U svojoj „politici kvaliteta“, kako je pompezno zovu, banjalučka eko-toplana navodi sljedeće:
- Povećanje energetske efikasnosti;
- Očuvanje kvaliteta okoline i bezbjednosti na radu;
- Racionalnu potrošnju toplotne energije;
- Smanjenje troškova poslovanja.
Da li u uslugama koje dobijate od ovog preduzeća prepoznajete nešto od ovoga — i zašto ne?
Na njihovom sajtu stoji i sljedeće:
Za ostvarivanje usvojenih strateških ciljeva, rukovodstvo preduzeća je opredijeljeno za:
- Efektivnu i pouzdanu proizvodnju i distribuciju toplotne energije;
- Efikasnu i pravovremenu isporuku toplotne energije;
- Stvaranje svih preduslova za racionalno i komforno korištenje toplotne energije;
- Ostvarivanje usluge najvišeg kvaliteta;
- Ispunjavanje pozitivnih očekivanja korisnika usluga;
- Zaštitu životne sredine, zdravlja i bezbjednosti na radu;
- Postavljanje mjerljivih ciljeva u svim procesima;
- Provođenje zakonskih zahtjeva za očuvanje kvaliteta, životne sredine, bezbjednosti i zdravlja na radu;
- Uključivanje radnika u konsultacije u vezi sa poboljšanjem OH&S sistema menadžmenta.
Ništa od navedenog u svojim programima se ne isporučuje Banjalučanima.
Naprotiv. A sada najavljuju i smanjenje temperature.
Sramotno.
Inače, Eko-toplane Banjaluka osnovane su 30. maja 2017. godine, nakon čega je 1. juna 2017. počela izgradnja postrojenja na biomasu. Upravo je biomasa trebalo da bude osnovna sirovina za proizvodnju toplotne energije. A nije. Vidimo to po kvalitetu vazduha u Banjaluci i smogu koji udišemo, a koji nam Eko-toplana isporučuje kroz tri kotlovnice u gradu.
Čuveni projekat Igora Radojičića je kleknuo — i to neradom gradonačelnika Draška Stanivukovića i njegovih neznalica. Grad, inače, posjeduje nešto manje od 49% udjela u vlasništvu. Privatna investicija gurana je gradskim, odnosno našim novcem. Sve do sada eko-toplane su poslovale u plusu; odjednom, usred sezone, na koljenima su i smanjuju ionako slabo grijanje u gradu.
Stanivuković ćuti — sve mu je otišlo niz vodu. Nakon Vodovoda, Čistoće, sada i eko-toplane. Prekomjerno zapošljavanje kadrova PDP-a, nenamjenska trošenja, bahaćenja, a najviše neznanje srednjoškolaca oko njega i njega samog; vođenje grada od strane profesorke muzičkog Mirne Savić-Banjac, te naturalizovane Banjalučanke iz Konjica Milade Šukalo, Drine Trećine i ostalih neznalica. Sve jedno po jedno. Grad nikad prljaviji, voda upitne kvalitete, a sada i grijanje.
Grad se ne vodi na Instagramu, već na svakoj ulici, svakom gradilištu, svakoj odluci o kojoj brinu kontrola i nadzorni organi. Ničeg više nema — sve je prekrio snijeg.
Dno je dotaknuto, a sada vidimo da to dno u Banjaluci ima i podrum.
