Foto: predsjednikrs.rs/Borislav Zdrinja
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ocijenio je da nijedna država nema pravo da interveniše u unutrašnje ili spoljne poslove neke druge države, kao i da su ne samo oružana intervencija već i svaki drugi oblik miješanja ili svaka druga prijetnja, upereni protiv ličnosti, države ili protiv njenih političkih, ekonomskih i kulturnih elemenata, suprotni međunarodnom pravu.
– Nijedna država ne može da primijeni niti da podrži upotrebu mjera ekonomske, političke ili svake druge prirode kako bi prisilila neku drugu državu da joj se potčini u vršenju njenih suverenih prava ili da dobije od nje koristi bilo koje vrste. Upotreba sile u cilju lišavanja naroda njihovog nacionalnog identiteta predstavlja kršenje njihovih neotuđivih prava i principa intervencije – naveo je Dodik u autorskom tekstu za list Politika.
Dodao je da Povelja UN ne dijeli narode na male i velike, niti države na male i velike, kao i da su jednakost, ravnopravnost i poštovanje suverenosti svake države opšta načela međunarodnog prava.
– Nijedna država (SAD, Velika Britanija, Njemačka..) ili grupa država (PIK i njegov upravni odbor kao samozvano i samoizabrano tijelo samoizabranih zemalja bez osnova u Dejtonskom sporazumu) nema pravo da interveniše, neposredno ili posredno (pojedini zapadni ambasadori u Sarajevu, visoki predstavnik i OHR, strane sudije u Ustavnom sudu BiH, Tužilaštvo i Sud BiH kao vanustavno pravosuđe, po muslimanskom okupatorskom pravilu – kadija te tuži, kadija ti sudi), iz bilo kog razloga (zbog legitimnih zahtjeva Republike Srpske za dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma onako kako je potpisan; zbog nepoštovanja nelegalnog i nelegitimnog Kristijana Šmita i njegovih terorističkih odluka) – rekao je Dodik.
Kao razloge pozivanja na samostalnost Republike Srpske naveo je kršenje Dejtonskog sporazuma od strane stranih država i njihovih predstavnika, što, prema njegovim riječima, običnih – Marfija, što specijalnih – Eskobara, O'Brajena, Piča, Zaracina, zatim preglasavanja srpskih sudija u Ustavnom sudu BiH i selektivnu pravdu u suđenjima za ratne zločine i oslobađanje muslimanskih komandanata – Nasera Orića i drugih, ali i progon gotovo svih pripadnika Vojske Republike Srpske.
– Prema tome, ne samo oružana intervencija već i svaki drugi oblik miješanja ili svaka druga prijetnja, upereni protiv ličnosti (sankcije njemu, srpskom članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, predsjedniku NSRS Nenadu Stevandiću i drugima; montirani sudski procesi na osnovu nametnutih zakona Petriča, Ešdauna, Incka, a pogotovo Kristijana Šmita), države ili protiv njenih političkih, ekonomskih i kulturnih elemenata (rušenje sajtova organa Republike Srpske, zaustavljanje projekata i sredstava po osnovu već ispunjenih reformi i ciljeva EU), suprotni su međunarodnom pravu – naveo je Dodik.
Dodao je i da nijedna država ne može da primijeni ni da podrži upotrebu mjera ekonomske, političke ili svake druge prirode kako bi prisilila neku drugu državu da joj se potčini u vršenju njenih suverenih prava ili da dobije od nje koristi bilo koje vrste.
– Upotreba sile u cilju lišavanja naroda njihovog nacionalnog identiteta (zabrana 9. januara kao Dana Republike, himne Bože pravde i grba Republike Srpske), predstavlja kršenje njegovih neotuđivih prava i principa neintervencije – istakao je on.
Princip broj 5. iz Deklaracije od 24. oktobra 1970. godine – o ravnopravnosti i samoopredjeljenju naroda, prema njegovim riječima, razrada je onoga što piše u Povelji UN i međunarodnim paktovima koji su sastavni dio Ustava BiH.
– U Deklaraciji piše: “Svi narodi imaju pravo da odrede svoj politički status, potpuno slobodni i bez stranog miješanja i da nastave svoj privredni, društveni i kulturni razvoj, a svaka je država (“Bosna i Hercegovina”, Srbija, Hrvatska, SAD, Rusija, Njemačka, Britanija itd.) dužna da poštuje ovo pravo saglasno odredbama Povelje – naveo je on.
Imajući u vidu da, prema riječima Dodika, podvrgavanje naroda stranom potčinjavanju (O'Brajenu, Kristijanu Šmitu, Majklu Marfiju, Јohanu Satleru i drugim sarajevskim ambasadama) dominaciji ili eksploataciji, predstavlja kršenje pomenutog načela, kao i odricanje osnovnih ljudskih prava (suđenje po nametnutim odlukama stranaca, a ne po zakonima BiH) u suprotnosti je sa Poveljom UN.
– Svi narodi imaju pravo da odrede svoj politički status, potpuno slobodni i bez stranog miješanja i da nastave svoj privredni, društveni i kulturni razvoj, a svaka je država dužna da poštuje ovo pravo saglasno odredbama Povelje. Imajući u vidu da podvrgavanje naroda stranom potčinjavanju, dominaciji ili eksploataciji, predstavlja kršenje ovog načela, kao i odricanje osnovnih ljudskih prava i u suprotnosti je sa Poveljom UN – dodao je on.
Kada je u pitanju samoopredjeljenje naroda, Dodik podsjeća da u principu broj 5. piše da stvaranje suverene i nezavisne države, slobodno udruživanje ili integracija sa nekim nezavisnim državama ili uspostavljanje bilo kog drugog političkog poretka koji je jedan narod slobodno odabrao, predstavlja za taj narod način njegovog prava na samoopredjeljenje.
– Svaka je država dužna da se uzdrži od pribjegavanja svim prinudnim mjerama kojima bi se narodi, pomenuti u formulaciji ovog načela, lišavali svog prava na samoopredjeljenje, slobode i nezavisnosti. Kada djeluju protiv i suprotstavljaju se takvim prinudnim mjerama u vršenju svog prava na samoopredjeljenje, ovi su narodi ovlašćeni da traže i primaju pomoć, saglasno sa ciljevima i principima Povelje Ujedinjenih nacija – zaključio je on.
