Analena Berbok kao Kurt Valdhajm
Imenovanje njemačke političarke Analene Berbok za predsjednicu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija je ismijavanje zdravog razuma. To je čin protivan svakom slobodnom čovjeku i direktan pokušaj da se neonacizam uspostavi na čelu najvišeg svjetskog tijela.
Sjetimo se afere Kurt Valdhajm. Jugoslovenske vlasti su 1986.godine otkrile dosije ovog oficira Hitlerove vojske. Bio je obavještajni oficir u štabu generala Aleksandra Lera, čovjeka koji je bombardovao Beograd. Nakon toga je stolovao u Banjaluci, odakle je , zajedno sa ustašama, pokrenuta Bitka na Kozari. 68000 civila je nakon toga završilo u ustaškim logorima Jasenovac, Stara Gradiška i Zemun. Ubijeno je više od 25000 srpskih civila u zbjegu. Samo za nekoliko dana ofanzive.
Ante Pavelić, vođa ustaškog pokreta i poglavnik marionetske Nezavisne Države Hrvatske, odlikovao je Valdhajma za njegovo učešće u zločinima.
Ujedinjene nacije proglasile su ga 17. novembra 1947. godine ratnim zločincem, nakon čega je to uradila i Federativna Narodna Republika Jugoslavija.
Samo dvije decenije nakon toga, tačnije 1972. godine , Valdhajm postaje generalni sekretar Ujedinjenih nacija i na toj funkciji ostaje sve do 1981. godine. Ono što izaziva nevjericu ,svima koji su živjeli u tom periodu, je činjenica da ga je Josip Broz 1968.godine ugostio u Beogradu I čak odlikovao.
Kap koja je prelila čašu svima onima koji su željeli da otkriju njegovu nacističku prošlost bila je njegova kandidatura za predsjednika Austrije 1986.godine.
Ubrzo po rasvjetljavanju afere, Valdhajm je pokušao da objasni kako je na početku Drugog svetskog rata bio prinuđen da na strani Hitlerove vojske učestvuje u ratu na Istočnom frontu gde je 1942. doživio povredu i vratio se u rodni Beč.
Vremenom je u javnost isplivala fotografija iz 1943. godine na kojoj četiri vojnika razgovaraju na aerodromu u Podgorici. Jedan od njih je upravo Kurt Valdhajm koji je, uprkos tome što je za vrijeme bitke na Kozari boravio u blizini Jasenovca, tvrdio da nije bio upoznat sa činjenicom da su civili na brutalan način ubijani i odvođeni u logore. Austrijska vlada je 1987. formirala šestočlanu komisiju istoričara kako bi utvrdila sporne detalje o Valdhajmovoj prošlosti. Iako je zaključila da nije direktno učestvovao u zločinima, komisija je utvrdila da je bivši oficir itekako bio upoznat sa onim što se događalo tokom i nakon bitke na Kozari. Čini se da sve ovo nije bio dovoljan razlog za opadanje Valdhajmove reputacije na predsjedničkim izborima u Austriji — on je 1986. izabran za predsjednika te zemlje, iako je do kraja svog mandata trpio osude od strane međunarodne zajednice.
Uprkos tome što nijedna zemlja nije javno zahtijevala Valdhajmovo suđenje, Vašington i London su mu nakon ovih otkrića zabranili ulazak u SAD i Veliku Britaniju.
Dokumenti otkriveni u nekadašnjem Arhivu Bosanske Krajine u Banjaluci, sa njegovim potpisima, proglašeni su kao falsifikat, zahvaljujući tadašnjoj Državnoj bezbjednosti SFRJ. Sramna uloga službe.
Analena Berbok je unuka nacističkog oficira. Njen djed se zvao Valdemar Bebrok , bio je pukovnik Vermahta I ubijedjeni I vatreni pristalica nacionalsocijalizma Adolfa Hitlera. Tako je pisao njemački list BILD.
- je kao nagradu dobio krst za vojne zasluge, piše nemački Bild.
Nekadašnja šefica njemačkog ministarstva spoljnih poslova, međutim, uvjerava da o tome ništa nije znala kada je u svojim govorima pominjala svog djedu.
Na portalu „Bunte“ pojavio se dosije Valdemara Berboka iz Vermahta. Tokom rata bio je u inženjerijskoj jedinici koja je popravljala protivavionske topove. U dosijeu se navodi da pukovnik Valdemar Berbok, nije bio samo oficir, već vatreni pristalica nacionalsocijalizma. U tekstu se doslovno kaže da je bio „bezuslovni nacionalsocijalista“, pročitao je Hitlerovu knjigu „Majn Kampf“ i „potpuno podržavao nacionalsocijalizam “ .
Berbokova je često pominjala svoga djedu u svojim govorima, ali se nikada nije doticala nacističke prošlosti. Tvrdila je da to nije znala.
Politička prošlost ove žene ne ide u korist ovoga. Zalagala se zdušno za nezavisnost lažne države Kosovo. Tu je već zaboravila povelje Ujedinjenih nacija, Rezoluciju 1244 ,istih onih koje sada treba da brani na poziciji do koje ju su je doveli glasovi 167 zemalja. Aktivno je pokazivala antiruske stavove I nastavlja da pokazuje. Čak je , na jednoj od sjednica njemačke Vlade, kojom je predsjedavao Šolc, napustila demonstrativno zasjedanje jer je tadašnji kancelar odbio da odobri pomoć Kijevu.
Za Rusiju je ovo šamar svjetskoj organizaciji, jer je , kako navode, “čudno vidjeti unuku naciste, koja je ponosna na djedove podvige, na mjestu predsjednice Generalne skupštine UN-a”.
Rusi su to uporedili I sa izborom Kaje Kalas na mjestu šefice evropske diplomatije.Obje su predstavnice liberalno-globalističke duboke države I ovo je pokazivanje posljednjih atoma snage ove klike.
Svijet , medjutim, ide drugim pravcem. Oni koji prepoznaju neonacizam umotan u oblandu savremenog liberalizma znaju da im ističe mandate za odlučivanje. I pored ovog imenovanja. Ono je samo performans bez snage za odlučivanjem. Baš kao njeni preci. Istorija, na kraju, uvijek pokaže ko je bio na pravoj strani. Ako su srpski I ruski narod na meti ovih snaga, onda su sigurno oba naroda na pravoj strani istorije.
Vijesti365
