Biti podoban Srbin u BiH, pogotovo u njenom „najzagađenijem“ dijelu, u Sarajevu, oduvijek je bilo isplativo po više osnova. Međutim, ovakvo zanimanje posebno je postalo poželjno u periodu najveće poslijeratne političke krize u BiH. Tako danas „Srbi po službenoj dužnosti“ u Sarajevu, ali i širom FBiH niču kao pečurke poslije kiše.
Ipak, akter današnje priče nije se naprasno sada pojavio, već intenzivno djeluje dugi niz godina. Njegov put popločan mržnjom prema svom i spoju ljubavi i koristi od dželata svog naroda i njihovih finansijera predodredilo je već mjesto u kojem je rođen, sredina u kojoj je odrastao i ideologija koju je slijedio. Kasnije vjerovatno nije želio da žrtvuje komfor, finansijski položaj, ali i ličnu satisfakciju koji mu je takav put donosio.
Riječ je Milanu Dunoviću, bivšem potpredsjedniku FBiH iz reda srpskog naroda, a sadašnjem poslaniku Komšićeve Demokratske fronte u Parlamentu BiH.
Ko je Milan Dunović?
Iako lično nikada zadovoljan činjenicom da je 1974. godine rođen kao Srbin, u srpskoj porodici u Sarajevu, Dunović je sa zadovoljstvom prihvatao sve pogodnosti koje mu je ta činjenica donosila.
U rodnom gradu je završio osnovnu školu, zatim Drugu gimnaziju, te diplomirao na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu. Svjestan da mu opstanak u tom „multietničkom“ gradu može donijeti samo podaništvo muslimanima, koji su i tada u svojim malicioznim namjerama imali podršku stranaca, može donijeti samo podaništvo i izdaja, tokom rata u BiH bio je pripadnik paravojnih, terorističkih muslimanskih organizacija koje su djelovale u Sarajevu.
Godine 2013. njegovo podaništvo stiče potpunu afirmaciju i Dunović postaje član stranke Demokratska fronta. Dvije godine kasnije već ubire prve plodove, te u februaru 2015. godine postaje potpredsjednik Federacije BiH iz reda srpskog naroda.
Tokom mandata ostaje upamćen kao potpredsjednik FBiH iz reda srpskog naroda, koji za isti taj narod nije uradio apsolutno ništa, te komentarišući značaj Dunovića za Srbe, dok je bio na toj funkciji, možemo metaforički opisati – fikus kojeg su „zalijevale“ bošnjačke struje i strane ambasade. Iz njegovog, ali i ugla onog ćate koji je pisao jedinu oskudnu biografiju dostupnu javnosti Milan Dunović je za četiri godine mandata ipak nešto uradio. I jeste, još jednom je ponizio srpske žrtve, inicirajući podizanja spomen-obilježja na Kazanima, gdje su mučki ubijeni i izmasakrirani Srbi iz Sarajeva nazvani „sugrađanima“, dok ime ubice nije navedeno.
Ljuta zmija DF-a
Kao zvanični predstavnik Srba u FBiH vješto je ćutao o problemima sa kojima se oni suočavaju u povratničkim mjestima, prećutao je i time opravdao napade na Srbe i njihovu imovinu, ali kada je u Sarajevu zaduvaju vjetrovi bošnjačkog nacionalizma i mržnje prema svemu što je Srpsko, Dunović nije propustio priliku da stane u odbranu i podrži svoje bošnjačke mentore.
Kada je Komšićev DF, prije nekoliko godina istupio iz koalicije sa SDA, nekoliko mjeseci nakon formiranja vlade FBiH, Dunović je ostao u fotelji potpredsjednika FBiH. Komšićevo objašnjenje je bilo da Dunović treba ostati u toj fotelji “da Dodik ne bi ušao u Federalnu vladu”.
Dugo je Dunović bio ušuškan na marginama političkog i javnog života, dok mu je plata uredno isplaćivana. Takođe, raspolagao je ogromnim ciframa koje su stizale njegovom kabinetu iz tekućih transfera, koje su se mjerile stotinama hiljada. Kome je taj novac sve godine preusmjeravan nikome nije poznato. Poznat je samo jedan utrošak, i to za 2021. godinu – transferi pojedincima (fizička lica) – 15.000 KM (u skladu Odlukom maksimalni iznos koji se može dodjeliti pojedinačnom korisniku iznosi 500 KM), transferi neprofitnim organizacijama – 40.000 KM (u skladu Odlukom maksimalni iznos koji se može dodjeliti pojedinačnom korisniku iznosi 1.000 KM), transferi drugim nivoima vlasti i fondovima – 5.000 KM (u skladu Odlukom maksimalni iznos koji se može dodijeliti pojedinačnom korisniku iznosi 1.000 KM).
Bez identiteta, Dunović je tako, na račun građana, na politikoj sceni preživljavao godinama, a njegove lične ambicije savšeno je upotpunjavala „ideologija“ Komšićevog DF-a. Demokratska fronta, zarobljena u kandžama bošnjačkh nacionalista, godinama je služi kao paravan bošnjačkoj unitarnoj državi u lažnom zagovoru tzv. građanske države. Godine ropstva učinile su svoje, pa je DF iznjedrio ljuće nacionalističke zmije nego one u SDA. Jedna od njih svakako je „lažni Srbin“ Milan Dunović.
U političkoj izolaciji Dunović je mirovao sve do gubitka fotelje i do nove organizovane hajke političkog Sarajeva u zadnjih godinu dana. Pažnju je posebno skrenuo pred i nakon veličanstvene proslave Dana Republike Srpske. Prvo je Srbe pozvao ignorišu 9. januar, a potom se drznuo da priča o legitimitetu i oštro se sukobi sa profesoricom Sabinom Silajdžić nakon iznošenja stava da su za nju 1. mart i 9. januar u istoj ravni.
Zašto je Dunović nelegitiman predstavnik Srba?
Jasno je da nijednom Srbinu, rodoljubu i patrioti 1. mart ne može zamijeniti 9. januar. Taj datum koji se u FBiH obilježava kao takozvani dan nezavisnosti BiH, kod Srba budi sjećanje na tragične događaje i početak rata.
U dane 29. februara i 1. marta 1992. godine bez srpskog naroda i njegovog učešća na nelegalnom i protivustavnom referendumu donesena je odluka o proglašenju nezavisnosti i otcjepljenja BiH od tadašnje SFRJ. Srbima 1. mart budi sjećanja na ubistvo srpskog svata na sarajevskoj Baščaršiji Nikole Gardovića, a potom na krvavi rat i stotine hiljada žrtava.
Ipak, za Dunovića nije tako. On poručuje da Srbi koji poštuju 1. mart postoje.
„Pomiri se jednom i za sva vremena – ja sam Srbin koji voli BiH i koji će da je brani do posljednjeg daha“, poručio je Dunović nedavno predsjedniku Republike Srpske.
Srbi u povratničkim mjestima u FBiH godinama čekaju struju, vodu, izgradnju saobraćajnica, Dunović odbacuje navode da su Srbi ugroženi u entitetu Federacija BiH. Ipak, važno je napomenuti da je na svega nekoliko kilometara od srpskog povratničkog mjesta u Bosanskom Petrovcu, za vrijeme Dunovićevog mandata, izgrađen migrantski kamp, uz kojem su u rekordnom roku obezbijeđeni svi neophodni uslovi za život.
Da nije legitimni predstavnik, te da mu je to što je sticajem okolnosti rođen kao Srbin samo olakšan metod ličnog bogaćenja, Dunović je i sam potvrdio.
„Na tvrdnje da nisam ‘legitiman predstavnik’ Srba odgovorio sam da su u pravu jer ne trebam biti predstavnik Srba nego građana, a to što dolazim iz srpskog naroda ne znači da ih trebam ekskluzivno predstavljati“, kazao je Dunović.
Zbog podanosti Milan Dunović na svojoj koži nije osjetio težinu tereta koju osjećaju Srbi u FBiH i zbog toga i nije vjerodstojan predstavnik, niti može biti pozvan da govori o položaju Srba u FBiH.
