Profesor Nenad Kecmanović poručio je da je reafirmacija “Patriotske lige” valjda priprema mlade generacije Bošnjaka za “drugo poluvrijeme rata” u kom će “Bošnjaci preokrenuti rezultat i konačno pobijediti i osloboditi “privremeno okupirane teritorije Republike Srpske i Herceg-Bosne”.
Kecmanović je u izjavi za Srnu ukazao na to da se okupljaju i veterani “Zelenih beretki” i nude svoje ratničko iskustvo bošnjačkim članovima Predsjedništva BiH.
U osvrtu na nedavnu promociju knjige “Patriotska liga u rađanju čuda bosanskog otpora” u Travniku, on je upitao kome ili čemu se “opiralo to bosansko čudo” koje je, prema svjedočenju samog Alije Izetbegovića, formirano još u proljeće 1991. godine na sastanku vrha SDA u podrumu Doma milicije u Sarajevu, dakle godinu dana prije početka rata.
– Bila je to vojna frakcija stranke, ilegalna oružana formacija koja se spremala za rat, a pored nje muslimani su formirali još dvije paravojne formacije “Zelene beretke” i “Bosna”. Sve tri, kao i muslimanska Teritorijalna odbrana, sakrile su se pod plašt /takozvane/ Armije BiH u kojoj praktično nije bilo ni Hrvata ni Srba. Prvi su formirali HVO, a drugi se dugo uzdali u zaštitu ЈNA – naveo je Kecmanović.
Prema njegovim riječima, muslimani/Bošnjaci su pružili “otpor” u ratu koji je SDA, uz podršku SAD, sama politički izazvala održavanjem referenduma protiv volje srpskog naroda izražene na plebiscitu u novembru 1991. godine.
– Mislim na onaj sudbonosni razgovor Cimerman-Izetbegović, nakon koga je ovaj povukao potpis sa Kutiljerovog plana – rekao je Kecmanović.
On je podsjetio da su prve žrtve građanskog rata u Sarajevu bili srpski svat Nikola Gardović pred Starim pravoslavnom crkvom na Baščariji, profesor Milutin Najdanović koga su masakrirali pored Stadiona Koševo, kao i da je osam oficira ЈNA streljano u Velikom parku u centru grada.
On je naglasio da ono što su činile paravojne muslimanske formacije nije bio ni “bosanski” niti “otpor”.
– Bosanski ne, jer u “Patriotskoj ligi” nije bilo ni Srba niti Hrvata sem u simboličnom broju, pa je to mogao da bude samo muslimanski otpor. Ali ne ni “otpor” jer je svaka nacionalna strana uspostavila vlast na teritorijama na kojima je predstavljala većinu – muslimani jednako kao i Srbi i Hrvati – rekao je profesor Kecmanović.
Prema njegovim riječima, znalo se i prije rata da je zapadna Hercegovina bila uglavnom hrvatska, Cazinska krajina muslimanska, Semberija srpska i tako dalje.
– Gradovi su imali nacionalno izmiješano stanovništvo, ali sa dominacijom jedne nacije. Zato su Sarajevo i Tuzla pripali Bošnjacima, Banjaluka Srbima, a Mostar je podijeljen zato što broj Muslimana i Hrvata u procenat bio isti i to je došlo da izražaja i na prvim slobodnim izborima 90 – rekao je on.
Kecmanović je ukazao da su najgore prošli oni koji su “živjeli na pogrešnom mjestu”.
– Teško im je bilo i da ostanu i da odu i da se vrate. E sad, Bošnjacima ne smeta što u Sarajevu i Mostaru gotovo da više nema Srba, ali im smeta što BiH nije unitarna, bez entiteta i kantona, pa da oni kao većina dominiraju u cijeloj zemlji. Oni sve što nije pod njihovom kontrolom nazivaju privremeno okupiranom teritorijom . Njihov “otpor” da i Srbi i Hrvati kao konstitutivni narodi imaju pravo na parče BiH kod njih izaziva “otpor” i to je, racionalno gledajući, zaista “čud/n/o” – rekao je on.
Kecmanović je dodao da ni Republika Srpska ni zajednica opština sa hrvatskom većinom baš nikad ne pokazuju bilo kakve teritorijalne pretenzije na bošnjačke kantone, a da se iz Kantona Sarajevo stalno govori o tome kako je Dejtonski sporazum, koji su i sami potpisali “ludačka košulja za Bošnjake”, da su Srbi četnici, Hrvati – ustaše, a oni dobri Bošnjani.
Kecmanović je naglasio da Vojska Republike Srpske /VRS/ nije bila ta koja je zarobljenim vojnicima sabljom odsijecala glave kod Vozuće i nad jamom Kazani iznad Sarajeva, ali da su Bošnjaci ti koji su “žrtve”.
– To je bio specijalitet /takozvane/ Armije BiH što će reći “Patriotske lige” i “Zelenih beretki”, preuzet od Al kaide, ISIL-a i drugih formacija islamskog terorizma. Ipak, tako stečeni moralni kapital žrtve Bošnjaci su zadržali i poslije rata i danas igraju na tu kartu – rekao je Kecmanović.
On je naglasio da oni kao mantru ponavljaju “agresija”, “masovni zločini”, “genocid”, “etničko čišćenje” na drugoj strani, a na njihovoj su samo žrtve.
– Haški tribunal je imao cilj da to pravosudno verifikuje, a oni na osnovu te mistifikacije i dalje traže priznanje, izvinjenje, obeštećenje, zaštitu. Zato je možda i za njih najsrećnije rješenje ono Dodikovo mirno razdruživanje da bi se okrenuli sebi bez omraženih komšija i omiljenih stranaca i presabrali se šta zapravo hoće. Ili pak nastavili da uživaju u “čudu bosanskog otpora koji ih doveo do poraza” – zaključio je Kecmanović.
