Kada je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, nakon sastanka sa koalicionim partnerima, najavio da će Republika Srpska da ide u pravcu izrade i usvajanja vlastitog izbornog zakona i da će da vrati nadležnost iz ove oblasti tamo gdje joj to prirodno pripada, svi smo znali ko će prvi da iskoći iz šina. Jelena Trivić i Igor Crnadak vrište sa portala koje plaćaju američka i norveška ambasada, uključujući i BN televiziju (umalo da napišem sarajevska BN televizija, ali ipak su registrovani u Bijeljini, iako ideološki pripadaju Sarajevu).
A onda se javio i političar u pokušaju, populista Nebojša Vukanović. Ni njemu ne odgovara povratak nadležnosti iz Sarajeva u Republiku Srpsku. Pravo je pitanje zašto to svi oni rade.
Odgovori na teška pitanja su uvijek jednostavna-ako uvedete skenere u izborni proces ništa neće biti sporno. Sporno će biti što bi, prema najavama zakona koji je u fazi prednametanja, softver koji broji čita izborne listiće trebalo da bude u američkoj ambasadi. Da li je i vama ovo nenormalno ili se samo nama čini da bi se lako izmijenila izborna volja? Možda će neko od vas da pomisli da Amerikanci ne vole krađu izbora. Onda pogledajte kako je nekad Džordž Buš pobijedio na izborima u Floridi. A možemo samo da pretpostavimo šta bi trećerazredni diplomati iz ove ambasade, zajedno sa sarajevskim klošarima koji tamo rade, uradili na našim izborima.
I onda se nameće još jedno pitanje – znaju li Trivićeva, Crnadak i Vukanović nešto više o ovim softverima ? I da li su oni svjesno, zarad fotelja u vlasti, pristali na zajedničku igru sa Majklom Marfijem? Nije li se ova Jelena Trivić sastajala sa njim i nije li upravo ona bila ta koja želi da Kristijana Šmita proglasi legitimnim? Šta su obećali za uzvrat? Možda priznanje lažne države Kosovo i rezoluciju o genocidu u našem parlamentu? I liči li i vama sve ovo na ono što radi opozicija u Srbiji? Postoji samo jedna riječ zbog svega ovoga- izdaja!!!
