Na suđenju za zločine u više krajiških opština, svjedok Tužilaštva BiH Јovanka Stojanović ispričala je kako su 1996. u selu Previja kod Ribnika pronađeni posmrtni ostaci njenog oca, koji nije želio napustiti to područje pola godine ranije, odnosno pronađeni su lobanja, kaput, šešir i štap.
Stojanovićeva je ispričala da je s drugima napustila Previju sredinom septembra 1995. kada su vidjeli da bježe stanovnici Vrbljana.
Ona je navela je da njen otac Obrad Đukić nije želio ići, jer je imao dosta stoke, a i zbog toga što je njen brat nedugo prije toga umro.
– Majka je išla s nama, a otac je ostao pošto smo mi imali dosta blaga – rekla je Stojanović, prenosi Birn.
Ona je rekla da se u martu 1996. vratila u svoje selo i da je policija obavijestila da su pronađeni posmrtni ostataci.
Rekla je da je pronađena lobanja njenog oca, kao i garderoba u jarku pored jedne kuće.
– Kaput, šešir i štap, to je bilo od mog oca – navela je Stojanovićeva dodajući da je bilo dosta zapaljenih kuća kad se vratila.
Odbrane su interesovali na ranijim iskazima svjedoka u kojima je spominjala da je Hrvatska vojska granatirala određena područja i da im je rečeno da moraju ići zbog bezbjednosnih razloga.
Stojanovićeva se nije mogla sjetiti tih navoda, a rekla je da joj nije poznato da je Hrvatska vojska bila u njenom selu.
Za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata sudi se bivšem komandantu i pripadnicima Petog korpusa Armije BiH – Atifu Dudakoviću, Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Edinu Domazetu, Ejubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću.
Svjedok Branko Grabež izjavio je da je živio u Ribniku do 14. septembra 1995. kada je počeo napad Hrvatske vojske i Petog korpusa.
On je rekao da je tada zbog ranjavanja bio u sanitetu i da su se povlačili prema Prijedoru.
Svjedok je naveo da su njegovi tetak i tetka, Branko i Јovanka Kovačević, koji su živjeli u selu Bravsko na području Petrovca, takođe htjeli da odu.
“To sam čuo od tetkovog komšije Drage. Rekao je da su ostali, da su spremali konjska kola da krenu i da su krenuli”, naveo je Grabež.
Prema njegovim riječima, tetak i tetka pronađeni su 2002. a njihova je identifikovao njegov stric, od koga je čuo da su stradali od metka.
“Pronađeni su u Klenovcu, bili su bačeni u propust /kanal/”, rekao je Grabež, dodajući da su u Bravskom sve kuće bile spaljene.
Dudakovićevom braniocu Asimu Crnaliću, svjedok je rekao da je 14. septembra bio jak artiljerijski napad Hrvatske vojske na području Ključa i da misli da je zbog toga srpsko stanovništvo otišlo.
Na pitanja Nadarevićevog branioca Mirne Avdibegović svjedok je rekao da ne zna da je u avgustu bila opšta mobilizacija i da je njegov tetak bio u radničkom bataljonu.
On kaže da je tetak bio civil kad ih je posjetio mjesec prije toga.
Odbrana, Tužilaštvo i Vijeće tražili su od svjedoka da pojasni navode iz istrage da je ofanziva počela jakim artiljerijskim napadom Hrvastke vojske iz Like i Drvara po Bosanskom Petrovcu i okolini, a da je nakon toga uslijedila pješadija Petog korpusa.
Grabež je kazao da je on bio u sanitetu i da nema direktnih saznanja, ali da je od drugih, koji su bili u gradu, čuo da je granatirano sa položaja na kojima je bila Hrvatska vojska i da je stigla vojska iz Bihaća.
Suđenje će biti nastavljeno 15. januara.
