Kuda ide svijet? I gdje smo mi tu?
Geopolitika je čudna nauka. Neki nikada ne shvataju, neki slušaju samo takozvane analitičare i izvlače zaključke, a oni mudriji povezuju sa istorijom i potezima koji se vuku na ovoj šahovskoj sceni zvanoj svijet.
A geopolitička dešavanja su se ubrzala i izazvala tektonske poremećaje , koje još nisu shvatili u Briselu, niti u Sarajevu. Svijet se mijenja brzinom svjetlosti. Evropa je zaspala u liberalnoj kolijevci, prije svega što njom vladaju ljudi koji su odlučili da je sasvim normalno da se u vrtićima djeca izjašnjavaju kao mačke ili onako kako u kojem trenutku žele. Taj narativ koji je , dolaskom Trampa za predsjednika SAD, napušten u toj zemlji, ostao je još u dijelu EU. Za sve one koji se bore za suverenost svojih zemalja, tradicionalne vrijednosti, hrišćanske, za porodicu u kojoj se roditelji izjašnjavaju kao žena i muškarac, a ne sa brojevima, za one koji poštuju druge i drugačije, nema mjesta u takvoj EU ili su, ako su već dio toga, postali omraženi u njihovim medijima.
Geopolitička dešavanjima nam sada govore da je Njemačka odlučila da vodi Evropu kao neprikosnoveni lider. Sva nastojanja se sada kreću ka tome da se uvede princip VETA za Njemačku i možda još nekoliko zemalja, kako bi se zaustavile zemlje poput Madjarske ili Slovačke.
Za one neposlušne se koriste sva moguća sredstva. Teško je neuporediti „slučaj Dodik“ u ovoj nesrećnoj državnoj zajednici BiH sa slučajem Djordjeskua u Rumuniji ili Mari LePen u Francuskoj. Ili sa ppokušajem zabrane AFD-a u Njemačkoj. Kako objasniti izbornu prevaru u Moldaviji, gdje su preko noći stizale vreće izbornih listića iz evropskih zemalja, dok je istovremeno Moldavcima, koji žive u Rusiji, zabranjeno da glasaju. Koriste se korumpirane sudije, centralne izborne komisije, sve što se može kupiti brojnim seminarima u organizaciji briselske administracije, koja je naslijedila USAID-ove projekte i narative.
Tri stvari su veoma bitne:
- Njemačka je oživjela stogodišnju težnju da izgradi prugu Berlin-Istanbul-Bagdad. To je pruga koja bi obezbjedila nesmetan i najjeftiniji put naftnih derivata u jednom, a njemačkih proizvoda u drugom pravcu.
- „Zelena transverzala“. Ona radi punom parom i gotovo da nema smetnji. Olimpijske igre u Sarajevu 1984. su nam dali znak za ovo . Dvorana nosi naziv ZETRA. Zelena transvezala. Niko se nije pitao zašto. Rat 90-tih je donio objašnjenje, a stvaranje lažne države Kosovo potvrdilo sve.
- Moravsko-vardarska kotlina. To je ulaz u centralnu Evropu sa istoka. Važna tačka za američku politiku. I tursku i kinesku.
Na svim ovim pravcima i težnjama stoji srpski narod. Da li su ovo razlozi za njegovo usitnjavanje u više država?
Milorad Dodik je predsjednik koji njeguje suverenističku politiku. Politiku koju njeguje i Tramp, ali i Fico i Orban i Putin, pa onda i taj Djordjesku, kome je zabranjeno da se kandiduje na izborima za predsjednika Rumunije. I sve je više zemalja koje se protive narativu iz Brisela.
Ta briselska administracija , u kojoj ne možete da budete,npr.načelnik nekog odjela ako niste u istoplonom braku, još uvijek ne vidi dalje od svog nosa. Ne vidi da Tramp i Putin imaju drugačije planove.
SAD nikada neće dozvoliti da jugoistok Evrope bude priključen EU. To je prostor koji oni gledaju upravo onako kako smo rekli-direktan ulaz u centralnu Evropu. Rusija se brani od stare težnje da se riješi tzv.istočno pitanje i pomjera svoj uticaj , sada na druge načine-upravo pozivom na njegovanje hrišćanskih i tradicionalnih vrijednosti. Ove dvije zemlje dijele uticaj u Evropi. EU je završena stvar i postala je samo ljuštura gej lobija. Na izdisaju. Nikada neće dozvoliti da Njemačka bude svjetski pitana sila. Rat u Ukrajini se vodi protiv njemačkog uticaja. I britanskog, na kraju krajeva. Postoji svijet u kojem su SAD, Rusija i Kina sile koje dijele zone uticaja. I svi su oni tehnološki, intelektualno, kulturološki i na svaki drugi način daleko ispred umorne i zaspale stare dame.
Milorad Dodik je , zahvaljujući nevjerovatnoj političkoj inteligenciji i iskustvu, ali i kontaktima sa svjetskim liderima, prepoznao sve ovo. Stao je jasno i bez ikakvih dilema na stranu Donalda Trampa i njegove administracije, kada je cijela Evropa, uključujući i sarajevske polupolitičare, ali i politički nepismene opozicione liderčiće u Republici Srpskoj. Usprotivio se Kristijanu Šmitu i njegovoj samovolji poguranoj Majklom Marfijem. I izdržao. Zato je jak. Spreman na žrtvovanje i tuđe spletke. Zato ima najveći rejting ikada. Podržao je Putinovu borbu protiv Zelenskog i liberalno-gej saveza iz Brisela, koji su se zaigrali i u smrt gurnuli cijeli jedan narod. Podržao je borbu Izraela sa onima koji su za samo nekoliko časova , a to su mnogi zaboravli , upali u Izrael i pobili više od hiljadu ljudi i oteli nekoliko stotina nedužnih. Nije imao dilemu, niti je i danas ima. Stvari naziva pravim imenom i ne odstupa. I ima sve veću podršku medju liderima. Svijet danas zna za njegovo ime i ime Republike Srpske. Kroz tu borbu. Borbu za suverenu i prepoznatljivu Republiku Srpsku. Za ideje zdravog svijeta, bez uticaj liberalnog imperijalizma, koji je iz nacističkih prešao u zelene dresove i koji je zaboravio ko je stao na stranu slobodnih snaga u drugom ratu. Ili nije? Možda su upravo to najveći problemi sa kojima se sreću danas srpski i ruski narod. Nacistički sateliti su nagradjeni ulaskom u EU i danas moraju da slušaju tzv.lidere nekada moćnih zemalja. Evropa je umrla, samo im to niko nije saopštio. Svijet ide u drugom pravcu. Potresi će biti neizbježni, ali ne i neizdrživi.
A opozicija u Srpskoj? Slijepa od bola, tužna od nemoći i jadna da jadnija ne može biti. Njima je sastanak sa britanskim ministrom vrh političkog djelovanja, jer iza njega stoje napori da ih dovede na vlast. Poruke nakon tog sastanka su bile , u najmanju ruku, diletantske. Kaže Stanivuković da Dodik ne može da razgovara sa svjetskim liderima. Nikada bijednije nešto nije izgovoreno. Idemo ovako: Putin, Orban, Aliev, Erdogan, Netanjahu, kineski najviši zvaničnici, evropski parlamentarci dolaze u Banjaluku non stop…Ne poznajem nijednog lidera neke manje zemlje koji ima veću aktivnost. Njegovi ljudi su bliski Trampovoj administraciji i saradjuju svakodnevno. Investicije i trgovina ide sa svim zemljama EU. A Rusiji nisu uvedene sankcije, niti je priznata lažna država na jugu Srbije. Na onoj šahovskoj tabli, sa početka teksta, republika Srpska je u dobroj poziciji, za mnoge smo postavili šah-mat.
Malo li je?
Vijesti365
