Nijedan proces u regionu ne smije da se posmatra izolovano. Tako i proces protiv Milorada Dodika, koji je isforsirao Kristijan Šmit zajedno sa američkim ambasadorom. Ovaj potonji je kreator. Šmit je poglup i prilično sklon čašici da , zajedno sa sarajevskim jalijašima, osmisli ovu priču. Marfi je taj koji želi da vidi van političke scene jedinog koji može da se bori protiv američkog i britanskog odlučivanja u Srpskoj. Želi druge u našoj politici-one koji lakše kažu DA. One koji poput Igora Crnadka lako reaguju kada Milorad Dodik odgovori na Marfijev prijeteći intervju koji je dao portalu banjaluka.net.
Inače Crnadak je, u ovom slučaju, ponovo pokazao da je izvrstan spavač američke i britanske ambasade. Ono što je sreća je da je njegov uticaj na javno mnenje u Republici Srpskoj ravan uticaj morske spužve na globalno zatopljavanje. A i tu se mijenjao u prozapadnim medijima Republike Srpske (konkretno BN) narativ njegovog saopštenja-od toga da se ne s mije odgovarati jednom američkom ambasadoru na takav način, do toga da ovo neće biti rat Republike Srpske, već lični rat Milorada Dodika. Zaboravio je da Milorad nije Milorad, već predsjednik Republike Srpske.
Ali sve ovo mora da se dovede u kontekst iste politike prema Srbima u regionu. Na Kosovu i Metohiji se na svaki napad na Srbe u enklavama ili prekomjernom silom na sjeveru pokrajine saopštava sa „pozivamo obe strane…“. Kakve obe strane ako je albanska policija upotrijebila silu? S druge strane, svaki pokušaj srpskog organizovanja se nazvalo terorizmom. Srbi i terorizam je nespojivo, ali je potrebno da se zaboravi da je od iste te Amerike OVK bio proglašen za terorističku organizaciju. Danas su oslobodioci, a Srbi teroristi koji nemaju pravo na granice svoje države. Pokrajina je oteta.
U Crnoj Gori je pao Milo Đukanović, koji se održavao zahvaljujući kriminalu , ali i sve jačoj mržnji prema svemu srpskom. Kada su došli pobjednici izbora srpske stranke ne mogu u vlast. Američki ambasador u toj zemlji izjavljuje: „Podržavamo formiranje Vlade koja je privržena evroatlanskim vrijednostima, predstavlja multikulturalnu Crnu Goru, pouzdani je NATO saveznik, snažno podržava Ukrajinu i nastavlja aktivno da radi na integraciji u Evropsku uniju“. Za sve ostale koji bi se mogli da uvuku nekako u Vladu su jako zabrinuti. Da to prevedemo-sve stranke koje naginju ka Srbiji i koji bi da imaju neutralan stav prema sukobu Rusije i Ukrajine, ne želimo u Vladi. Želimo bošnjačke i albanske partije. Oni su naši partneri na Balkanu. Mi smo protiv srpskog pitanja u bilo kakvom obliku. Ponovo.
U Makedoniji je srpsko pitanje završena stvar. Od čisto srpske države, kroz razne procese stiglo smo do toga da u Makedoniji živi tek dva posto Srba. U Albaniji , recimo na Skadru, staroj srpskoj prestonici Srba više nema. Proces se nastavlja u gore navedenim oblastima ili zemljama, pa čak i u Srbiji. Nije popularno biti srpski nacionalista-to se stavlja u rang šovinizma , pa čak i terorizma. Od najslobodarskijeg naroda postali smo teroristi. Po njima. Po Marfiju i njemu sličnim.
I sad kada bi samo zamijenili riječ Srbi i srpski, sa riječima Palestina i palestinski, a zemlje sa toponima na bliskom istoku, vidjeli bi šta želi ovakva američka politika. Ona traži da se zaboravi bombardovanje osiromašenim uranijumom. Ona traži da se zaboravi činjenica da živimo u nekoliko zemalja. Ona želi da zaboravimo da smo rijetki koji su uvijek bili na pravoj strani istorije. Ona želi da zaboravimo naše velikane, jer, pobogu, postajete retrogradni. Ona želi Srbe iz beogradskog kruga dvojke. Želi pašaluk Beograda, a možda bi nam dali i manje od toga. Ona želi nove Palestince ili Kurde. Ona ne želi srpsku državu na Balkanu, niti bilo gdje drugo. Za njih mi smo greška u matrici.
