Piše: DŽevad Galijašević
Sa Alijom Izetbegovićem El Fatih Hassanein se upoznao 1970. godine u Beogradu, gdje je studirao medicinu, a Izetbegović je kao islamski stipendist često boravio u Beogradu družeći se sa tamošnjim muslimanskim intelektualcima. U procesu Mladim Muslimanima 1983. godine, Izetbegović je na saslušanju priznao da mu je Hassanein dobar prijatelj, a u augustu 1996. godine uručio mu je odlikovanje za humanitarni rad u BiH. TWRA je službeno počela surađivati sa Izetbegovićevom vladom u Sarajevu, u drugoj polovici 1992. Godine (2. Prilog Br.1.) . Preko nje se finansirala i organizirala nabavka oružja za Armiju BiH, a novac je išao preko Prve austrijske banke u Beču (Die Erste Österreich Bank). Dolazio je iz Saudijske Arabije, Irana, Turske, Sudana, Bruneja, Malezije i Pakistana. TWRA je tada povezivana sa radikalnim islamskim oganizacijama i pojedincima koji su bili u vezi sa nekim muslimanima u BiH.
U septembru 1995. godine austrijska antiteroristička policijska jedinica upala je u Beču u prostorije TWRA i pokupila svu dokumentaciju. Prema austrijskim istražnim organima koji su radili na ovom slučaju, 350 miliona dolara su islamske zemlje donirale islamskom pokretu u BiH. Najveći donator je, prema tim podacima, bila Saudijska Arabija, a novac je dolazio i iz Pakistana, Turske, Bruneja i Malezije. Sumnjalo se da su se u finansiranje TWRA uključili i teroristi koji su preko ove organizacije pomagali vladu u Sarajevu, koja je bila pod kontrolom SDA. Među prikrivenim donatorima navodno je bio i Osama bin Laden,a istražitelji su pronašli dokumentaciju koja je potvrdila da je TWRA bila povezana sa Šeikom Omarom Abdelom Rahmanom, radikalnim egipatskim imamom koji je osuđen na doživotni zatvor zbog planiranja nekoliko terorističkih bombaških napada u New Yorku.
Od bh. političara, sa TWRA su direktno povezani: Alija Izetbegović, koji je 1993. godine napisao pismo Die Erste Österreich Banku potvrđujući da El Fatih Hassein ima puno povjerenje bosanskih vlasti, zatim Irfan LJevaković, za koga se vjeruje da je bio direktno uključen u projekat dovođenja 500 islamskih plaćenika u BiH pod patronatom TWRA, te Husein Živalj i Faris Nanić kao članovi Upravnog odbora ove organizacije, u kojem je bio i Hasan Čengić.
U jednom intervjuu koji je dao 1994. godine, El Fatih je izjavio: “Bosna na kraju mora biti muslimanska, jer ukoliko se to ne dogodi, cijeli rat nema smisla. U BiH treba pomoći onim Bošnjacima koji nisu religiozni, ili nisu dovoljno religiozni, da se probude. Uglavnom, situacija još uvijek nije dobra i mislim da moramo pronaći prikladne metode da raširimo pravilno učenje islama među bosanskim muslimanima.”
Osim Čengića, jedini koji su mogli potpisivati devizne račune na koje se slijevala pomoć BiH, bili su Alija Izetbegović, njegov sin Bakir Izetbegović, kasnije reis Mustafa-efendija Cerić, a jedno vrijeme na samom početku rata i Haris Silajdžić. Vremenom se pokazalo da to tako neće moći funkcionirati u beskonačnost, pogotovo nakon upada bečke policije u TWRA, te da će se morati stvoriti pravne osnove koje će pokrivati ove finansijske transakcije. Odlučeno je da se zvanično formira Fondacija za pomoć muslimanima Bosne i da se sva pomoć koju šalju islamske zemlje usmjeri na nju. Fondacija je registrovana, u Visokom, na adresi Hadži Hasanova broj 23.
Kao zvanične osnivače Fondacije, Hasan Čengić je naveo: Huseina Kavazovića, Irfana LJevakovića, Munira Gavrankapetanovića, DŽemaludina Latića, Hilmu Neimarliju, Kemala Terzića, Hasana Čengića, Seada Živalja, Derviša Đurđevića, Mevludina Sinanagića, Sulejmana Vranja, Huseina Omerspahića, Rijada Raščića, Bećira Čengića, Fahrudina Šuvaliju, Abdulaha Budimliju, Aliju Izetbegovića, Salima Šabića i El Fatiha Hassaneina.
No, kada su mediji u BiH objavili ovaj njegov spisak, rahmetli Munir Gavrankapetanović je u svom demantiju napisao da nikada nije bio osnivač niti ove, niti slične fondacije.Krug oko Hasana Čengića na svoj je način poklopio finansije i direktno odlučivao o dešavanjima u BiH, direktno uticao na unutrašnju politiku, koja se direktno odražavala na spoljnu, zbog čega BiH i danas trpi posljedice. Ime El Fatiha Hassaneina povezuje se i sa idejom stvaranja Muslimanske obavještajne službe, iza koje su stajali Mladi Muslimani, ali i sa Osamom bin Ladenom i Šeikom Omarom Abdel Rahmanom, što dovoljno govori o prirodi i značaju uticaja ovog Sudanca i njegovih mentora, na dešavanja u BiH. Upravo zbog toga, povodom njegove smrti, sarajevska Slobodna Bosna će ga nazvati stvarnim osnivačem i Predsjednikom Stranke Demokratske Akcije – SDA, jačim od Alije.
Inače, u Rješenju br. R-III-60/96, stoji da je Viši sud u Sarajevu, i to sudija Amira Sadović, “kao sudija pojedinac odlučujući o vanparničnom postupku po zahtjevu Humanitarne organizacije Fondacija za pomoć muslimanima /The Foundation for help to the muslims og Bosna, skraćeno FHMB/ iz Visokog za upis u registar humanitarnih organizacija”, dana 8. maja 1996. godine (tek tada), donio Rješenje o upisu u registar ove humanitarne organizacije.
U Rješenju piše: “Osnovni programski ciljevi i svrha organizacije su pomaganje ugroženog stanovništva, pružanje materijalne pomoći i druge aktivnosti humanitarnog karaktera.” Dalje su nabrojani zadaci Fondacije: pružanje humanitarne pomoći socijalno ugroženim građanima, pokretanje proizvodne ili druge djelatnosti na osnovi humanitarnih ulaganja u humanitarne svrhe, osnivanje preduzeća koja će iz ostvarene dobiti finansirati humanitarnu djelatnost Fondacije za pomoć muslimanima Bosne”, prikupljanje novca i roba i poklanjanje neposrednim korisnicima, obavljanje svih oblika komunikacijskih, transportnih i drugih usluga u humanitarne svrhe, organiziranje kulturnih, sportskih i drugih manifestacija u humanitarne svrhe, povezivanje obitelji izbjeglica i raseljenih lica, briga o smještaju izbjeglica, sudjelovanje u pomoći žrtvama oružanih sukoba i elementarnih nesreća, izgradnja ili finansiranje izgradnje i opremanje i vođenje ustanova za pružanje usluga socijalne, dječije i zdravstvene zaštite, obrazovanja i odgoja, nauke, sporta i drugo, te obavljanje drugih aktivnosti kojima se neposredno ili posredno pruža humanitarna pomoć stanovništvu. Na kraju Rješenja stoji da su lica ovlaštena za zastupanje i predstavljanje humanitarne organizacije Fondacija za pomoć muslimanima Bosne iz Visokog: 1. Hasan Čengić, 2. Mevludin Sinanagić, 3. Irfan LJevaković.
Na Skupštini osnivača Fondacije održanoj prvog augusta 1998. godine, Hasan Čengić je zvanično prvi i posljednji put govorio o radu Fondacije. U svom izvještaju Čengić je objasnio da je Fondacija za pomoć muslimanima Bosne humanitarna organizacija koja je osnovala Bosansku investicionu organizaciju – BIO, a iz nje su nastali BIO Tours i BIO Air, koji su, prema njegovim tvrdnjama, stoprocentno vlasništvo Fondacije i BIO-a, a formirane su i sljedeće firme: BP Trade, Bosanski transportni servis i Javno preduzeće Aerodrom Visoko, koje su zajedničke, ali u kojima je Fondacija većinski vlasnik.
Na kraju svog izlaganja Hasan Čengić je rekao: “U humanitarnom smislu, Fondacija će se koncentrirati na tri humanitarna projekta: stipendiranje nadarenih studenata i srednjoškolaca iz BiH, izdržavanje 100 jetima u familijama i kurs islama za srednje škole.”
Ova Fondacija pod okriljem Vlade u Sarajevu, udružena sa El Fatihom Hasaneinom i ABS bankom iz Tešnja, osnovaće glasovitu BBI (Bosnia Bank International). Dionicki kapital BBI iznosio je 47,52 miliona konvertibilnih maraka, što je tada predstavljalo najveci uplaćeni kapital, u poredenju sa drugim bankama u zemlji i prividno je pripadao: Islamic Development Bank iz DŽede (Saudijska Arabija – sa kapitalom od 45,46 %) , Dubai Islamic Bank (27,27 %), Abu Dhabi Islamik Bank (27,27 %). U suštini, bio je to novac nastao zloupotrebom donacija iz Islamskih i Zapadnih zemalja upotrebljen u organizovanoj i do tada, nezapamislivoj trgovini oružijem.
AUSTRIJA- ISLAMISTIČKI CENTAR TRGOVINE ORUŽJEM
U bankarskim kuloarima je poznato da El Fatih Hassanein stoji i iza International Commercial Bank p.l.c. Sarajevo, iako ga u zvaničnom izvještaju nema, već je kao najveći dioničar, koji ima 62 posto kapitala, naveden Che Abdul Dam Bin Haji Zainuddin.
Prema analizama CIA, jedan od poslova kojim se TWRA bavila u to vrijeme bilo je prikupljanje novca iz islamskih zemalja za finansiranje pokreta Muslimanska braća u Sudanu kako bi sa tom organizacijom, gurnuli Sudan u građansko-vjerski rat i podijelili ga na dvije države.
Naime, Al Hassanein je još iz mladosti bio saradnik i prijatelj dr. Hasana Abdullaha Turabija. Sedamdesetih godina ovaj Sudanac bio je generalni sekretar Muslimanske braće i dekan pravnog fakulteta na Univerzitetu u Kartumu. Od vremena kada je bio studentski lider i glavni retoričar protiv sekularističkih ideja, dr. Turabi je svoje pravničko znanje posvetio metodama uvođenja šerijatskih zakona u Sudanu i drugim islamskim zemljama. Krajem osamdesetih, Turabi je osnovao Nacionalni islamski front (drugi naziv za Muslimansku braću u Sudanu). Vlada Sudana je 1989. zabranila ovu stranku i uhapsila Turabija, optuživši ga da podržava sve radikalne islamske pokrete i daje im utočište u Sudanu što ova država skupo plaća na međunarodnom planu. Kada je 1994. Saudijska Arabija oduzela državljanstvo i pasoš Osami bin Ladenu, Turabi je Bin Ladenu omogućio utočište. Pod lažnim imenom, Bin Laden je otvorio trgovačku eksportnu firmu koja se bavila izvozom gume, kukuruza i suncokreta. Od tada, u dugom periodu, Osama bin Ladena je bio najveći donator novca za gradnju autoputa od Kartuma do aerodroma u Port Sudanu, uloživši pedeset miliona dolara. Kako je gradnja cijelog puta koštala 300 miliona američkih dolara, zapadni mediji su objavili da je Bin Laden “težak” stotine miliona dolara?! Pod prijetnjom ekonomskim sankcijama, Sudan je krajem 1995. protjerao bin Ladena i njegove dvije stotine sljedbenika u Afganistan gdje su ga prihvatili talibani.
Evropa je uvijek bila u fokusu radikalnih islamista pa će 1994. godine, opet u Beču, biti osnovano Međunarodno udruženje za pomoć muslimanima BiH (International Asociation form Aid to Muslims of BiH). Direktor zagrebačke podružnice bio je Salim Šabić, a njegovi pomoćnici Hasan Čengić i Al Hassanein. Po istom principu kao i TWRA, koju su austrijske vlasti u međuvremenu zabranile, djelovala je i ova organizacija. Prema izvorima iz bivšeg Predsjedništva RBiH, Fatih Al Hassenein je navodno tokom rata upriličio dva susreta dr. Turabija sa Alijom Izetbegovićem prilikom posjeta bliskoistočnim zemljama. U julu 1999., na Trećoj skupštini udruženja Mladi muslimani El Fatih Ali Hasanein je izašao za govornicu i kratko poselamio svoje prijatelje: “Meni je čast što stojim ispred vas. Bolje je i za mene i za vas da ne govorim mnogo”.
Istražujući trgovinu oružjem i finansijske transakcije, koje je El Fatih radio pune tri godine iz Beča – Kriminalistička policija Bavarske (Bayerisches Ladeskriminalamt) je uz pomoć Austrijske vlade,Ministarstva Inostranih poslova i Antiterorističke jedinice, izvršila pretres objekata iz kojih je djelovala TWRA. Tom prilikom, došlo se do dragocijenih dokumenata o obimu organizovanog kriminala i trgovine oružjem. Mnogi važni dokumenti su otkriveni: a među njima i zapisnik u kome se detektuje šifrovana komunikacija, u kojoj postoje izrazi za oružje i za drogu (Čokolada), zatim enormne količine gotovog novca i spisak direktnih učesnika u ovom kriminalu.
I Odjel za Antiterorizam, Generalne direkcije za javnu bezbjednost, MUP-a Austrije, vršeći pretres stanova i objekata koji su koristili ovi trgovci oružjem, u stanu El Fatiha Alli Hassaneina su između ostalog (pored novca i oružja) pronašli mnoštvo trezorskih ključeva, gotovo 3.000.000 dolara u raznim novčanicama te (što je karakteristično za radikalne islamiste) oko 300 video kaseta ratnog i islamskog karaktera. Odjel za antiterorizam MUP-a Austrije je posebno indikativne kasete, njih 30.izdvojio i izuzeo.
Taj vašni podatak da i kada trguju radikalni islamisti ne zaboravljaju na obavezu širenja svoje vjere i izgradnju snažne mreže podrške za druga vremena i druge prioritete – predstavlja činjenicu, koju ni Odjel za Antiterorizam nije pravilno vrednovao niti procjenjivao.
Svakako je za analizu djelovanja mreže koju je uspostavio El Fatih Ali Hassanein značajna i izjava koju je pred službama bezbjednosti Austrije i NJemačke dao njegov rođeni brat Sukarno Hassanein. Na spisku dobavljača oružja ali i na Konsolidovanoj listi terorista Ujedinjenih nacija je i Tunižanin Ayadi Chafik, rođen 1963, koji se pod nekoliko lažnih imena, među kojima najčešće Bin Muhammad, sa pasošem i drugim dokumentima Bosne i Hercegovine koristio za kretanje po Evropi i Bliskom istoku. Iako je rat u BiH bio u začetku i nije bilo ozbiljnijih ratnih dejstava, ipak je putem TWRA iskorišten trenutak da se novac dobijen iz Saudijske Arabije iskoristi za trgovinu oružjem iz svih izvora i preko svih kompanija koje učestvuju u takvoj trgovini i koje ne obraćaju pažnju na činjenicu, da takvom trgovinom učestvuju u kršenju „embarga na oružije“ koji je Savjet Bezbjednosti UN-a donijeo vezano za sukobe na području bivše Jugoslavije.
Već 14.9.1992. godine, značajnee količine oružija su naručene iz Sudana a u ovo jedinstveno kršenje Embarga Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, uključena je bila i Slovenija – preko aerodroma u Mariboru, tokom jedinstvene operacije kodnog naziva „Sudanski let“.
Značajno je da je u trgovini oružjem direktno učestvovala i Islamska zajednica u Hrvatskoj i Sloveniji što potvrđuju brojne narudžbenice. Tu jedinstvenu psihologiju potpunog i dosljednog učešća u ratu koji je saglasan sa Islamom, ne samo, da na zapadu nisu razumijeli šta više oni su je ignorisali. Iako su imali saznanja o kršenju embarga na uvoz oružja i znali razmjere ove internacionalne trgovine oružjem, Austrijske službe bezbjednosti nisu htjele prihvatiti osnovnu činjenicu da je ovo samo bio lokalni Balkanski konflikt u kome su međunarodni terorizam i Radikalni Islamizam, našli ulogu za sebe, kroz koju su izgrađivali vlastitu organizaciju i finansirali je profitom koji ostvaruje kroz sve vrste organizovanog kriminala a iza koga je stajala Agencija TWRA i njen čelnik el Fatih Ali Hasanein. I sama činjenica da su već u drugoj godini rata svi organizatori kriminalnih aktivnosti već razgovarali u Švicarskoj o formiranju vlastite banke, o čemu izvještava insajder (prevodilac) njemačkih službi bezbjednosti.
Svakako je značajno i pismo El Fatih Alli Hasaneina, pisano rukom, iz koga se vidi šifrovana komunikacija i dolazak ovlaštenog bankara iz Saudijske Arabije Abdullatif Abdullah S. Al-Shalash koji želi da se susretne samo sa Alijom (Izetbegovićem), Mustafom (Cerićem, tada Reisom) ili Hasanom (Čengićem).
Sve to naravno govori o međunarodnoj zavjeri u kojoj finansijska super-sila Saudijska Arabija, nastupa sa jasnim vjerskim interesima i logistički podržava ovu trgovinu oružjem i kršenje embarga UN-a.
Veoma je važno istaći da je vrh Saudijske Arabije ušao direktno u konflikt na balkanu nošen isključivo vjerskim obavezama i interesima (Islamskim) i da je to bilo vidljivo još učešćem globalne, vjerske, Islamske elite na Međunarodnoj konferenciji u Zagrebu, koju je organizovao Mustafa Cerić, tada Glavni Imam Zagrebačke džamije a, poslije, punih 20. godina Reis ul-ulema, glavni u vjeri Bošnjaka.
Značajno je uočiti u ovom Izvještaju, da Vjerski vođa informiše Političkog lidera Aliju Izetbegovića o rezultatima konferencije, putovanju u Saudijsku Arabiju, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate te novcu koji je tom prilikom prikupljen a samo od Kralja Fahda , cjelih 400. miliona dolara.
Na kraju: osnovni cilj ove analize jeste da osvijetle ličnosti i organizaciju koja je organizovanim kriminalom, terorizmom i političkim ubistvima ( Irfan LJubijankić, Izet Nanić, Jozo Leutar…) stvarala uslove za pretvaranje Austrije u najvažniju vehabijsku bazu u Evropi i svojevrsnu odskočnu dasku za cjeli kontinent, a pogotovo za NJemačku i Francusku koje i predstavljaju glavne mete mnogih akcija radikalnih islamista. Naravno i da se izvede zaključak o specifičnom postupanju u stvarnom ili ideološkom ratu koji Islam zagovara i primjenjuje kao obrazac, na svim mjestima gdje je prisutan i gdje poduzima, političke, ideološke ali i konkretne terorističke akcije.
