Večeras oko 18 časova u Bijeljini je došlo do ozbiljnog incidenta kada je dijete staro oko deset godina upalо u otvoren šaht ispred Osnovne škole „Knez Ivo od Semberije“.
Prema riječima očevidaca, dijete je propalo kroz otvoreni šaht koji se nalazio na pješačkoj površini tik uz školu. Na lice mjesta ubrzo je stigla policija, dijete je izvučeno iz šahta i prema prvim informacijama nije zadobilo teže povrede. Tek nakon incidenta područje je obezbijeđeno, a šaht privremeno ograđen.
Dogodilo se to u centru grada, na mjestu kojim svakodnevno prolaze školska djeca.
Ovaj događaj na dramatičan način otvara pitanje bezbjednosti javnih površina u Bijeljini, naročito u zoni škola gdje bi zaštita djece morala biti apsolutni prioritet gradskih struktura i komunalnih službi.
Dok djeca padaju u šahtove grad ulazi u skandale i sumnjive finansijske odluke
Istovremeno, Bijeljina se nalazi u centru brojnih kontroverzi vezanih za trošenje budžetskih sredstava pod aktuelnom administracijom.
Gradonačelnik Ljubiša Petrović prethodnih mjeseci bio je predmet medijskih i institucionalnih istraga u vezi sa:
- sumnjama u nezakonite budžetske isplate
- spornim finansijskim odlukama gradske uprave
- negativnim revizorskim nalazima
U isto vrijeme, javnost je dodatno podijeljena nakon odluke gradske administracije o nabavci koncertnog klavira čija cijena iznosi skoro pola miliona maraka.
Nabavka je pravdana „razvojem kulture“, i to u trenutku kada se u gradu otvaraju pitanja osnovne infrastrukture i javne bezbjednosti — uključujući i slučaj u kojem je dijete upalo u šaht ispred škole.
Ovo nije političko pitanje — ovo je civilizacijski lom
U gradu u kojem dijete može propasti u otvoren šaht na putu do nastave, a javni novac odlazi na luksuzne projekte i skupe kulturne investicije, pitanje prioriteta više nije političko.
To je pitanje odgovornosti. Morala. Minimuma civilizacije.
Prvo — bezbjednost djece i građana.
Prvo — ulice, prilazi i komunalna bezbjednost.
Prvo — istina o potrošnji novca i milionskim budžetskim akrobacijama.
A tek onda klaviri, protokoli i „veliki projekti“.
Ako do tada neko ne završi tamo gdje je jedinom mjestu onome ko je građane opljačkao — iza rešetaka.
