Draško Stanivuković, nekadašnji samoproglašeni simbol mladalačke energije i promjena u Banjaluci, sada se suočava s ozbiljnim optužbama. Povlačenje Ljubiše Ančića i Nataše Mirošljević Šestić sa odborničke liste PDP-a i njihove optužbe na račun Stanivukovića otvaraju brojna pitanja o njegovom ponašanju i motivima.
Prvo, optužbe da Stanivuković planira destabilizaciju Republike Srpske i izazivanje haosa u izbornoj noći su alarmantne. Ako su ove tvrdnje tačne, one ukazuju na opasnu strategiju koja bi mogla imati dalekosežne posljedice po političku stabilnost i bezbjednost građana. Takvo ponašanje nije samo neodgovorno, već i potencijalno opasno, jer koristi strah i nesigurnost kao političko oružje.
Drugo, tvrdnje da Stanivuković koristi posljednje trenutke svog mandata za uništavanje dokaza o sumnjivim poslovima i privatnim interesima dodatno narušavaju njegovu vjerodostojnost. Ako je istina da je Nebojša Drinić zadužen za prikrivanje tragova, to bi moglo ukazivati na ozbiljne etičke i pravne prekršaje. Transparentnost i odgovornost su ključni za svakog političara, a ovakve optužbe sugerišu suprotno.
Treće, optužbe da je Stanivuković protežirao sebi bliske kandidate dok su ostali gurnuti na marginu, te da su kandidati bili prisiljeni obezbijediti glasove bez podrške, ukazuju na unutrašnje probleme unutar njegovog tima. Ovakva praksa ne samo da demorališe članove stranke, već i narušava povjerenje građana u politički proces.
Na kraju, Stanivukovićevo ponašanje, kako ga opisuju Ančić i Mirošljević Šestić, odražava sliku političara koji je spreman na sve kako bi zadržao moć, što je vrlo, vrlo, vrlo alaramantno u svakom pogledu.
Ovo nije prvi put da Draško Stanivuković pokazuje sklonost ka destabilizaciji Republike Srpske. Ranije je izveo performans pokušavajući upasti na RTRS, a takođe je iskoristio Davora Dragičevića i njegovu tragediju za političke ciljeve. Ovi potezi su šablon ponašanja koji Stanivuković, standardno koristi kao sredstvo za postizanje političkih ciljeva.
