Gdje je nestala politička vizija?
Šta je to politička vizija? I da li je imaju naši političari? Kakvu nam budućnost nude i da li je za njih vizija nešto imaginarno?
Prema definicijama vizija je slika koju stvara mašta bez nužnog uporišta u stvarnom svijetu i ona predstavlja dalekosežnu zamisao o željenom i predvidljivom razvoju događaja . U politici to znači da imate program i znate šta želite da uradite, te to jasno predočite javnosti.
Vizija je jasna predodžba budućih događaja (budućnosti), odnosno dugoročni željeni rezultat, unutar kojega su oni na koje se odnosi slobodni da identifikuju i rješavaju probleme koji stoje na putu njenog ostvarenja. Prema ovome, opozicioni političari nemaju ni V od vizije. Većina je krenula u potpuno obrnutom pravcu. Oni ruše vizije.
Pogledajte kompleksiranog Nebojšu Vukanovića i načina na koji komunicira sa javnošću. Njegova partija nema ni sajt na internetu. Postoji samo njegov blog od kojeg dobro zarađuje, koristeći populizam kao osnovnu formu politike. Vizije nema. U javnom nastupu gotovo svaka rečenica počinje sa JA, a za skupštinskom govornicom se nudi za sve pozicije, ako opozicija ikada dodje na vlast. Više je kandidat za neku ustanovu zatvorenog tipa, nego za neku ozbiljniju poziciju. Što bi rekao Đorđe Balašević – ovakve su ranije puštali samo za vikend, a danas ne silaze sa malih ekrana.
PDP je pao na niske grane. Od onog britanskog agenta Mladena Ivanića gori je samo Borislav Borenović, zajedno sa Igorom Crnatkom. Dvojac nenavodećih raketa koje mogu da opale u svim pravcima osim u pravcu jasne vizije za Republiku Srpsku. Njihova vizija je da Milorad Dodik ne postoji u političkom smislu. Ostalo će im reći ambasadori. U nekom trenutku. Stranka je podijeljena, raslojena i kriminalizovana. Tlo pod nogama gube čak i u Banjaluci, gdje su i imali kakav takav rejting.
Draško Stanivuković nema viziju. Nema ništa, osim što ga vode banjalučki tajkuni i rado ga koriste za svoje interese. Ali ima rejting još uvijek i to onaj koji je zasnovan na društvenim mrežama. U praksi , u stvarnom životu, tek onda vidimo da je šuplje. Ono što mora da mu se prizna je energija sa kojom uspijeva da skrene pažnju sa gradskih afera u ono što je potpuno nebitno. Ali to nebitno stvara percepciju u javnosti da se nešto radi. Dok vas to ne pogodi direktno. Sigurno je da će još da traje nekoliko godina. Rejting mu, međutim, opada.
SDS je mrtva stranka. Bezlična, bez harizme. Sve više liči na podgrijani leš, kojeg još samo ime održava na aparatima. Da je neko rekao prije samo nekoliko godina da će likovi poput Bosića, Govedarice ili ovog Milićevića biti predsjednici takve stranke, svi bi rekli da nismo normalni. Ali jesu bili ili jeste sada Milićević. Njime upravlja bijelim linijama bliska Aleksandra Pandurević plus paljanski dio predvođen Babaljem. Niko od njih ne smije ni da pomisli da se prošeta do Sokoca, recimo. Stranka je razbijena i neprepoznatljiva, a u Banjaluci nema više ni odbornika. Očaj bez vizije i ciljeva. Samo poneki interes interesima sklonih ljudi.
Milorad Dodik je političar koji ima viziju i ciljeve. Zna šta su nam prioriteti i ima kontakte u svijetu o kojima mnogi mogu da sanjaju. On razgovara sa Putinom, Erdoganom, Alijevim, Orbanom…Geopolitičke prilike i neprilike su za njega mnogo jasnije. On zna šta žele Majkl Marfi ili Kristijan Šmit i to jasno kaže. Ne da imovinu Republike Srpske i spreman je na ličnu žrtvu. Ima ono što gore navedeni nemaju, a svi su muškarci, navodno. Jedino Milorad Dodik na srpskoj političkoj sceni zna šta želi i zna kuda ide. Politika je njegov zanat, a on je njen majstor. Suverenistički vladar kakvi više ne postoje u Evropi. Sem časnih izuzetaka. Amerika je postavila svoje marionete po evropskim državama, pa je Dodik problem, jer želi državu zasnovanu na tradicionalnim vrijednostima. Prepoznatu Republiku Srpsku, a ne utopljenu u bezličnu ideju neoliberalizma. Zato je on problem i zato Borenović ili Crnadak ili Vukanović i Stanivuković jesu alternative koje forsiraju u zapadnim ambasadama. Ali narod je teško prevariti. Milorad Dodik ima rejting neobjašnjiv za ove druge. I raste.
Zaboravio sam Jelenu Trivić. Nema veze, ionako su je svi zaboravili.
