Bosna i Hercegovina, kakva je trenutno organizovana, ne funkcioniše. Sistem vlasti je zapetljan i neefikasan, a tvrdnja o demokratiji obesmišljena je činjenicom da narodom upravlja savremeni kolonijalni namesnik, istakao je u autorskom tekstu za Vašington tajms bivši guverner savezne američke države Ilinois Rod Blagojević i dodao da zemljom ne vlada volja naroda, već strani visoki predstavnik koji ima ovlaštenje da jednostrano diskvalifikuje demokratski izabrane lidere
nameće odozgo, omogućilo bi se mirno suživot od baze, odozdo.
Štaviše, svaka bi zajednica imala interes da očuva mir u sopstvenoj oblasti, uz manji strah od dominacije drugih. Time bi se adresirale hrvatske i srpske zamjerke i pomoglo stabilizaciji Federacije, koja je postala disfunkcionalna upravo zato što pokušava da upravlja s tri naroda s različitim političkim prioritetima.
Republika Srpska, u međuvremenu, već ima značajnu autonomiju, ali njenu suverenost stalno potkopava njemački visoki predstavnik koji sprovodi lawfare – pravno-politički rat kako bi spriječio volju srpskog naroda.
Izazov je u stvarnoj autonomiji, koja bi bila pravedno i ravnomjerno raspoređena. Prijedlog o tri entiteta u BiH podsjeća na pristup iz Abrahamovih sporazuma iz 2020. godine i drugih inicijativa koje je Trampova administracija vodila na Bliskom istoku. Ti dogovori nisu pokušavali da izbrišu razlike ili riješe svaku staru nepravdu, već da uspostave praktične aranžmane koji omogućavaju koegzistenciju i saradnju na zajedničkim interesima posebno u trgovini, bezbjednosti i razvoju. Trampova mirovna strategija na Bliskom istoku zasnivala se na realizmu, a ne na ideologiji.
Decenijama je međunarodna zajednica pokušavala da riješi izraelsko-palestinski sukob pristupom “sve ili ništa”, često neuspješno jer je insistirala na potpunom rješenju prije bilo kakve normalizacije. Slično tome, u BiH je čekanje na “savršeno jedinstvo” ili “potpunu pomirenost” prije reforme političkog sistema nerealno i kontraproduktivno. Što zemlja duže ostane paralizovana disfunkcionalnim uređenjem, to će se više nagomilavati ogorčenost. Kao i na Bliskom istoku, dogovor koji priznaje sadašnje realnosti, makar nesavršen, može otvoriti vrata trajnom miru i saradnji.
Da bude jasno – model tri entiteta nije bez rizika. Zaštita manjina u svakom entitetu bila bi od suštinskog značaja. Potrebni su snažan ustavni sud i okvir za ljudska prava kako bi se spriječila diskriminacija i obezbijedila sloboda kretanja i izražavanja za sve građane, bez obzira na etničku pripadnost.
Pored toga, kancelariju stranog visokog predstavnika treba ukinuti, a međunarodni akteri posebno Sjedinjene Države, zajedno s Evropskom unijom, Rusijom i Mađarskom, koje uživaju veliko povjerenje u regionu mogu igrati korisnu ulogu. Njihov cilj ne bi smio biti nametanje rješenja, već olakšavanje mirnog i demokratskog procesa u kojem sva tri naroda imaju stvaran glas.
Nagrada u vidu jasnog puta ka članstvu u Evropskoj uniji mogla bi poslužiti kao snažna motivacija za postizanje konsenzusa.
BiH ne može sebi priuštiti još jednu deceniju političkog limba. Pretvarati se da će etničke podjele nestati s vremenom ili pod pritiskom čista je iluzija. Kao i Trampovi mirovni dogovori na Bliskom istoku, novi pristup BiH mora biti zasnovan na pragmatičnom suživotu, a ne na utopijskoj ideji jedinstva. Formalizovanjem strukture od tri entiteta u okviru minimalne federalne države, BiH bi napokon mogla stvoriti politički sistem koji odražava njen složeni identitet umjesto da se s njim bori. Stabilnost i prosperitet mogu se graditi samo kad se ljudi osjećaju saslušano, zastupljeno i sigurno. To je suština mira i BiH ga je odavno zaslužila.
