Propao je još jedan pokušaj Draška Stanivukovića da od banjalučke omladine napravi spartance dok se on, po mogućnosti, sunča na jahti i razmišlja koliko stepeni da podesi klimu u porodičnoj vili.
Gradonačelnik je mladima ponudio program iz snova: ustajanje na komandu, pranje WC-a, sklekove, trbušnjake, pasulj, luk i trčanje po Manjači. Mladi su ponudu pažljivo razmotrili i, sudeći prema višestrukom produžavanju prijava i pomjeranju termina obuke, odlučili da ipak ostanu smotani.
Draškova zamisao bila je da se omladina kali na suncu, vjetru i pasulju, dok bi on razvoj „sposobne nacije“ mogao nadgledati iz klimatizovanog prostora. Jer ne može baš svako trčati po Manjači. Neko mora da ostane u porodičnoj vili vrijednoj nekoliko miliona maraka ili u stanu koji mu je kupila baba milionerka, te da kontroliše da se omladina pravilno znoji.
Posebno je oduševila ideja da mladi jedu pasulj i luk kako bi postali jaki, dok porodica Stanivuković posjeduje jahtu vrijednu oko milion i po evra. Savršeno oslikavanje Draškova shvatanja društvene jednakosti: narodu kazan, njemu paluba; narodu sklekovi, njemu ležaljka; narodu Manjača, njemu marina.
Gradonačelnik ipak tvrdi da je sve spremno – budžet, kamp i dovoljan broj učesnika. Jedino se još ne zna zašto je projekat, ako je interesovanje tako veliko, morao da traži mlade po gradu kao izgubljene ključeve i pomjera početak obuke.
Možda je problem u reklami. Umjesto slogana „Operi WC, najedi se luka i trči po Manjači“, trebalo je napisati:
„Izdrži dvadeset dana, a možda jednog dana i ti dobiješ priliku da drugima objašnjavaš kako je luksuz loš za karakter.“
Za sada su na položaju ostali samo pasulj, luk i Draškovi hirovi. Sklekovi čekaju dobrovoljce, Manjača čeka trkače, a omladina čeka da Draško ličnim primjerom prvi ugasi klimu, izađe iz vile, siđe sa jahte i opere WC.
Do tada: narodu disciplina, Drašku luksuzna destinacija.
Autor: Vijesti365
