Dok su sve oči uprte u predsjednika SAD Donalda Trampa koji pokušava da posreduje u pomirenju između Vladimira Putina i Vladimira Zelenskog, neizabrana birokratija se bori protiv aktuelnog predsjednika Republike Srpske Milorad Dodika. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik – jedan od najranijih vjernih pristalica Donalda Trampa i decenijama poznata osoba u balkanskoj politici — bio je u svojoj kancelariji kada je stigla vijest o pokušaju njegovog smjenjivanja van izbornog procesa. Nije bio posebno iznenađen, piše The Pavlovic Today.
– Sve to se očekivalo, to je njihov mehanizam. Ništa me više ne iznenađuje – rekao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u intervjuu za The Pavlovic Today.
Za njega, taj potez nije izolovan čin, već najnoviji u dugom lancu onoga što on naziva “ostatkom Bajdenove ere”.
– To sračunat pokušaj, da me spriječe da razgovaram sa Trampom – naveo je Dodik.
Neizvinjavajući se protiv “prosvećenih” kritičara onoga što on naziva “liberalnom hobotnicom” koja je progutala svijet, Dodik opisuje Donalda Trampa kao “spasitelja naše civilizacije”. Govori sa otvorenom, neužurbanom sigurnošću čovjeka ubjeđenog da ga je politički establišment Klintona i Bajdena označio za smjenu.
– Sada od toga prave slavlje. Žele da me vide kako odlazim – rekao je Dodik.
U centru političke oluje je Kristijan Šmit – čovek za koga Dodik ističe da ga nikada nije izabrao nijedan građanin.
– U mom slučaju, on je usvojio zakon kojim je nepoštovanje tzv. “visokog predstavnika” krivično djelo – rekao je Dodik.
Šmit, tvrdi Dodik, drži svoju poziciju nelegitimno bez potvrde Savjeta bezbjednosti UN i bez saglasnosti Republike Srpske, potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u BiH.
– Kristijan Šmit se ovde pojavljuje kao privatno lice i počinje da radi. Naravno, iza njega je stajala Bajdenova administracija i EU i on je počeo da se ponaša, bukvalno, kao bik u prodavnici porcelana – izjavio je Dodik.
Za Dodika, srž borbe za oduzimanje mandata tiče se legitimiteta sudstva. Šmitova ovlašćenja potiču iz takozvanih “bonskih ovlašćenja” – sveobuhvatnih prava na nametanje zakona i smjenjivanje zvaničnika, koja nisu deo originalnog Dejtonskog sporazuma, već su usvojena 1997. godine na sastanku Savjeta za sprovođenje mira u BiH.
Za Dodika, to je nedemokratsko otimanje političkog procesa. Za njegove pristalice, to je strani napad na volju naroda. Za njegove kritičare, to je zakašnjela odgovornost. Za svakoga ko obraća pažnju, to je studija slučaja pitanja sa kojima se BiH sada suočava. Pitanja sa kojima se nijedna demokratija ne oseća prijatno, a koja se protežu daleko izvan političke sudbine jednog čovjeka.
Kako neizabrani evropski zvaničnik može da poništi demokratski proces? Upravo to pitanje je pokrenulo debatu o Bregzitu — pa ipak, EU sada ima takav autoritet u zemljama u kojima ne odobrava vladu ili ishod izbora.
Da li je BiH “poslednja kolonija Evrope”? Ko zaista vlada zemljom? Koliko dugo “privremene” moći, nametnute prije tri decenije u ime mira, mogu ostati pre nego što postanu sam sistem? I ako bi ista pravila važila i negde drugdje – ako bi neki stranac mogao da obori mandat aktuelnog predsjednika u Vašingtonu – kako bi Amerika reagovala? Ili Britanija? Ili Francuska?
– To je apsurdna odluka. Venecijanska komisija Savjeta Evrope, “ako to još uvek ima ikakvu težinu”, jasno je stavila do znanja 2005. godine da je Ustav BiH vrhovni pravni autoritet zemlje. Entitetski ustavi, uključujući i ustave Republike Srpske, postoje u njegovom okviru. Nijedan od njih ne može biti prepisan ili poništen bilo kojim zakonom ili statutom nižeg ranga – izjavio je Dodik.
One koji vrište za njegovu smjenu van izbornog procesa, Dodik voli da podsjeti da Ustav Republike Srpske kaže da predsjednik Republike Srpske može izgubiti mandat samo u dve situacije — ako predsjednik podnese ostavku ili ako predsjednika opozovu građani, proces koji se, prema važećem zakonu, sprovodi putem referenduma.
– I to je sve. Nijedna druga situacija nije moguća – jasan je Dodik.
Dodik tvrdi da Centralna izborna komisija BiH, nema ovlašćenja da sprovodi izbore za predsjednika republike.
– Nema ovlašćenja da sprovodi izbore za lokalne zajednice – a ipak ih sprovodi. Oduzeli su nam ta ovlašćenja – rekao je Dodik.
Sa izborima u Republici Srpskoj koji su za godinu dana, postavlja se očigledno pitanje: Zašto baš sada?
– Da pošaljem Trampu poruku da je “Dodik kriminalac”. Ako ostanem na vlasti, možda bih mogao da dođem do Trampa, objasnim mu stvari i nekako apelujem na njegove emocije kako bi mogao da razumije šta se ovde dešava – izjavio je predsjednik Srpske.
Ukazao je na sopstveni dosadašnji rezultat – dvije decenije na čelu Republike Srpske tokom 30-godišnje istorije tog entiteta – i na jake rezultate u anketama, “još bolje” nego ranije.
– Јedini način da me uklone, da unište moju političku stranku i da potkopaju mogućnost da Republika Srpska nastavi da postoji, jeste da me uklone nedemokratskim sredstvima – istakao je Dodik.
Dodik kaže da su Trampove riječi emotivno pogodile njega kada je na inauguraciji predsjednik izjavio: “Postoje samo dva pola, muški i ženski”.
Kao čovjek vjere, dodao je Dodik, “ne može da gleda dekadenciju koja je obuzela Evropljane. Bože sačuvaj”.
Dodik insistira da “Tramp zaista mijenja svijet” i da je to samo po sebi “nešto što daje nadu“. Trampov opstanak – od impičmenta do pokušaja atentata – bio je lični motivator.
– Ta njegova politička pobeda je pobjeda nad tim izmišljenim političkim procesima – naveo je predsjednik Srpske.
Postoje trenuci, priznaje Dodik, kada ga neravnoteža moći između velikih i malih nacija ostavlja da se osjeća nemoćno.
– Arogancija velikih sila ponekad odbija da se upusti u detalje, držeći se umjesto toga linije nametanja i mnogih drugih stvari – kaže Dodik.
Ali kada razmotri kako je Tramp vodio kampanju nakon svojih pravnih istraga i pokušaja atentata, Dodik kaže da zaključuje da “nema ni razloga ni prava da gubi snagu” u sopstvenoj političkoj borbi za svoj narod u Republici Srpskoj.
– Ako Tramp kaže da je Bajdenova administracija bila najgora u istoriji SAD, onda možete zamisliti kakve je mjere uvela širom svijeta, uključujući i ovde u Republici Srpskoj i BiH – istakao je predsjednik Srpske.
Brzo je ukazao na zatvaranje USAID-a kao primjer onoga što naziva “pravim potezom” Trampove administracije, tvrdeći da je agencija “radila prljave poslove”. Samo dio njene potrošnje, tvrdi on, bio je vidljiv u BiH, “dok je veći dio novca dodijeljen kompanijama zvaničnika USAID-a u Sjedinjenim Državama”.
Dodik kaže da ima sve detalje.
– Imam sve informacije o tome – napomenuo je Dodik, naglašavajući da su svi obavješteni i da je istraga u toku.
– Naša policija sprovodi istragu – jasan je Dodik.
I sa tim, Dodik se nagnuo naprijed, spreman da ispriča svoju priču.
Prvo su došle sankcije
Prema sopstvenom priznanju, Milorad Dodik je podržavao Donalda Trampa od trenutka kada se njujorški biznismen spustio niz zlatne pokretne stepenice u Tramp kuli. Ali ta lojalnost se nije dobro završila po njega.
– Prve američke sankcije sam dobio dva dana prije prve inauguracije predsjednika Trampa u njegovom prvom mandatu 2016. godine. To se dogodilo zato što sam ohrabrivao članove srpske zajednice Republike Srpske u određenim dijelovima Amerike da glasaju za Trampa. Zatim sam dobio poziv za inauguraciju. Dva dana prije inauguracije predsejdnika Trampa, Obamina administracija mi je blokirala vizu i uvela sankcije – podsjetio je Dodik.
Tokom Trampovog prvog mandata, Dodik je rekao: “Nisam mogao da kontaktiram njega ili njegove ljude da objasnim situaciju”.
Dodao je da ga od tada progone Trampovi zakleti neprijatelji.
Dodik je rekao da je pritisak SAD na njega eskalirao nakon što se Bajden vratio na dužnost 2021. godine, navodeći potez Ustavnog suda BiH da ukine Dan Republike Republike Srpske 9. januara, koji se poklapa sa pravoslavnim praznikom Svetog Stefana.
Dodik je napomenuo da je Republika Srpska obilježavala svoj nacionalni praznik 25 godina pre nego što je ukinut “sudskom odlukom – sa tri strane sudije i dvije muslimanske sudije — koji su ga proglasili nezakonitim, rekavši da je uvredljiv za muslimane u BiH, iako i oni mogu da uzmu slobodan dan”.
Kao rezultat toga, Dodik je rekao da je 56 ljudi – uključujući visoke zvaničnike, ministre, parlamentarce, cijelokupno njegovo osoblje, pa čak i tehničko osoblje – sankcionisala Bajdenova administracija “samo zato što su učestvovali u proslavi tog hrišćanskog praznika”.
Dodik: Cilj je bio da se okalja naša porodica
Na pitanje kako je objasnio sankcije svojoj porodici, glas Milorada Dodika se ublažio.
– Moja porodica je dovoljno izdržala tokom svih tih godina – rekao je Dodik.
Ponosan je, rekao je, na to kako su mu djeca vaspitana.
– Moja kćerka ima četvoro djece. Neki moji prijatelji su mi rekli da su moja kćerka i sin imali sve prilike da ispadnu loše jer im je otac bio predsjednik — ali nisu. Ostali su pristojni, završili su studije i bave se ozbiljnim poslom – naveo je Dodik.
Ipak, žalio se da je “sama činjenica da su to moja deca” dovela do onoga što je opisao kao kriminalizaciju vođenu medijima.
Onda je zastao.
– Zamislite ovo, u sankcijama protiv moje kćerke i sina, zapravo piše: “Sankcije su uvedene zato što su podržavali svog oca”. Pa, koga bi drugog trebalo da podržavaju ako ne svog oca? Nevjerovatno – izjavio je Dodik.
Za Dodika, kampanja sankcija je bila “više stvar poniženja”.
On je ispričao kako je njegova kćerka – lokalno poznata po svom prisustvu na društvenim mrežama – vidjela kako je njen restoran sankcionisala Bajdenova administracija i kako je njena dobrotvorna organizacija, koja je gradila stanove za porodice sa više djece, zatvorena nakon što joj je zatvoren bankovni račun.
– Cilj je bio da se okalja naša porodica – rekao je Dodik, dodajući da je sama sumnja na veze sa njima bila dovoljna da zatvori preduzeća i “uništi velike kompanije”.
Kao primjer je naveo Prointer – tehnološku firmu sa 140 inženjera i godišnjim prometom od 80 miliona dolara, koja je bila primorana da se zatvori nakon što je povezana sa njegovim sinom Igorom.
– Moj sin nije imao nikakve veze sa tim, znamo to. Iako je tamo imao neke prijatelje. Računi kompanije su zamrznuti, njeno poslovanje zabranjeno, a inženjeri su ostali bez posla, jednostavno zato što je neko rekao: “O da, to je Igor Dodik, sin Milorada Dodika” – podsjetio je Dodik.
Dodik: Ne mogu da otvorim nijedan račun ni u jednoj banci
Dodik je rekao da je kampanja koju je Bajden pokrenuo protiv njega dosegla svaki kutak njegovog ličnog života, a američke sankcije su njega i njegovu porodicu odvojile od osnovnih alata modernog postojanja – uključujući pristup bankarskom sistemu.
– Јa, moja žena, moj sin i kćerka, moj zet, moja snaja i svih sedmoro mojih unučadi — svaki bankovni račun je zatvoren – rekao je Dodik.
– U bankama ne možemo ništa da uradimo. Platu primam poštom. Moja plata se isplaćuje u gotovini na blagajni, a poštar mi je donosi kući – rekao je predsjednik Srpske.
Na pitanje pod čijim ovlašćenjem su računi zatvoreni u entitetu čiji je on predsjednik, Dodik je rekao da je bivši američki ambasador Majkl Marfi “prijetio” bankama sankcijama ako nastave da služe njemu ili njegovim rođacima.
– Јoš uvijek nemam račun i ne mogu da otvorim nijedan račun ni u jednoj banci. Ovdje su banke uglavnom u stranom vlasništvu, a postoji samo jedna banka u vlasništvu domaćih pojedinaca, ali i ona je privatna. Nema državne banke. Čak su prijetili da će im oduzeti pristup SWIFT-u – izjavio je Dodik.
Ambasador na koga se Dodik osvrnuo je Majkl Marfi, veteran sa 29 godina iskustva u Ministarstvu spoljnih poslova SAD.
Prema Dodikovim riječima, Marfi je ranije bio pomoćnik Ričarda Holbruka, koji se smatra arhitektom Dejtonskog sporazuma.
– Došao je ovdje i ponašao se kao nasilnik. Ambasador Marfi je imao dobre veze sa državnim sekretarom Blinkenom, i ponašali su se kao neka vrsta udruženog zločinačkog poduhvata u vezi sa onim što se ovde dešavalo – rekao je Dodik.
– Propisi nisu bili važni, Ustavi nisu bili važni, ništa što je napisano nije bilo važno. Važno je bilo pogađati “duh zakona” ili njegove lične želje, ko ga je lobirao i u kom trenutku – rekao je Dodik.
Ubrzo nakon Trampovog drugog mandata, Dodik je rekao da se nada da će se “stvari promijeniti” pod novom administracijom.
– Vidimo da je još uvijek ostalo mnogo Bajdenovog naslijeđa — Bajden i dalje kontroliše OFAC i određene druge agencije — a predsjednik Tramp i dalje ima poteškoća da uspostavi potpunu kontrolu nad svim segmentima vladine politike. To je razumljivo, ali mi zbog toga patimo. Želimo da se nepravda koja nam je učinjena sve ovo vrijeme ispravi jednim pravednim potezom Sjedinjenih Država i ove administracije na njenom čelu – izjavo je Dodik.
Dodik je napomenuo da “kada čujemo neke ljude kako kažu da se sudske odluke moraju poštovati”, to je suprotno onome što on opisuje kao Trampovo istorijsko obećanje da se neće miješati u poslove drugih zemalja.
Dodao je da su neki iz Stejt departmenta došli u Sarajevo prije oko 20 dana i ohrabrili muslimane, govoreći im: “Stav SAD je da se odluka suda mora poštovati”.
Po njegovom mišljenju, to je značilo prihvatanje presude bez ispitivanja njene relevantnosti.
– Odmah nakon toga sam dobio sudsku presudu nepovoljnu za mene i odmah je počeo ovaj proces protiv mene – naveo je Dodik.
Dodik smatra da ostaci iz prethodne administracije “nastavljaju da djeluju” i da “Tramp nije upoznat sa detaljima”.
Šmitov faktor i mineralne rezerve Republike Srpske
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ima mišljenje o tome zašto se međunarodni pritisak na prenos imovinskih prava iz Republike Sršske intenzivirao poslednjih godina: litijum, zlato i drugo zakopano bogatstvo.
Decenijsko istraživanje mineralnih rezervi Republike Srpske, rekao je, završeno je 2021. godine, a identifikovana su nalazišta magnezijuma, litijuma, borne kiseline i zlata.
– A onda ovaj Nijemac dolazi i kaže da svu imovinu, svu sredstva, treba prebaciti na BiHu. Јa se, naravno, protivim tome. U našem Ustavu – kao i u Ustavu SAD – stoji da samo ono što je eksplicitno dodijeljeno BiH pripada BiH, a sve ostalo pripada entitetima. A među onim što je eksplicitno dodijeljeno, imovina se ne pominje – naglasio je Dodik.
Za Dodika, tajming nije bio slučajan.
Nijemac na koga je pomenuo je Kristijan Šmit,
– Nijemci su se ovde previše upleli – rekao je Dodik, povezujući Šmitov pritisak da se vlasništvo nad zemljištem i imovinom direktno prenese na nivo BiH sa otkrićima minerala.
Rekao je da napori za centralizaciju kontrole nad imovinom sežu do “samog prvog dana potpisivanja Dejtonskog sporazuma” kojim je okončan rat u Bosni od 1992. do 1995. godine.
Podsjetio se ranijih ustupaka – poput prenosa Iružanih snaga na nivo BiH – kao stratešku grešku.
– Nije imalo apsolutno nikakvog smisla da tri strane, koje su donedavno bile u ratu, sada stvaraju jedinstvenu vojsku – rekao je Dodik.
Opisujući trenutni pritisak kao politički “eksperiment”, dodao je: “Muka nam je od svega toga. Ali, kao što stara izreka kaže, gruba sila ne traži Božju dozvolu”.
Poziv Stejt departmenta na uzdržanost
Stejt department je u nedavnoj izjavi za The Pavlovic Today naveo da „Sjedinjene Države ostaju posvećene stabilnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH i pozivaju sve strane da izbjegavaju bilo kakve akcije koje bi dalje eskalirale situaciju.
Upitan da to prokomentariše, Dodik je rekao da je to bio apel koji je stigao prekasno.
– Šta sad? Ako se borim, ja sam taj koji eskalira situaciju. Ali oni koji su dozvolili pojedincu da nametne zakon tako da muslimani sude hrišćanima – oni ne eskaliraju? Oni ne eskaliraju, ali ja eskaliram? – upitao je Dodik.
U saopštenju je, kako je prijmetio, jednostavno pisalo: “Pozivamo sve strane da izbegnu eskalaciju”.
Njegov odgovor je bio trenutan: “Zašto to nisu uradili prije mjesec dana?”
Dodik je rekao da vjeruje predsjedniku Trampu i da vjeruje da američki lider može da se poistovjeti sa pritiscima sa kojima se suočava.
– Znam da, baš kao što ja ovde imam nitkove, i on ima nitkove i zlonamjerne ljude oko sebe – primjetio je Dodik.
Njegovo pitanje je bilo oštro: “Zašto je saopštenje objavljeno sada, a ne tri mjeseca ranije?”
Zašto, pitao je, Stejt department nije slijedio Trampov stav da ne bi trebalo da bude nametanja stranim državama.
– Ako ste fer, zašto ne kažete: “Pojedinac ne može da donosi zakone?” Sjedinjene Države plaćaju tom čovjeku, Šmitu, 24.000 evra mesečno i pokrivaju 40 odsto budžeta nekoga poput njega – rekao je Dodik.
Dodik kaže da Šmita plaćaju novcem poreskih obveznika SAD da obavlja “prljave poslove” bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN.
– On nema saglasnost potpisnika, nema saglasnost Srbije, Hrvatske, Republike Srpske ili Federacije BiH – jasan je Dodik.
Sendi Berger protiv Madlen Olbrajt
Prema Dodikovom riječima, sudbina BiH je mogla biti veoma drugačija da je Vašington izabrao mirovni plan Sendi Berger umjesto plana Medlin Olbrajt.
U vrijeme kada su Sjedinjene Države stvarale rješenja za mir u BiH, podsjetio je Dodik, postojala su dva “jednakopravna koncepta” – jedan koji je promovisala NSA Sendi Berger, a drugi Medlin Olbrajt i njen tim, uključujući O'Brajena i druge, što je kasnije rezultiralo Dejtonskim sporazumom.
– Bergerov prijedlog — sada deklasifikovan — bio je razuman i racionalan: da narodi budu podijeljeni duž prirodnih granica, gdje im je i mjesto. To bi bilo pravedno, umesto ovog produženog mučenja – rekao je Dodik, donoseći presudu o nečemu što je već učinjeno.
Dodik se prisjetio da su Klintonove simpatije bile naklonjene Olbrajtovoj.
– Sada znamo, poslije svih ovih godina, da je rekao: “U redu, hajde da pokušamo sa ovim dejtonskim konceptom”. Nikad nije kasno za drugi koncept – naveo je Dodik.
Za Dodika, taj “drugi koncept” – Republika Srpska odvojena, ali sa otvorenim granicama, slobodnim kretanjem ljudi i robe i bez nametanja – bio je pravedniji put.
– Ako ne funkcioniše, ne funkcioniše. Upravo to je Dejtonski sporazum i priznao, na kraju krajeva. Ali stvari su otišle predaleko. Osamdeset i šest originalnih dejtonskih ovlašćenja Republike Srpske oduzeto je odlukama visokog predstavnika – dodao je on.
Dodik tvrdi da je pravosuđe na nivou BiH nametnuto nelegitimno, ističući da Ustav BiH ne predviđa Sud BiH, niti Tužilaštvo”.
Rekao je da je obje institucije jednostrano stvorio bivši visoki predstavnik Volfgang Petrič i da su opravdane “bonskim ovlašćenjima”, uprkos tome što visoki predstavnik nema ustavna ovlašćenja.
Na pitanje zašto OHR i dalje tvrdi da ima moć da smjeni izabrane lidere tri decenije nakon rata, Dodik je bio direktan.
– Muslimani su nezadovoljni BiH jer žele unitarnu BiH. Mi se borimo protiv te unitarizacije – jasan je Dodik.
Pod unitarnom, objasnio je, misli na BiH bez Republike Srpske, “zasnovanu na građanskom principu u kojem su muslimani većina i u kojem bi kontrolisali sve odluke i sva tela koja moraju da izaberu” – vizija za koju je rekao da se unapređuje “zahvaljujući podršci elemenata prethodnih američkih administracija”.
Dodik potpuno odbacuje tu viziju.
– Osjećam se kao Srbin. Hrvati se osjećaju kao Hrvati. Samo su muslimani nekoliko puta mijenjali svoj nacionalni identitet. Prvo, prešli su od hrišćana u muslimane — što možda mogu da razumijem, jer kada je ovde bilo Osmansko carstvo, život je bio mnogo lakši ako biste prešli u drugu vjeru. Generacijama su ostali stalno nezadovoljni time. Zatim su sebe nazivali muslimanima sa malim “m”, zatim “muslimanima” sa velikim “M”, a 1993. godine, tokom rata u BiH, proglasili su se Bošnjacima — zainteresovanim za jedinstvenu” bosansku državu i bosansku naciju” – pojasnio je Dodik.
Osvrćući se unazad, Dodik smatra da su mnogi iz prethodnih američkih administracija “nasjeli na to – djelovalo im je egzotično, privlačno da mogu da stvore nešto u tom smislu”.
– A onda smo bili okrivljeni jer nismo željeli da to prihvatimo – kaže predsjednik Srpske.
On povlači istorijsku liniju otpora.
– Nismo prihvatili Turke 500 godina, nismo prihvatili Nijemce ni prvi ni drugi put. Evo me, sjedim na mestu gdje živim — 40 kilometara odavde je Јasenovac. U tom logoru Јasenovac, hrvatske ustaške snage su ubile 500.000 Srba, 35.000 Јevreja i jedan broj antifašista. To je, u suštini, bio logor za sistematsko ubijanje Srba – podsjetio je Dodik.
Na tom istorijskom fonu, Dodik odbacuje svaku ideju o promjeni svog nacionalnog identiteta.
– A sada neko očekuje od mene, kao pripadnika te epske nacije, da kažem – zbog neke ideje koja dolazi iz nekih udaljenih kancelarija da kaže “ja nisam Srbin, sada sam Bošnjak”. Ne. Јa ostajem Srbin. Ako ste Srbin i ako radite ono što ja radim, možete računati na to da ćete biti progonjeni – naveo je Dodik.
Progon, insistira on, bio je neumoljiv, ali rijetko uspešan.
Prema njegovim riječima, “samo im treba malo više stila”.
– Kada su sprovodili istrage protiv mene, govorili bi “ovaj zločin” ili “onaj zločin”, uvijek bi nešto izmišljali, ali nikada nisu mogli ništa da pronađu. Protiv mene su sprovedene četiri međunarodne finansijske istrage, i nijedna nije pokazala da imam bilo kakvu krivičnu odgovornost – izjavio je Dodik.
Tvrdi da se, uprkos tome, pritisak nastavlja.
– A onda čitam, Šmit kaže: “Idete u zatvor”. A ja nisam ništa potpisao. Pokušavaju da me eliminišu posljednjih 10 do 15 godina. Moja greška je bila što sam predugo ostao u politici; trebalo je da odem mnogo ranije – izjavio je on.
Olbrajtova je nazvala Dodika “dahom svježeg vazduha”
Kada je Milorad Dodik došao na vlast 1998. godine, u Vašingtonu je proglašen “američkim čovjekom”, a državna sekretarka Madlen Olbrajt ga je nazvala “dahom svježeg vazduha na Balkanu”. Iste godine, nakon što je osvojio parlamentarnu većinu za formiranje vlade, suočio se sa otporom Srpske demokratske stranke (SDS), koja je pokušala da blokira njegov mandat.
– Tada su se uključile određene strane ambasade, vjerujući da je potrebna promjena – prisjetio se Dodik.
On napominje da je njegova politička karijera bila utemeljena u ratnom iskustvu, pošto je služio tri i po godine u Vojsci Republike Srpske pre nego što je demobilisan da bi bio u Parlamentu.
Dodik se prisjetio da je tadašnja predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić “ponudila mjesto premijera petorici ili šestorici drugih ljudi” prije nego što je on prihvatio tu ulogu.
– Izgradio sam većinu. Pošto je predsjednik Parlamenta bio iz SDS-a, oni su stalno opstruisali, a onda su intervenisali strani akteri. Ta intervencija je protumačena kao neka vrsta pomoći meni – dodao je.
– Smatram sebe, tada i sada, čovjekom Zapada, ali ne ove iskrivljene liberalne vrste – pojasnio je Dodik.
Dodik je napomenuo da se Slobodan Milošević protivio njegovom izboru “jer nije bio konsultovan”, ističući da on “nije neko ko je bio podređen ili simpatizer svega toga”.
Dok je Alija Izetbegović bio na vlasti u Sarajevu, a Franjo Tuđman u Zagrebu, Dodik je bio jedini novi lider među četiri glavne ličnosti regiona.
– Zalagao sam se za brzu normalizaciju života, odmah sam prihvatio Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH. Bio sam prvi koji ga je prihvatio. Svi su me napadali zbog “izdaje”, ali ja sam ga prihvatio čim je potpisan – rekao je Dodik.
U tim ranim godinama, Dodik je mislio da Dejton može da funkcioniše.
– Međutim, tokom godina, Zapad — predvođen američkim administracijama i administracijom u Briselu, koja govori o evropskom putu — reformisao je Dejton do te mjere da više ne postoji. Samo bestidni ljudi sada mogu reći “Dejtonski sporazum”. Koji Dejtonski sporazum? Osamdeset i šest ovlašćenja je oduzeto Republici Srpskoj i prenijeto na nivo Sarajeva. U to vrijeme sam vjerovao da je to moguće, ali sam brzo vidio da nije. I ubrzo su shvatili da ne mogu biti osoba koju su očekivali. Poslije dvije i po godine, zamijenio me je drugi, Mladen Ivanić, koji je pokušao i bio servilan nekoliko godina. Tako da sam ostao da gradim svoj sopstveni politički put – rekao je Dodik.
Njegov prvi veći sukob sa američkom administracijom dogodio se 2001. godine, nakon što više nije bio premijer.
– Tadašnji američki ambasador, pokojni Kliford Bond, došao je da me vidi osam mjeseci nakon što mi je istekao mandat i rekao: “Poslat sam iz Vašingtona”. U to vrijeme, ovaj neustavni sud je bio u toku. Došao je na moj posjed, gdje živim, i rekao mi: “Sjedinjene Države očekuju od vas, gospodine Dodik, da se izjasnite krivim – istakao je Dodik.
– Kriv za šta? – upitao je Dodik.
– Nakon što smo izašli iz rata, primjetio sam da ministri uvijek dolaze u istoj odjeći. Rekao sam: “Idi i kupi nešto”. Јedno odjelo je koštalo više od mjesečne plate ministra, pa sam u vladi donio odluku da svakom ministru kupim dva odjela kako bi izgledali pristojno i dostojanstveno. A onda je on to smatrao zloupotrebom položaja i pokrenuo krivični postupak protiv mene koji se vukao četiri godine. Na kraju, naravno, ništa nije dokazano. Ambasador Bond je došao kod mene i rekao: “Priznajte krivicu, i mi ćemo to veoma poštovati. Organizovaćemo da budete osuđeni na šest mjeseci zatvora i dvije godine uslovne kazne”. Rekao sam mu: “Molim vas, ambasadore, napustite moju imovinu” – podsjetio se Dodik.
To je bio trenutak kada Dodik kaže da “više ne vjeruje u objektivnost američke administracije”. Pokušaji da ga zatvore, tvrdi on, nastavljeni su od 2001. do 2025. godine – deset optužnica, sve su završene oslobađajućim presudama, mada se o tome rijetko izvještava.
