Autor: Vijesti365
U Mađarskoj nije pala samo vlast. Pao je model države koja je imala kičmu da u evropskom horu poslušnika kaže „ne“. Peter Mađar preuzeo je zemlju uz otvoreno obećanje da će popraviti odnose sa Briselom i otključati zamrznuti evropski novac. I upravo u toj rečenici staje cijela bijeda novog kursa: čim su se u Briselu ozarila lica, bilo je jasno da Mađarska ulazi u fazu političkog pripitomljavanja dok je pod Orbanom imala drskost da se ponaša kao država, a ne kao filijala.
Zato je oduševljenje evropskih centara moći nakon njegovog pada toliko rječito. Kada birokratska kasta, salonski moralisti i politički trgovci odjednom prodišu s olakšanjem, onda znaš da je uklonjena prepreka, a ne problem.
Naravno, odmah će uslijediti priča o „novoj šansi“, „otopljavanju odnosa“, „evropskom putu“ i milijardama koje sada mogu da stignu. Finansijska tržišta već su reagovala optimistično, a računica nove vlasti jasno se naslanja na očekivanje da će se dio zamrznutih sredstava iz EU odblokirati poslije političkog zaokreta. Lijepo zvuči. Samo što novac koji dolazi uz političko dresiranje nikada nije besplatan. On uvijek na kraju košta suvereniteta, samostalnosti i prava da vodiš svoju politiku bez stalnog pogledavanja u pravcu Brisela da vidiš da li si bio dovoljno dobar.
Zelenski će iz ovoga lako profitirati. Odlaskom Orbana pada jedan od rijetkih evropskih lidera koji je godinama kočio jedinstveniji front EU prema Ukrajini.
Mađarska sada rizikuje da od prepoznatljive evropske sile sa stavom postane još jedna uredna, tiha i bezlična članica koja će revnosno izvršavati ono što joj se servira kao zajednički interes. A zajednički interes u prevodu često znači interes velikih, dok mali dobiju pravo da klimaju glavom i glume ponos što sjede za istim stolom.
Evropska unija ne voli snažne nacionalne politike osim kada su njene. Sve drugo naziva problemom, devijacijom ili prijetnjom zajedničkim vrijednostima. U toj igri mali smiju da postoje, ali ne smiju da iskaču. Smiju da učestvuju, ali ne smiju da odlučuju. Smiju da govore, ali samo dok govore ono što se od njih očekuje. Onog trenutka kada pokažu zube, kreće medijska, finansijska i politička dresura.
Kad država prestane da smeta moćnima, obično je već počela da služi.
