Radovan Majkić, do juče anonimus, uspio je da preuzme mjesto broj jedan na banjalučkoj listi budala. Njegove riječi, izgovorene u jutarnjem programu da u Dragočaju svaka druga kuća ima bazen i da je to problem što ljudi danima nemaju vodu (u 21. vijeku), klasični su odraz njegovog političkog šefa Draška Stanivukovića. Ko god je prošao kroz Dragočaj zna da to ni blizu nije tačno i da je to laž koju može da izgovori samo van ovog sela.
Ali to je modus operandi ponašanja cijele gradske vlasti. Sa Majkićem je prije nekoliko dana u Dragočaj došao Draškićev Bojan Kresojević, novi dječačić u samozamišljenom usponu. U kojem svojstvu ne zna niko, ali je on i njegovo obezbjeđenje odlučilo da napadne ATV ekipu i ultimativno zatraži da se snimi njegova izjava. Zašto – sam Bog zna. Ovaj naduvani ekonomista bez iskustva je sebi uzeo za pravo da medijima govori šta treba da rade. Navikao sa Ivanom Begićem valjda.
A gradski problemi sve veći. U Živojina Mišića se smeće nagomilava jer kontejnera više nema. Od tri grupe iza Titanika napravljen je jedan podzemni depo, koji se napunio i niko ga ne prazni danima, pa je okolina depoa postala omiljeno stjecište za pacove dok se smrad širi elitnim naseljem. Ćutnja gradskih vlasti postaje ozbiljna i prijeti katastrofom.
Priječani i Kuljani plaču za asfaltiranjem i proširenjem ulica, ali koga briga. Treba stići na jahtu, slikati se i botovati.
Grad je kleknuo pod teretom neznalica i dječačkih snova njegovog vođstva. Struka ćuti, građani ćute… Vrijeme je da se smeće donosi ispred Gradske uprave, da se blokiraju istrošene i uske ulice, zabrani gradnja u prenaseljenim dijelovima grada i potjeraju oni koji misle da grad vole više od nas, a svoje snove ostvaruju u Konjicu ili Srpcu poput Milade i Drine. Vrijeme je da se muzički učitelji (Mirna Savić-Banjac) i neostvareni ekonomisti (Bojan Kresojević), bez radnog dana u struci, sklone, jer je Banjaluka odavno prestala da bude krajiška ljepotica. Postala je ruglo, bez ikakvog plana, sa nepodnošljivim smradom otpada i stočnom pijacom koja još uvijek egzistira na 500 metara od centra.
A ta mala armija slijepih i ucijenjenih poslušnika Draška Stanivukovića ostaće upamćena kao najveće leglo neznanja, ali i izvor naglog bogaćenja.
Neka nam je Bog u pomoći!
Autor :Vijesti365
