Lider Srpske Milorad Dodik istakao je u autorskom tesktu za Glas Srpske da je Republika Srpska opet pobijedila protiv protivnika koji su mislili da je dovoljno da udare ali nisu razumjeli najvažnije, a to je da njena snaga izvire iz naroda koji nikada nije znao da kleči.
Dodik je naglasio da Republika Srpska nije njegova politička opcija već zavjet, postojbina predaka, zavještanje potomcima, a njena odbrana moranje, ne izbor.
Autorski tekst Milorada Dodika Srna prenosi u cijelosti:
Pobijedila je Republika Srpska. Opet.
I nije pobijedila zato što je bila glasnija, drskija ili brojnija – pobijedila je zato što je bila čvršća, pametnija i dosljednija od svih koji su željeli da joj presude. Pobijedila je po pravilima koja nisu bila naša, u utakmici koju nismo birali, protiv protivnika koji su mislili da je dovoljno da udare da bi nas slomili.
Nisu razumjeli najvažniju stvar: snaga Republike Srpske izvire iz naroda, a ne iz funkcija. Sarajevo je u meni tražilo neprijatelja. Јa sam u Srpskoj gledao narod. Sarajevo svoju politiku gradi na opsesiji. Opsjednuti su mnome, jer im smetam da budu ono što nikad neće postati – gospodari Bosne i Hercegovine.
Opsjednuti su Republikom Srpskom, jer je žele manju, slabiju, tišu ili sasvim ugašenu. Ali ja nisam vodio politiku opsesije. Vodio sam politiku prijateljstva, stabilnosti i samopoštovanja. Dok su oni crtali neprijatelje – ja sam gradio mostove.
Dok su oni prizivali haos – ja sam čuvao mir.
Dok su oni napadali funkciju – ja sam branio instituciju.
Republika Srpska nije moja politička opcija. Ona je moj zavjet. Za mnoge u Sarajevu Srpska je geograFski prostor koji bi najradije izbrisali sa karte.
Za mene, ona je mnogo više: postojbina predaka, zavještanje potomcima, dokaz da se najteži putevi prelaze kad narod zna šta brani.
I zato je odbrana Republike Srpske moranje, ne izbor. Ne za mene – nego za svakog čestitog Srbina, ma gdje živio. Sanjali su moj kraj, pa onda kraj Srpske. A ja sam pravio planove za novi početak.
Ni prvi put, ni posljednji put. Navikli su da potcjenjuju ono što ne razumiju. Kada sam odlučio da napravim korak unazad, mnogi su se ponadali da je to moj kraj. Nisu shvatili da se veliki koraci unaprijed prave tako što se ponekad svjesno odstupi unazad – ne radi sebe, nego radi naroda.
Pokazao sam da mi funkcija nije svetinja. Republika Srpska jeste. Funkcije prolaze. Narod ostaje. Državotvornost ostaje.
Sarajevo danas slavi pobjedu koju nije ostvarilo. I baš u tome je njihova slabost. Oni su željeli poniženje, haos, slom institucija Republike Srpske. Umjesto toga dobili su stabilnost, jedinstvo i narod koji je još jednom pokazao kome vjeruje kad je najteže.
Sarajevo ima privid da je pobijedilo. Ali privid je sve što imaju. Јer ko god mora da izmišlja pobjedu – taj je već izgubio.
A Republika Srpska?
Republika Srpska ide dalje. Mirna. Snažna. Dostojanstvena.
Sa narodom koji zna da bira i liderima koji znaju da nose teret vremena. Јa nisam završio svoje planove. Nisam završio svoje borbe. Nisam završio svoju obavezu prema Srpskoj. I koliko god nas pokušavali zaustaviti, jedno ne mogu pobijediti: Snagu naroda koji nikada nije znao da kleči. Srpski narod!
