ILUSTRACIJA
Osporavanje svega što je srpsko, širenje mržnje prema tom narodu i predstaviti ga zločinačkim glavni je zadatak bošnjačkog tkiva unutar BiH. U tom poduhvatu pored usmenog predanja mlađim generacijama, Bošnjaci koriste sve raspoožive resurse u vidu danas najpopularnijih društvenih mreža.
Sve to nije iznenađenje i nastavak je sprovođenja ideja i pridržavanje osnova ideologije koju je postavio Alija Izetbegović u političko-vjerskom programu „Islamska deklaracija“. Ipak, kontinuitet u radu na tom zadatku i dosljednost takvim idejama i decenijama nakon rata povod je ozbiljne brige.
Naizgled racionalniji politički predstavnici Bošnjaka, kakve danas imamo na vlasti na nivou BiH, sagledavajući dosadašnje politike definitivno se i mogu odrediti samo kao naizgled prihvatljivi. Suština i odnos prema Republici Srpskoj i svemu što je srpsko ostala je ista, podređena idealima radikalne srbofobične tradicije Bošnjaka.
Mnogo je svakodnevnih primjera koje to i dokazuju, a danas ćemo se podsjetiti jednog iz 2012. godine. Tadašnji ministar nauke i obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo, a aktuelni direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emir Suljagić, poznat po svojim agresivnim istupima i primitivnim napadima na političke neistomišljenike, pretukao je svoju tadašnju suprugu Behiju Selimović.
Brutalnost Emira Suljagića tada nije naišao na osudu Bošnjaka, nego su se očekivano obrušili na medije iz Republike Srpske koji su o tome izvještavali. Tako je izvjesni Bošnjak iz Bužima, koji se na društvenoj mreži „X“ predstavlja kao Hadži Muamer Beg ispod vijesti o Suljagićevom nasilničkom ponašanju prema supruzi naveo da je takvo izvještavanje „tipično za srpske medije“ sa jasnim aluzijama na osporavanje kredibiliteta. Ipak, najinteresantniji momenat u pokušaju prebacivanja krivice u tom slučaju svakako je da pomenuti komentator pokušavajući da ospori mediji, te ublaži krivicu Suljagića kaže da list nije naveo da je žrtva određenim postupkom izazvala nasilje. Da nije žalosno bilo bi duhovito.
Inače, prema službenoj zabilješci policajaca Policijske stanice Ilidža, njih je 29. decembra 2011., u 18, 35 sati, pozvala Behija Selimović i prijavila da je u njihovom stanu, u ulici dr. Silve Rizvanbegoviću sarajevskom naselju Stup, istukao suprug Emir Suljagić. Kada je policijska patrola došla na mjesto poziva, pred zgradom su zatekli isprepadanu Behiju Selimović, koja je objasnila da je suprug “uhvatio rukama u predjelu vrata”, te da je polupao namještaj u stanu, iz kojeg je ona netom pobjegla.
Suljagićeva je supruga potom policajcima pokazala očigledne tragove davljenja, zbog čega su joj savjetovali da se odmah javi lijekaru. No, onda je pred zgradu izašao ratoborni ministar, koji je policajce pokušao ubijediti da je njegova deset godina starija žena, zapravo, njega prva napala, objašnjavajući da želi razvod. Ministar je još jadikovao kako je ženu odranije namjeravao ostaviti, ali mu je ona, iz osvete, uništila odjeću. Nakon što je ispričao svoju verziju svađe, Suljagić je pozvao službenog vozača, koji ga je odvezao službenim automobilom.
Policijska patrola je po ulasku u stan zatekla pravi haos – razbacan i uništen namještaj. Supruga Behija Selimović je, takođe, izjavila da joj je Suljagić prijetio stranačkim kolegama Kokom (mislila je na federalnog ministra policije Predraga Kurteša) i Muhamedom Budimlićem (ministrom policije Kantona Sarajevo)?! Priznala je i kako je pomoć tražila od urednika Federalne televizije Bakira Hadžiomerovića, sekretara Ministarstva vanjskih poslova BiH Adija Hadžikapetanovića i državnog ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića, ali se oni, očito, nisu željeli miješati u bračne razmirice posvađanih supružnika.
Biografija Emira Suljagića već tada je bila ispisana skandalia, te ga je bio glas svojevrsnog žigola, i to ne samo kada je u pitanju njegova politička karijera. Još u studentskim danima na sarajevskom Fakultetu političkih nauka, Suljagić se “uselio” u podstanarski stan svoje tadašnje djevojke koju je napustio čim više nije imao potrebe za besplatnim krevetom i toplim obrokom. Slično se desilo narednoj Suljagićevoj životnoj ljubavi, ovoga puta djevojci sa adresom stanovanja u Švedskoj.
Izdržavala ga je u vrijeme dok je pisao knjigu Razglednice iz groba, ali je ljubav presahla čim je knjiga objavljivljena. U vrijeme dok je za magazin Dani izvještavao iz Den Haaga, na sličan je način koristio i Olgu Kavran, tadašnju portparolku Haškog tužilaštva. Skupljena iskustva iskoristio je i kada su u pitanju Adnan Terzić, nekadašnji predsjedavajući Savjeta ministara, kojeg je savjetovao nekoliko mjeseci, a kasnije i lider SDP-a Zlatko Lagumdžija. Napisavši panegirik Pogled na profil i ideologiju Zlatka Lagumdžije, zaradio je mjesto savjetnika u kabinetu sarajevskog gradonačelnika Alije Behmena, a zatim i ministarsku fotelju u Vladi Kantona Sarajevo.
