Kalimero iz Srbije

Ko gubi ima pravo da se ljuti, krilatica je koja je važila sve dok se kod dijela Srba beskrupoloznih izdajnika nije javio poriv za vlašću. I u tom slučaju, kako bi trebalo da bude i u svim ostalim slučajevima, Drina je bila kičma, ne i granica. Isti scenario građanima je opozicija prošle godine priredila i onim na njenoj zapadnoj obali, a ovih dana svjedoče mu i oni smješteni istočno od Drine.

Ljutnja je sudeći prema dešavanjima koja uslijede nakon izbora odavno prevaziđena. Prevaziđeni su i legalni načini dokazivanja prevara, zahtijevanja pravde i moralno i materijalno nadoknađivanje štete. Tako se danas, potpuno udaljavajući se od svoje suštinske važnosti, uloge u funkcionisanju države i vlasti oličenu u njenoj kontroli i dokazu postojanja alternativa eventualno lošim politikama vlasti, među opozicijom javljaju lideri koji nikako ne mogu da se pomire sa izbornim porazom. Oni koji se nađu na strani poraženih danas po svaku cijenu žele da dođu na vlast, pa makar to učinili i na štetu građana.

Pored toga što opozicija u Srbiji, onaj dio lijevo orijentisan, spreman na odricanje Kosova i Metohije zarad sramne LGBT parade i narušenih tradicionalnih vrijednosti, krivce traže u pogrešnim licima, nisu spremni ni da dostojanstveno prihvate poraz i pretvore ga u pobjedu. S obzirom na vrijednosti, bestidno uokvirene u siromašne i infantilne politike koje propagiraju, u paralelnom univerzumu gdje vlada normalan rezon i nacionalna osvješćenost, vjerovatno bi bili zadovoljni i sa jednim osvojenim mandatom, ali u Srbiji ponukani ohrabrenjima idola sa zapada traže još i iznose izmišljene priče o izbornoj krađi i malverzacijama sa biračima iz Republike Srpske.

Vjerovatno će još mnogo proći dok pobornici liste “Srbija protiv nasilja” prihvate činjenicu da građani nisu spremni na žrtvu koja podrazumijeva da Kosmet, svetu srpsku zemlju, natopljenu krvlju srpskih junaka mijenjaju za šuplje ideale zapada i da krivce za poraze i ko zna koje odbacivanje od naroda, isključivo traže u onima koje su ih pomagajući im, bacilli ih na dno. Dakle, srpski narod je prepoznao u politikama opozicije podaništvo zapadu, finansiranje kampanja i to kaznio. U želji da im pomognu da se dokopaju vlasti, stranci su listi “Srbija protiv nasilja” najviše odmogli. Da ne pričamo o pokušajima da se tragedija koja je zadesila Srbiju zloupotrijebi u političke svrhe, pretvarajući je u okosnicu predizborne kampanje.

Posljedice pomoći stranih amabasada opoziciji u Srbiji predstavljaju samo jednu od ironija koju sa tim možemo dovesti u vezu. Najveća je svakako ona da lideri opozicije, okupljeni oko liste “Srbija protiv nasilja” nad građanima Srbije danima provode nasilje.

Prvo su građanima Republike Srpske priredili pakao salvama uvreda i neviđenom hajkom, samo zbog njihovog prava da svojoj zemlji i sebi biraju politike i rukovodstvo, a potom su se sa riječi prebacili na djela.

Demonstranti se danima okupljaju ispred sjedišta Republičke izborne komisije (RIK) u centru Beograda, tražeći poništavanje izbora u glavnom gradu. Prvog dana došlo je i do fizičkog nasrtaja i incidenata, a pojedinci su gađali zgradu iako su na početku protesta zamoljeni da to ne rade.

Najglasniji među njima su Marinika Tepić, koja je ispred RIK-a rekla da će Miroslav Aleksić i ona započeti štrajk glađu do poništenja beogradskih izbora.

Poruka opozicionara koji nasiljem uz parolu “Srbija protiv nasilja” nastoji da se dokopa vlasti je jasna. Ako nije krađa, za loš rezultat i njih izborni poraz krivi su birači iz Republike Srpske. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.