Branko Blanuša ponovo je krenuo u obilazak sela i iznio „rješenje“ za domaću poljoprivredu: siguran otkup i sigurnu cijenu.
Problem je samo jedan — dok Blanuša govori kao da je upravo otkrio toplu vodu, Vlada Republike Srpske i Ministarstvo poljoprivrede godinama izdvajaju ogromna sredstva upravo za stabilizaciju mljekarske proizvodnje, podsticaje, investicije i očuvanje otkupa.
Prema zvaničnim podacima Agencije za agrarna plaćanja, samo u periodu od 2020. do 2024. godine mljekarski sektor dobio je više od 265 miliona KM iz agrarnog budžeta, odnosno više od 40 odsto ukupno izdvojenih sredstava.
Ni tu se nije stalo.
Nakon problema koji su početkom ove godine pogodili evropsko, pa posredno i domaće tržište mlijeka, Vlada Republike Srpske sjela je za sto sa predstavnicima mljekara. Dogovorena je premija od 30 feninga za svaki proizvedeni i prodati litar kravljeg mlijeka, kao i podrška do 500 KM po muznoj kravi.
Za kapitalne investicije u poljoprivredi ove godine izdvojeno je čak 68 miliona KM, a Ministarstvo je u avgustu saopštilo da je najveći dio tih sredstava usmjeren upravo prema mljekarskom sektoru – za modernizaciju opreme, mehanizaciju i unapređenje proizvodnje.
A rezultati?
Prema podacima resornog ministarstva, u posljednje dvije godine u otkupu je evidentirano čak 15 miliona litara mlijeka više nego 2023. godine.
Dakle, dok Blanuša obilazi farme i sa ozbiljnim izrazom lica poručuje da „država mora stati iza domaćeg proizvođača“, država iza tog proizvođača već stoji sa stotinama miliona maraka podrške, premijama po litru, podsticajima po grlu i desetinama miliona KM za kapitalne investicije.
Naravno, problema u mljekarstvu ima. Bilo je i smanjivanja otkupnih kvota, pritiska na cijene i viškova mlijeka, što su otvoreno govorili i sami proizvođači.
Zato je Ministarstvo podržalo i preradu tržišnih viškova u mlijeko u prahu, kao jednu od mjera kojom bi se višak povukao sa tržišta i rasteretile mljekare i farmeri.
Ali to je upravo razlika između problema koji stvarno postoji i Blanušinog populizma.
Reći poljoprivredniku: „Ja ću vam obezbijediti sigurnu cijenu i siguran otkup“ zvuči lijepo pred kamerama. Mnogo je teže objasniti šta to konkretno znači.
Ko će garantovati cijenu? Koliku? Ko će kupovati višak koji tržište ne može da primi? Iz kojeg budžetskog izvora će se nadoknađivati razlika između garantovane i tržišne cijene? Hoće li država otkupljivati neograničene količine? Gdje će ih skladištiti i kome će ih dalje prodavati?
Na ta pitanja u Blanušinoj objavi nema nijednog odgovora.
I tako od velikog ekonomskog plana ostane jedna rečenica za Instagram:
„Siguran otkup i sigurna cijena.“
Još samo da obeća sigurno vrijeme, sigurnu kišu i sigurnu cijenu goriva — i poljoprivredna politika je kompletirana.
Autor: Vijesti365
