Šta nam to nudi srpska opozicija ako pobijedi na izborima u nedjelju? Kako će da se ponašaju prema pitanjima Kosova i Metohije, ali i Republike Srpske? Kakve se paralele mogu da povuku izmedju opozicije u Srbiji i one u Republici Srpskoj i ko, u stvari, upravlja njima, te da li to oni uopšte i vide?
Tragedija koja se dogodila u školi Vladislav Ribnikar, u kojoj je jedan učenik ubio osmoro osnovaca i čuvara, postala je centralna tema u Srbiji tokom cijelog ljeta, a svoj vrhunac dobija ovih dana, tokom izborne kampanje. Srpska opozicija monstruozno je koristila ovu tragediju , protestvovala na ulici i to sve bez da je uputila pismo saučešća roditeljima mrtve djece. Sve je ovo neodoljivo podsjećalo i podsjeća na tragediju koja se dogodila u Banjaluci 2018.godine. Samo što u Beogradu nije bilo Igora Radojičića da sve posmatra indolentno, niti je bilo naših tužilaca koji apsolutno nisu ništa uradili u slučaju Dragičević. A morali su. Vratimo se tim opozicijama. Korišćenje ljudskih tragedija je najcrnji dio političkog djelovanja, ali to uopšte nije zasmetalo zapadnim ambasadorima i u Srbiji, a 2018. i ovdje. Ponašali su se kao da potiču opoziciju da to rade. Za njih nema svetih stvari. Bitna je samo promjena vlasti. I onda se tamo rode brojni mali diktatori, predsjednici raznih pokreta za zaštitu prirode i slično. Svi pogurani novcem koji nema trag i koji se gubi negdje na putu između ambasada do brojnih NVO i dalje ka tim krajnim adresama.
A Kosovo i Metohija? To će biti lako da se riješi, tvrde u opoziciji. Kao što će biti lako da se u parlamentu i donese Rezolucija o genocidu. Vole ljudi u opoziciji taj autošovinizam. Tako svojstven „krugu dvojke“.
„Jedan dio opozicije ima tezu da se prizna genocid u Srebrenici, jedan dio ima takođe tezu o Kosovu i ja lično mislim da bilo kakve računice i kalkulacije o jedinstvu sadašnjeg dijela vladajuće koalicije koja se u ovom trenutku smatra opozicijom u Srbiji, to su pitanja na kojima će se oni razići, tu nema jedinstva. Kada je riječ o osvajanju političke vlasti, napadanje predsjednika Vučića, to su druga pitanja, to su njihove predizborne parole sa kojima oni ulaze u izbore, očekujući da će na taj način privući dio glasača. Ali ono oko čega se ne slažu, oko čega će se razići, to su upravo ova dva pitanja koja smo pomenuli. Oko Kosova i oko Srebrenice “, izjavio je advokat Goran Petronijević. Niko ga nije demantovao. Opozicija se skriva na ovim pitanjima i nikako da ponudi jasnu strategiju .
Šta je opozicija zaista ponudila. “Cijela kampanja im je – kriv si Vučiću što si živ, majka ti je nemoralna, otac nije tvoj, sin je hologram, a ti si ludak i bolesnik”. Ovo je izjavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i apsolutno je u pravu. Kada pogledate opozicione medije i poruke koje vrište iz Šolakovih medija dobijete samo pljuvanje. Nema puteva, nema pruga, nema gasovoda, nema kompanija, fabrika…nema ničega što je za proteklih desetak godina potpuno promijenilo Srbiju. To je danas ozbiljna i organizovana država sa 1000 kilometara novog autoputa, modernizacijom pruge ka Mađarskoj, a kreće i ka Bugarskoj da se gradi brza pruga, i sa 400 kilometara gasovoda. BiH nema ni metar, da podsjetimo, a Sarajevo već godinama ne da saglasnost da krak gasovoda uđe u Republiku Srpsku. Samim tim i u BiH. Naša opozicija ne govori o tim stvarima. Ne govori ni opozicija u Srbiji. Njih ne zanima ništa što zapadni ambasadori nalažu sećijašima u Sarajevu. Ne vide i ne žele da vide.
“Šta nudi srpska opozicija? Njihova vizija svijeta je sumorna i mračna. A rječnik im je zastrašujući, kao da je iznikao direktno iz „Komunističkog manifesta„ i Lenjihovih „Aprilskih teza„. Sve izjave, sve parole, svi slogani svode se na desetak istih fraza. Zemlja je oteta, kidnapovana, zarobljena, konfiskovana. Vlast nije vlast nego režim, koji je antinarodni, mafijaški, kriminalni, štetočinski, banditski, korumpirani, uzupatorski, diktatorski, autokratski. S druge strane su oni koji se bore za demokratske vrijednosti, sigurno društvo, za bolji život, insititucije koje će raditi u korist građana, dostojanstven život, ljudska prava i slobode”. Ovo je dio teksta sa portala dnevnik.rs. Najbolje opisuje djelovanje opozicije sa obje strane Drine. Oni su na tzv. lijevoj strani politike. Oni su napredni, kažu za sebe. Vučić (a i Dodik) je retrogradan. Oni su zli… Puni su fraza i praznih ideja. Njihove glave su napunjene globalističkim i neoliberalnim idejama u kojima se gube hrišćanske vrijednosti, a države prepuštaju gej lobistima i onima koji žele da unište nacije i svijet pretvore u jednu državu. Boljševizam zapakovan u liberalni celofan.
Marinika, Lazović, Grbović i Zelenović-poznajete ih? Oni predvode te opozicione stvari i bez problema izjavljuju da Srbija treba da prihvati apsolutno sve uslove kako bi išla u EU. A znamo uslove. To je za njih budućnost Srbije. Ugasiti Republiku Srpsku, odvojiti Kosovo i Metohiju zauvijek i usvojiti Rezoluciju o genocidu. A šta nakon toga slijedi to i ne pitaju. Samo im dajte malo vlasti. Makar i sa ulice, jer već najavljuju proteste nakon izbora. Svjesni su šta kažu ankete. Slijedi majdanizacija Srbije.
