ekrane i što dalje od mogućnosti da ga, ne daj Bože, neki novinar nešto priupita. Zblanut kakav jeste, mogao bi da ispali nešto što niko ne bi razumio, a vjerovatno ni on sam.
Za to vrijeme Jelena Trivić skuplja ostatke svoje stranke i uzda se da retrogradni Merkur nije na snazi narednih mjesec dana. Prognoze su joj crne, zato se privukla SDS-u i Draškiću, nadajući se čudu i premijerskoj fotelji. Nije važno što ne zna ništa osim osnova ekonomije iz knjiga koje su zastarjele već 50 godina.
E sad, ko je zaboravio kako su vladali ovi iz SDS-a i PDP-a svojevremeno, neka malo progugla. Vidjeće siromašno društvo, izdano i prodano. Vidjeće privatizaciju banaka za jednu marku i nekoliko likova koji su za mali novac pokupovali preduzeća, vidjeće kriminalne grupe koje su bile strah i trepet, vidjeće ubistva i strah običnih ljudi i društvo u kojem je, recimo, jedan Mirko Šarović mogao da prođe nezapaženo u slučaju ubistva direktora Jahorina osiguranja Riste Jugovića, iako je Jugović, samo nekoliko dana prije ubistva, javno, na pres-konferenciji u Banjaluci rekao da mu smrću prijeti grupacija koju kontroliše Šarović i vidjeće ove likove koji sada podržavaju Draškića ili Božovića (za Blanušu znamo da ništa ne zna, ali bio bi dobra marioneta), a koji su stajali iza svega navedenog.
E sad, vi mladi, koji se niste ni rodili tada ili ste tada bili mladi, telefon u ruke i pretražujte taj period. A vi stariji, samo se sjetite svojih plata ili neisplaćenih penzija. Samo malo poređenja i izbor neće da bude težak.
Autor: Vijesti365
