Crkvenjaš o Bjelogrliću: “Kad si bio Srbin, nisi morao da čitaš”
Poznati glumac Dragan Bjelogrlić ponovo je u centru pažnje, ali ovoga puta ne zbog umjetničkog rada, već zbog toga kako i za koga govori. Njegov nastup na studentskom protestu u Novom Sadu, gdje je vidno nesigurno i s papira čitao politički obojen tekst, izazvao je burne reakcije.
Jednu od najupečatljivijih primjedbi izrekao je Mlađan Crkvenjaš, srpski glumac, koji je na svom Instagram nalogu objavio fotografiju Bjelogrlića u uniformi Vojske Republike Srpske iz 1995. godine, uz komentar:
“Uvijek si volio mikrofon, još od vremena kad si Srbin bio. Samo tada nisi morao da čitaš.”
Ovaj sarkastičan osvrt jasno ukazuje na kontradiktornost u Bjelogrlićevom javnom djelovanju. Jedanput čovjek koji je nosio uniformu Republike Srpske, a sada se upinje da se dodvori krugovima koji taj isti narod vide kao remetilački faktor.
Od glumca do političkog agitatora
Bjelogrlić je tokom godina gradio imidž kulturnog radnika, ali se sve više bavi politikom. Problem je što njegovi istupi nisu autentični, već zvuče kao unaprijed pripremljeni govori koji mu ne pristaju. Njegovo nesigurno čitanje s papira u Novom Sadu samo je dodatno pojačalo utisak da je tuđi tekst uzeo kao svoj, bez uvjerenja, bez osjećaja.
Nekada je bio dio jedne priče, danas igra ulogu u drugoj. Ono što je nekad govorio bez papira, sada mora da čita, jer više ne govori ono u šta vjeruje, već ono što mu drugi napišu.
Prelazak u “drugu Srbiju”
Ovakva transformacija nije novost u srpskoj javnosti. Bjelogrlić nije prvi koji je radi lične koristi promijenio stavove. Od nekoga ko je u najtežim trenucima devedesetih bio na liniji srpskog nacionalnog identiteta, došao je do toga da se svrstava među one koji taj identitet potcjenjuju ili se od njega ograđuju.
Ono što je posebno upadljivo jeste činjenica da ovo nije slučajan razvoj događaja. Bjelogrlić se odavno udvara krugovima koji ga guraju u političke vode, a kako mu umjetnost više nije dovoljna za status, spreman je da prihvati bilo koju “ulogu” koju mu ponude.
Međutim, sudeći po reakcijama, publika nije oduševljena ovom ulogom. Niti mu pristaje, niti je uvjerljiva. Za razliku od vremena kada je stajao pred mikrofonom bez papira, sada se zapetljava u sopstvenim riječima. I baš zato je Crkvenjašev komentar toliko snažan – on pogađa suštinu Bjelogrlićevog pada.
Političke metamorfoze nisu rijetkost, ali neke su bolnije od drugih. Dok je nekada mogao da govori bez papira, jer je govorio ono što mu je bilo u srcu, danas mora da čita, jer više i ne zna čiji je i za koga igra. A to je najgora uloga u koju glumac može upasti – da postane nečiji loše napisan scenario.
Vijesti365
