Petnaesti septembar, dan kada zajedno sa Srbijom obilježavamo Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, nije tek kalendarska tačka niti još jedan državni praznik, poručio je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik.
Autorski tekst predsjednika Srpske prenosimo u cijelosti:
To je dan zavjeta – zavjeta datog pred našim precima koji su na Solunskom frontu, u najtežim godinama Prvog svjetskog rata, podnijeli žrtvu kakvu malo koji narod u Evropi može da podnese i da preživi.
Njihova borba bila je više od vojne pobjede. Bila je trijumf vjere u slobodu, uvjerenja da srpski narod, ma koliko malen brojem, ima pravo na slobodu i život dostojan čovjeka. Oni su nam ostavili poruku da se veličina jednog naroda ne mjeri milionima stanovnika, nego snagom karaktera i sposobnošću da izdrži sve pritiske i da, i u najtežim vremenima, ostane dostojan svojih predaka.
Danas, kada se pred srpski narod u Republici Srpskoj i Srbiji stavljaju novi izazovi i pritisci, naša je dužnost da budemo jednako postojani. Naši preci su prešli Albaniju i proboj Solunskog fronta, mi danas moramo preći iskušenja političkih ultimatuma i pritisaka koji imaju isti cilj – da nas obeshrabre, da nam slome vjeru u sopstvenu snagu. Ne smijemo to dozvoliti. Obaveza svake srpske politike danas je da izdrži – mirno, hrabro i dostojanstveno – jer time čuvamo ono što su oni krvlju odbranili
Ovaj praznik je i poziv na jedinstvo. Republika Srpska nije nastala iz ideološke jednoobraznosti, već iz bratstva u rovovima – iz spremnosti ljudi da, kada je ognjište bilo ugroženo, ostave po strani sve razlike. Naši borci su dokazali da srpski narod najjače diše kada diše zajedno. To jedinstvo je temelj na kome danas stoji Republika Srpska i to je poruka i ovom vremenu: bez jedinstva nema slobode, bez bratstva nema Republike.
Srbi su, uz Ruse, bili jedini narod koji je nakon Berlinskog kongresa 1878. godine imao suverene države na tlu Evrope – jer su svoju nezavisnost među svim Slovenima tada imale samo Srbija, Crna Gora i Rusija. Taj veliki Kongres svoju iskru je imao u Nevesinjskoj pušci, koja je uplašila i dvor engleske kraljice. Zato je danas smiješno kada nas neki, iz čiste zavisti i bez tako snažnog karaktera kakav je naš, u ime Evrope koju smo i mi stvarali, žele učiti stvarima zbog kojih mogu biti samo ljubomorni na Srbe. Shvatanje istorijskog značaja našeg naroda danas, u svijetu koji se mora vratiti zdravom razumu, od presudne je važnosti – i zato u godinama koje dolaze, sa svim teretom koji nosimo, ne smijemo ići povijeni, nego uspravni i ponosni.
Institucije Republike Srbije zajedno sa institucijama Republike Srpske, utemeljile su ovaj praznik kao zajednički zavjet srpskog naroda. Zajedno smo shvatili da je došao kraj nasrtajima na srpski identitet, istoriju, kulturu i tradiciju, nasrtajima koji su decenijama pokušavali da unište srpsko samopouzdanje, da potisnu naš osjećaj istorijske misije.
Srbi su možda brojčano mali narod, ali su narod čiji značaj prevazilazi region u kojem žive. Naša kultura, naša istorija i naše pravo da budemo slobodan narod – to su vrijednosti koje nas čine većima od svake statistike.
Zato je Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave više od praznika: to je podsjećanje da nema pritiska koji srpski narod ne može da izdrži, da nema sile koja može uništiti naš identitet dok god smo vjerni zavjetu naših predaka.
Naša obaveza je da to jedinstvo i tu slobodu njegujemo, da se sabiramo oko srpske zastave – simbola koji nije uperen ni protiv koga, već je zavjet potomstvu da ćemo u svakom vremenu biti narod koji zna ko je, šta je i kuda ide.
Republika Srpska i Srbija su danas jedno u tom zavjetu – i to je naša najveća pobjeda i najveća obaveza.
