Ima li šta besmislenije od situacije kada se osoba kao Kristijan Šmit, čija popularnost neujednačeno varira između rijaliti-šunda i potpunog zaborava, odluči da zaradi neki lak novac?
Ima, i to kad se taj isti Šmit odluči baciti u avanturu honorarnog rada kao vračara u BiH, tako što priziva duhove. Cijenim da mu honorar služi za kupovinu šljivovice koju konzumira u hektolitrima.
Evo juče je izjavio da je Helmut Kol, živ.
Da, dobro ste pročitali. Čim je shvatio da ga više niko ne poštuje i da njegove samoreklame i trtljanja padaju u vodu, Šmit je odlučio proširiti svoje poslovne horizonte. Zašto se zadovoljiti sa samo jednim izvorom prihoda, kad možeš zarađivati od lakovjernih ljudi koji su apsolutno sigurni da i maštovite individue poput njega mogu prizvati duhove i riješiti sve njihove probleme?
Ali hajde da se uopšte ne obaziremo na to što je cijela priča o prizivanju duhova čista besmislica, jer priznajmo, njegova karijera je takođe dokaz da ne treba “zapeti” za nešto kako bi ostvario “uspjeh”. Pa čak i on je uspio da se na kratko pridigne sa dna liste rijaliti učesnika i postane ovjerena medijska ličnost.
Ne treba ništa da nas čudi. Šmit je oduvijek pokazivao prirodni talent za prodavanje magle.
Možda bi trebalo ozbiljno da razmisli o izboru karijere, jer se i više nego dovoljno “snjušio” sa Jelenom Trivić, koja svoju zaradu pronalazi u iskorištavanju lakovjernog naroda, pa na parolu njene stranke – “uzmi što više nauštrb naroda” dodatak “laži, muljaj, prizovi” zvuči kao sasvim prikladan za njihovu političku retoriku.
