Ponavljanje istih lica i priča, naravno, nije slučajno. U trenucima kada se u porodilištu u Sremskoj Mitrovici 12. januara 2024. godine, po svjedočenju porodilje koja je izgubila dijete tokom poroda, desilo neprofesionalno ophođenje i navodna gruba ljekarska greška, bilo je jasno da je pitanje trenutka, kada će se sintagma “akušersko nasilje”, baš ovim povodom, pokušati preliti u javni prostor Srpske.
A ne, recimo, Hrvatske? Ili Albanije? Ili Slovenije? Ili Švajcarske? Ili SAD?
U ovom slučaju, nećemo se baviti analizom pomenutog slučaja u Srbiji, pošto je istraga u toku i to nije naša tema sada. Bavimo se medijskim spinovanjem slučaja i teme kod nas. U ponovnoj želji da se po starim, jako dobro ukorijenjenim matricama, izazove opšti nespokoj i nepovjerenje u ustanove naše zajednice.
Nama, a biće vjerovatno i javnosti, zanimljiv podatak da je osnivač Frontal.RS, Dani(j)el Simić, javnom objavom na mreži H, predvidio da će do ovoga doći:
“Čim za grešku ljekara napišu AKUŠERSKO NASILJE i to počnu širiti mediji Nevladinića, cilj nije popravka zdravstvenog sistema, već sijanje straha. Od Pravde za Davida, do Srbija protiv nasilja; instrumentalizuju nečiju nesreću u političke svrhe. Naravno, protiv interesa zemlje i naroda.”
I, šta slijedi?
BEZ IZVINJENJA ZA LAŽ, NAZAD U PROIZVOĐAČE ŽUČNIH IZJAVA PROTIV JAVNIH USTANOVA U SRPSKOJ
Sve i da ova tema zahtjeva neku provjeru ili lokalizaciju iz Srbije u Srpsku, već po logici specijalnih i paralelnih veza garantovanih Dejtonskim mirovnim sporazumom, zbog čega se uzima svjedočenje osobe koja je ranije javno uhvaćena u laži? To je, u najmanju ruku, kontraproduktivno za one koji ovakvu priču žele lansirati u javnost.
Naime, videosnimak nadzorne kamere je potpuno deklasirao laži Jovane Kisin Zagajac, o “napadu” u Gospodskoj ulici. Rekla je tada, i određeni mediji su to prenijeli (ukratko): “da je napadač izašao iz ulaza, išao pravo prema njoj ignorišući druge prolaznike, pokazujući prstom baš u nju, a onda je i pokušao zadati udarac u predjelu glave, što je ona nekim čudom eskivirala”. Zatim je dodala da je motiv vjerovatno njen rad, jer “dobija puno prijetnji”.
Ništa od toga se nije desilo.
To ne smeta uredništvu Srpska info, portalu dnevnih novina Euro Blic u vlasništvu germanofone kompanije Ringijer, sa sjedištem u Cirihu, Švajcarska; da prenese njeno pisanje na društvenoj mreži Fejsbuk. Bez obzira što je i Udruženje novinara Republike Srpske u svom novembarskom pregledu, ukazalo da su Nezavisne novine objavile lažnu izjavu pomenute Kisin Zagajac.
Nije slučajno onda ni što je ova osoba, javno i zauvijek prokažena kao neko kome se ne može baš uvijek vjerovati, ovdje opet predstavljena kao “advokatica”, koja baš sad piše na temu svog iskustva u porodilištu, koje se desilo prije najmanje dvije godine?
PRAVDA ZA DAVIDA – USAID – OHR
Čini se da imamo uvezanu mrežu “aktivista” i “medija” i “tema”; čija povezanost bi se mogla pratiti preko tokova novca.
Jovana Kisin Zagajac nije nikakav poseban stručnjak iz oblasti prava, oko čega je neprestano konsultovana u jednim te istim medijima. Međutim, ovdje čak nije u pitanju ni pravo. Radi se o medicinskoj nauci, konkretno ginekološko-akušerske specijalizacije, o čemu ona zaista nema nikakvih ozbiljnih znanja. Sve što ona priča, a bez provjere kod relevantnih sagovornika, njeno je lično mišljenje o objektivnoj stvarnosti, odnosno klasično spinovanje teme iz Srbije. Termini koji se koriste, posebno “akušersko nasilje”, pokazaćemo kasnije u tekstu, postoje tu od ranije i čekaju spremni ovakve prilike.
U pitanju je advokat (stvarno ne znamo bivši ili još aktuelni) parareligioznog, nekad formalnog, nekad neformalnog pokreta (a najposlije je došlo i do osnivanja stranke), koji su okupljeni oko jedne nerazjašnjene smrti. Sada zaboravljene, nakon propasti na izborima.
I “pokret”, i “neformalna grupa” Pravda za Davida, pomagana je sredstvima od Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Baš kao i Kisin Zagajac, koja dobija novac da na sudu brani one medije i novinare, koje uglavnom imaju sličnog ili istog finansijera. I svi su prenosili, kao jedan, sve vezano za tu produženu predizbornu kampanju, koja je za povod uzela smrt mladića Davida Dragičevića, taman kao što je masakr u osnovnoj školi Ribnikar u Beogradu, poslužio za kampanju koalicije stranaka Srbija protiv nasilja.
Takođe, ona je u grupi ljudi koji su se postrojili da bi se simuliralo kako u Banjoj Luci bilo ko voli i cijeni njemačkog političara Kristijana Šmita, jer je došao u Banju Luku i očekivano poljubio vrata. Nije ga primio čak ni gradonačelnik Banje Luke, koji se ranije opekao na sličnu grešku, kao i Jelena Trivić prije kampanje za predsjedničke izbore. Nije ga primio, objektivno, niko.
Čak i ako jeste.
ZEMLJA BEZ UNIVERZALNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE, FINANSIRA KAMPANJU “KAKO TREBA BITI” U NAŠOJ ZEMLJI?
Otkud ova tema i uopšte termin “akušersko nasilje”, te otkud baš ovaj sagovornik da podijeli svoje iskustvo u javnosti, a onda to dospije i u medije, možda se da uvidjeti pogledom na našu naslovnu fotografiju, koju ponavljamo i ovdje.
U akciji i objavi od 10. decembra 2023. godine na mreži Fejsbuk, jasno se vidi korištenje termina “akušersko nasilje” i guranje agende da je to “rodno nasilje”. U dnu fotografije se jasno vidi ko je sponzor organizacije engleskog imena “Bejbi steps”, što je lako vidljivo i ovdje, i na našoj naslovnoj fotografiji. Iza toga novcem stoji Vlada SAD.
Sjedinjene Američke Države su savez entiteta u kojima nema konsenzusa o zaštiti radnika, čak ni onako kako je to riješeno kod nas. Pogotovo u domenu zdravstvene zaštite.
Američke porodilje ne mogu računati na plaćeno porodiljsko odustvo. Ako su kompanije ili poslodavci “bolji”, većina njih će obezbijediti 12 do 16 sedmica porodiljskog odustva, dok porod plaćate sami i košta prosječno oko 18.856,oo američkih dolara. Zavisno, naravno, od zdravstvene ustanove ili od paketa zdravstvenog osiguranja, koji posjeduje porodilja.
U isto to vrijeme, kod nas je porod do avgusta 2023. godine bio potpuno besplatan i trudnice su, samim tim što su trudnice, imale besplatno zdravstveno osiguranje. Od avgusta 2023. godine u nezgodan položaj su dovedene samo zaposlene trudnice, jer one kojima poslodavac ne uplaćuje osiguranje, biće prinuđene da plate porod; dok one koje su se prijavile kao nezaposlene, imaju sasvim normalnu zdravstvenu zaštitu na osnovu svog drugog stanja.
ZAŠTO IZ NAŠIH KONTEJNERA ISKAČU MAČKE, A NE RAKUNI KAO U CIVILIZOVANOM SVIJETU?
Možemo razgovarati o nivou usluge, kod nas i u SAD, što će neminovno ići do poslovice “koliko para, toliko muzike”. Možemo razgovarati o tome šta se desilo u avgustu 2023. godine, a sve u svjetlu katastrofalnog nataliteta. Ali ne govorimo o tome. Govorimo o “akušerskom nasilju”.
Švajcarski medij u Srpskoj, koji u ključnim trenucima političkih kriza i ataka na Dejtonski mirovni sporazum, ne propušta na naslovnoj strani poručiti Republici Srpskoj da nije država i ne može biti nezavisna, zato će, ne podsjećajući da to govori osoba koja je na platnom spisku zemlje neprijateljske prema Republici Srpskoj, i u kojoj je stanje po ovom pitanju kudikamo gore; dopustiti emitovanje ovakvih patetičnih vizija svijeta. To sve, stiče se dojam, zvuči otprilike jednakim tonom kao stalno podizanje dramatike o “još jednom pacijentu koji je izvršio ubistvo u Univerzitetsko-kliničkom centru Banja Luka. Kakav se desio u prošlu nedelju, a danas je tek dospjelo do medija kao velika senzacija.
Citiramo dio iz pomenutog medija u cjelosti, samo preslovljeno na srpsko pismo, kojeg Srpska info/Euro Blic nemaju u ponudi na mrežnoj stranici:
– Očekujemo da nas prije poroda naučite šta je porod i šta je guranje i disanje a ne da na samom porodu na vrhuncu bola histerišete i liježete po stomaku. Očekujemo da pravovremeno reagujete kada postoje očigledni razlozi za carski a ne da čekate novac i poziv nekog “bitnog”. Očekujemo mnogo toga što smo unaprijed platili kao građani ove države i što ulazi u osnovna prava zdravstvene zaštite i prava pacijenta – ističe Kisin Zagajac.
U sučeljavanju sa objektivnom stvarnošću, ove izjave zvuče dosta patetično i pretjerano idealistički, sa izuzetno dignutim standardima zdravstvene zaštite, posebno što se poroda tiče. Kako kod nas, tako i u SAD. Pošto smo stereotipne slike o trudnici, koja ritmično, uvježbano na kursu, diše i gura, svi vidjeli prvi put isključivo u američkom filmu, to zvuči, najplastičnije, kao razočarenje što kod nas iz kontejnera ne jedu rakuni, već ulične mačke i psi.
Prosto, postoje jednostavna objašnjenja, na naizgled komplikovana pitanja. Rakuni nikada kod nas nisu postojali u prirodi. Ima ih sada, ako ih neko uveze za kućnog ljubimca. Iz Amerike.
