Maja 1992. godine u Bradini je ugašen život, a sa njim i životi desetina nevine djece, žena, muškaraca koje su mučki ubili pripadnici muslimanskih i hrvatskih formacija samo zbog srpskog imena i krsne slave, istakao je predsjednik Milorad Dodik.
– Godine prolaze, a tišina koja se prije 34 godine nadvila nad Bradinom i danas odjekuje istom jačinom i bolom. Bradina je jedan u nizu simbola spaljenih srpskih ognjišta, ugašenih slavskih svijeća, oskrnavljenog mjesnog hrama, mučki prekinutih života – rekao je Dodik povodom obilježavanja 34 godine od brutalnog ubistva 48 mještana ovog srpskog sela, dok je njih nekoliko stotina odvedeno u logore i zlostavljano.
Dodik je naveo da su zločinci okupljeni oko tadašnjih muslimanskih vođa, kreatora i inicijatora rata u BiH, izvršili napad na vjekovna srpska ognjišta i imanja u Bradini, poubijali i zatvorili u logore na sve što su naišli, a što se zove srpskim imenom.
– Njih 3.000 naoružanih pripadnika paravojnih muslimanskih i hrvatskih formacija, dojučerašnjih komšija, ustrijemilo se na nedužne mještane srpske nacionalnosti, i mlado i staro, u Bradini i ubijali ih na najbrutalnije načine na kućnom pragu. Za samo dva dana, od 25. do 27. maja 1992. godine, ubijeno je 48 civila, dok je u logorima Čelebići i Musala bilo zatočeno 330 civila koji su na najsvirepiji način mučeni, a njih 22 logoraša je umrlo u najstrašnijim mukama – istakao je Dodik.
On je naveo da svega nekoliko desetina slabo naoružanih muškaraca nije moglo da pruži otpor i odbrani Bradinu u ovom brutalnom napadu, pa je selo u potpunosti spaljeno i uništeno, a Crkva Vaznesenja Gospodnjeg, sagrađena 1938. godine, zapaljena i srušena.
– O brutalnosti zločina u Bradini i svireposti njegovih izvršilaca govori i podatak da su zločinci platili Rome koji su vezali noge ubijenih Srba konopcima, a zatim njihova tijela konjima vukli do iskopane jame u porti porušenog hrama i tu ih bacali. Za tri dana u tu jamu bačeno je 26 tijela nedužnih Srba. Takođe, postoje i svjedočenja koja govore o okrutnom i nečovječnom ponašanju zlikovaca prema srpskim kćerkama, sestrama i majkama koje su bile podvrgnute višestrukim silovanjima i brutalnim iživljavanjima – naglasio je Dodik.
Naravno, dodao je, za ovaj stravični zločin u Bradini, kao i za mnoge druge zločine nad Srbima još niko nije odgovarao, jer se pred Sudom BiH uvijek vode maratonski procesi koji nemaju kraja kada je riječ o srpskim žrtvama, čekajući da počinioci i svjedoci “biološki nestanu”.
– Dok se sa tugom i dubokim poštovanjem sjećamo svih nevino stradalih mještana Bradine, naša dužnost nije samo da tugujemo, već i da pamtimo, da njihova imena otimamo od zaborava, o njihovoj žrtvi govorimo glasno i dostojanstveno i da nikada ne dozvolimo da zub vremena izjede istinu o njihovom stradanju. Mnogo je Srba stradalo, mnogo je srpskih ognjišta ugašeno, mnogo kuća i hramova porušeno u proteklom građanskom ratu u BiH da bi tako lako dozvolili da zaborav prekrije istinu o našem stradanju. Republika Srpska i sloboda koju danas imamo skupo su plaćene i ne smijemo sebi da dozvolimo zaborava. Dok je nas i našeg sjećanja i oni će živjeti, jer zaborav je ponovni zločin nad vlastitim žrtvama – poručio je Dodik.
