FOTO: Srna
Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović rekla je u intervjuu za RTS da 9. januar, dan nastanka Republike Srpske, bez ikakvog razloga otvara podjele, podsjetivši da je Srpska nastala u miru i ocijenivši da mnogima u Sarajevu i u okviru stranog faktora upravo smeta ta činjenica.
Intervju prenosimo u cijelosti:
Gospođo Cvijanović, Republika Srpska slavi Dan Republike – 9. januar, datum koji svjedoči njenom nastanku, ali i datum koji ove godine otvara podjele. U kakvim okolnostima ste obilježili?
Nije to samo ove godine, to je datum koji otvara podjele bez ikakvog razloga. To je Dan Republike, dan nastanka Republike Srpske. Ono što želimo uvijek poslati kao poruku, glavnom sa svih naših događaja i slavlja, jeste mirna, stabilna Republika Srpska, miran, normalan suživot sa svima drugima i ne znamo zašto bi to nekome smetalo.
Očito, naravno, imamo podijeljenu, da tako kažem, bosansko-hercegovačku javnost, imamo strani faktor, koji uvijek pravi pritiske na Republiku Srpsku, ali odreći se ovog datuma, odreći se Republike, njenog nastanka, bilo bi zaista pogubno za srpski narod koji živi na ovim prostorima, ali isto tako bilo bi i nešto što bi značilo iznevjeriti istoriju, istorijsku činjenicu, ili zapravo istorijska činjenica je da je Republika Srpska nastala tog dana, da je ona nastala u miru, da je nastala prije ratnih dešavanja, da je drugi entitet u okviru BiH nastao tokom rata.
Dakle, sve su to neke stvari, ja bih rekla da mnogima u Sarajevu i u okviru stranog faktora upravo smeta ta činjenica da je Republika Srpska ta koja jeste nastala u miru.
I američka Ambasada se oglasila tokom jutra, kaže da će tražiti i sprovođenje istrage zbog kršenja odredaba koje su donesene, koje su vezane za 9. januar. Tokom jučerašnjeg dana održana je vježba između Vojske Sjedinjenih Država i Oružanih snaga BiH. Kako gledate na to?
Prvo gledam na to šta njih briga, šta mi proslavljamo. Dakle, proslavljamo svoje dane, obilježavamo datum nastanka Republike Srpske, a oni su od toga napravili zaista super veliko pitanjo, umjesto da su pustili da se stvari dešavaju onako kako je normalno, da svako obilježava ono što želi.
Bosna i Hercegovina nema zakon o praznicima, dakle, ova pitanja su regulisana isključivo na nivou entiteta i nekada je neko iz čisto političkog hira odlučio da problematizuje 9. januar rekavši ili tvrdeći da se to nešto ne uklapa u neki opšti suživot, u namjeru da živimo zajedno i tako dalje.
Ne znam zbog čega bi, ako zaista živimo zajedno i ako je zaista zajednička ova država, ne znam zbog čega bi nekome smetao nastanak jednog od dva entiteta.
Dakle, Republika Srpska je tada nastala, ona je verifikovana Dejtonskim sporazumom, dakle, doživjela svoju punu afirmaciju kroz međunarodno pravo, dakle, Dejtonskim sporazumom.
Što se tiče odluka Ustavnog suda koji je problematizovao i datum 9. januar i to tako što je preglasavanjem kroz glasački blok klasični, gdje imate troje stranih sudija i dvoje bošnjačkih sudija preglasao ostale i rekao da je taj dan problematičan, zamislite. Ali ću isto tako reći da ima mnogo neizvršenih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da se većina njih odnosi na druge entitete, to je Federacija, BiH i na kantonalnom nivou, koji su opet u sastavu Federacije.
Da takođe imamo, taj isti Ustavni sud je rekao, primjera radi 2006. godine još, da neko da bi bio visoki predstavnik mora da prođe proceduru imenovanja kroz Savet bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Mi sad imamo čovjeka, Kristijana Šmita, koji nije prošao tu proceduru i sad dođu nama iz neke ambasade i kažu kad je u pitanju Dan Republike vi morate da se pridržavate onoga što je rekao Ustavni sud, a kad je u pitanju visoki predstavnik ne moramo da se mi pridržavamo i zaboga možemo da kažemo da to možda bude neko ko nije prošao takvu proceduru. Dakle, to je licemjerstvo.
Samo ta priča oko prelijetanja nekih aviona i takvome, mislim da je to zaista i besmisleno i bespotrebno. Јa ne znam kako tu poruku šalje. Dakle, mi smo Dan Republike, kao i uvijek, obilježili u miru sa porukama mira, porukama ljubavi, porukama solidarnosti, porukama želje, da mirno živimo u ustavnoj BiH, a to znači da Republika Srpska ima svoj ustavni kapacitet kakav je dobila kroz ustav i kroz Dejtonski sporazum.
Dakle, mi smo ljudi slova i zakona i ustava. Neki drugi su to prekršili, neki drugi su izašli iz tih okvira.
Međunarodna zajednica se često poziva na izjave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Da li Milorad Dodik svojim izjavama daje za pravo Sarajevu da ga optužuju za antidejtonsku i secesionističku politiku?
Prvo, nema nikakve secesionističke i nikakve antidejtonske politike. I znam da ste koliko je to selektivno i rogobatno, da kad vi tvrdite, kao što to tvrdi predsjednik Milorad Dodik, da želimo da imamo svoj ustavni kapacitet onako kako nam je Ustav dao prava naša, a onda neko kaže to je antidejtonski ili antiustavno. Ne, antiustavno je ono što su oni uradili tokom svih ovih godina izvrćući taj ustav, stvarajući i kreirajući jednu sasvim drugačiju institucionalnu sliku i podlogu u okviru BiH, koja veze nema sa ustavom.
Dakle, vi danas kad pogledate šta sve funkcioniše u okviru BiH kao institucija i gdje se nalaze pojedine nadležnosti, onda shvatite da su oni izvrnuli taj Dejtonski sporazum, a ne Milorad Dodik. Milorad Dodik samo tvrdi, kao što to tvrdi i većinska Republika Srpska ili Republika Srpska, jeste da mi želimo da očuvamo ono što nam je ustav dao.
Prema tome, to što njima smeta, što su oni manipulisali tim sporazumom, to što im smeta što su oni izvrnuli Dejtonski sporazum, to što im smeta što su dodali čovjeka koji nije prošao proceduru imenovanja za visokog predstavnika, onako kako je to Dejton propisao, to nije problem Milorada Dodika niti Republike Srpske, nego su problem oni, dvostruki standardi, činjenica, dakle činjenica da su oni odustali od tog međunarodnog prava, a onda su opet licemjerno odlučili da nekoga sankcionišu, pozivajući se na kršenje međunarodnog prava.
Ali, nismo mi jedini primjer, imate u Srbiji takav primjer, imate primjer Kosova. Dakle, nama se ovdje šalju poruke, kaže se kako Republika Srpska ne može, recimo, da se otcijepi ako to nigdje zvanično nije na dnevnom redu institucija Republike Srpske. To mogu da budu politički stavovi i to može da bude i politička razmišljanja, dakle, i građana ove, dakle, naše Republike, naravno, ali to trenutno nije nigdje, nije na kakvom dnevnom redu nikakve institucije. Pa ne piše ni u Ustavu Srbije da može Kosovo da se otcijepi, je li tako? Piše, je li ne piše?
Izvinite, ne možemo stalno ganjati dvostruke aršine, dakle, ako smo oni koji vole pravdu, vole pravo, vole međunarodno pravo, principa se drže međunarodnog prava i domaćeg prava, onda to mora da bude jednako za sve. Tako da ja ovo sad doživljavam kao jednu nepotrebnu histeriju koja dolazi iz Sarajeva i nepotrebnu histeriju u koju su upale pojedine ambasade, ja bih rekla braneći laž, a ne braneći istinu o BiH. Dakle, oni brane laž, a mi branimo istinu o BiH.
U posljednjim histerijama, kako vi to nazivate, otvorila je i pitanje izbornog procesa. Od 2001. godine Centralna izborna komisija sprovodi izbore na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Zašto ste sada donijeli odluku da to promijenite?
Zato što neke stvari treba vratiti u normalne tokove. Prvo, imate opet kršenje, dakle i pravila, i prava, i zakona. Vi imate na snazi, ili da kažem, već nekoliko godina u mandatu, Centralnu izbornu komisiju koja nije prošla proceduru imenovanja, govorimo o onoj na nivou BiH. Tamo imate ljude koji su kao prvo stigli na tu poziciju da nije ispoštovana procedura, imenovani su u parlamentu, a nisu prošli konkursnu proceduru. Imate tamo ljude koji su politički obojeni, neki koji su bili u organima političkih partija, ali sjedli kao savjetnici visokih funkcionera političkih, svojih opet partija, koji su tamo ti koji provode izbore.
Druga stvar, to sve ne bi bilo ništa problema oko izbora, izbornog zakona, da su oni odlučili da se i te stvari uvedu u red, ili uvedu u zakone i zakonitosti, nego su izašli iz svih svojih mogućih okvira, problematizovali određene stvari, kršili pravila, izmišljali neka ponovna brojanja.
Oni su napravili čitavu jednu histeriju ovdje oko izbora predsjednika Republike na prethodnim izborima, iako je jasno po razlici koja je pokazana da je to zaista ogromna razlika od oko 30.000 glasova i da je jasno ko je predsjednik Republike.
Ali su pod pritiskom tih stranaca i njihove histerije, njihove želje da dovedu nekoga drugog, ako će biti nagodan, ko neće problematizovati tu neustavnu priču koju oni promovišu, nekoga ko neće tražiti ustavnu poziciju Republike Srpske, želeći da dovedu nekoga takvog, nekoga, kako oni to kažu, mekanog, koji će biti pogodan i podesan. Oni su napravili čitavu tu problematiku oko svega toga.
Imate još jednu stvar. Dakle, ovi zahtjevi koje dolaze iz Republike Srpske, da se razvije na određen način taj izborni proces je čisto zato što je i Ustavom tako rečeno koji nivo je zadužen za sprovođenje određenih izbora i to bi značilo samo da se recimo izbori koji se odnose na lokalni nivo i izbori na republičke institucije ovdje dakle dešavaju u okviru naše Republičke izborne komisije, a da ostale stvari koje pripadaju zajedničkom nivou BiH bi i dalje bile u nadležnosti dakle Centralne izborne komisije koja mora da bude reformisana i tamo moraju da dođu ljudi koji će proći redovnu proceduru imenovanja i doći ljudi koji neće biti nikakvi priljepci nekakvih političkih partija, ljudi koji će kredibilno raditi svoj posao u okviru Centralne izborne komisije i dalje se baviti pitanjem izbora dakle predstavnika u predstavnički dom parlamentarne skupštine BiH i članova Predsjedništva dakle odnosno člana Predsjedništva iz Republike Srpske koji se bira u Predsejdništvo BiH.
Dovodi se u pitanje usklađenost tog prijedloga sa zakonom BiH. Da li je on usklađen?
Pa nije zakon BiH sveto pismo. Znači, zakoni se znatno mijenjaju. Ovdje su oni kršili Ustav koji mi imamo, a da mi sad ne možemo razmišljati o tome kako trebamo promijeniti određeni zakon.
Pa moramo pogledati prvo da li je taj zakon koji je na snazi sve te godine da li je on usklađen sa Ustavom. Da li je on ispoštovao ovaj osnovni princip, a to je onaj da svaki zakon mora da proistekne iz ustava i da svaki zakon mora da prati načela koja su postavljena na ustavu.
Vi ste pomenuli Kristijana Šmita, neki su vam zamjerili nedavno rukovanje s njim. Kakav odnos vi kao član Predsjedništva imate sa njim?
Јa nisam primijetila da mi je neko to nešto zamjerio. Čovjek je došao, prišao, ja ne mogu na nekom prijemu izuti cipele i trčkarati naokolo i bježati od Kristijana Šmita. Ako je čovjek prišao, došao da se sa mnom rukuje, ja sam dovoljno vaspitana žena od 57 godina, majka, osim toga i baka, znači da isto znam kako se treba ponašati.
A da bi bila ta prva koja bi prišla od Kristijana Šmita, ne bi, naravno, jer nemam nikakvu potrebu. Tako da ne znam da li bi neko to i zamjerio ili ne bi zamjerio. Јa sam se ponašala onako kako nam nalaže moja pristojnost.
Ono što je on rekao, ono što sam ja rekla, jasno pokazuje naše različite pozicije. Mogli smo se sto puta rukovati. Različito mislimo ovim stvarima i nećemo, očito nije on, a ja pogotovo, dakle neću promijeniti svoje mišljenje, zato što znam da čitam međunarodno pravo, znam da čitam Ustav, znam da pročitam šta je to mandat visokog predstavnika i da definišem sama sebi, kao svoj stav da kažem – pa taj čovjek to ne ispunjava. Dakle, tu nema ničega izvan svega toga.
Dakle, nemam nikakve ni kontakte, nikakvu ni komunikaciju. Јa ne bih imala problem da mi imamo visokog predstavnika onako kako ga je Dejton predvidio. Dakle, da je to neko ko služi kao facilitator, koordinator, neko ko pomaže da mi postavljamo zajedničke stavove, neko ko koordinira neke naše napore da bismo došli do zajedničkog cilja.
Ali, izvinite, ti ljudi koji su ovdje dolazili kao visoki predstavnici smjenjivali naše ljude, ostavljali ih bez ličnih karata. Bez ikakvih dokaza. Pod nekim navodima, po 50, 60 ljudi, recimo to je sasvim druge političke garancije, ne ono u kojoj ja pripadam, ali ja se borim protiv toga principijelno, a ne zato što je tamo neko iz neke partije, po 50, 60 ljudi odjednom smaknu i kažu nemate pravo ni da budete izabrani, nemate pravo da radite u javnoj upravi, nemate pravo na dokumente, zamislite, oduzme ljudima dokumente. I što je najgore od svega, kažu, nemate pravo da tražite pravnu zaštitu.
Zamislite vi kako je to čudovište od države u kojoj neki pojedinac može vas da sankcioniše, a vi kao pojedinac nemate pravo da se obratite ni jednom sudu. Zamislite pod kakvim mi terorom živimo ovdje. Mi to ne možemo čak ni da iskomuniciramo kakav je to teror, da vas neko optuži, nemate pravo da idete na sud da se odbranite, zamislite to. Onda poslije toga pojela maca miša i niko ništa, ništa se nije desilo, samo pustite ljude nakon 20 godina kao vi ih oživljavate, ali su oni preživjeli svoju traumu.
I ti su predstavnici visoki u prošlosti, koji su bili legalno izabrani, za razliku od Kristijana Šmita, oni su mijenjali entitetske ustave, na šta nisu imali pravo po međunarodnom pravu. Oni su nametali zakone. To su stotine različitih akata koje su oni nametali ovdje kreirajući jedan sistem koji je drugačiji od onog kako je naš Ustav predviđao.
Zato sam ja na početku ovog razgovora vama rekla, dakle ono što danas imamo kao institucionalnu postavu BiH veze nema sa onim što je rekao o Dejtonskim sporazumima. Ne znam što nas ti ljudi sankcionišu po osnovu nepoštovanja Dejtona kad su ga oni okrenuli.
Šta vidite kao najveće izazove u odnosima Republike Srpske i Federacije u 2024. godini?
Izazovi su tu. Јa mislim da mi trebamo okrenuti ploču i početi da tješnje sarađujemo kada je u pitanju oblasti infrastrukture, oblasti socijalnih, nekih ekonomskih, finansijskih pitanja i slično.
Dakle, prvenstveno infrastruktura koja nam je potrebna i jednima i drugima i da naravno ne otvaramo one temperaturne, da tako kažem, teme ili teme koje izazivaju visoku političku temperaturu i da ne pokušamo nametati svoju volju da uzurpirate nešto jedno od drugih.
Što se tiče Republike Srpske, odgovorno tvrdim da nikada nismo ni pokušali da uzurpiramo nešto što pripada Federaciji ili što pripada nivou BiH, ali smo uporno, dakle, uporno, žrtve uzurpiranja od strane njih.
Dakle, moja bi preporuka, da tako kažem, bila i možda to i poruka za ovu Novu godinu, da mi se zaista okrenemo. Imali smo u nekom periodu u prošlosti dobru saradnju među dva entiteta i da ta dobra saradnja dva entiteta treba da postane možda i osnova za bolje razumijevanje, bolju saradnju sa zajedničkom nivoom BiH.
