Dokument koji nema naslov, datum, potpis, niti obavezu sprovođenja, a može ozbiljno da utiče na međunarodne odnose iako mu samo ime kaže da – nije papir. Non-pejper je forma diplomatske komunikacije koja je postala veoma važna jer se njome mogu pokrenuti teška pitanja, a da štetu ne trpi onaj ko ih pokreće.
Ovo je samo dio poznatih definicija , u posljednje vrijeme veoma popularnih, non pejpera. On se ne piše na memorandum zemlje , ali se na neki način potpisuje da se zna iz koje diplomatske misije dolazi. Otvorenost non-pejpera je u tome što njegov podnosilac nije ni na koji način obavezan onim što je u dokumentu napisano.
Za iskusne diplomate, poput Vladislava Jovanovića, non-pejper ima svoju težinu:
„To su stvari koje ne izgledaju posebno svečano, ali imaju efekta i zato ih ne bi trebalo potcenjivati. Non-pejper često ima i puni politički smisao jer naglašava i potencijalne kaznene posledice, ako se neka akcija ne sprovede”, kaže Jovanović.
A bilo ih je mnogo posljednjih godina u regionu. Dolazili su iz diplomatskih misija Hrvatske, Slovenije, Mađarske…
Pravi urnebes je izazvao portal necenzurisano.com kada je objavio non-pejper koji govori o idejama za komadanje Bosne i Hercegovine, pristupanju Republike Srpske Srbiji i ujedinjenju Kosova s Albanijom. Otvoreno se spekulisalo o tome da je tadašnji slovenački premijer ovaj dokument , sa ovakvim sadržajem, poslao u Brisel.
Prema informacijama ovog portala, dokument pod nazivom “Zapadni Balkan – put naprijed” primljen je u kabinetu Charlesa Michela u februaru 2021. godine. Ko je to napisao ne može se zvanično znati. Prema izvorima slovenačkih novinara, zasigurno nije skrojen u slovenačkom Ministarstvu spoljnih poslova. Dio njegovog sadržaja mogao je da bude napisan, prema nekim informacijama, u Budimpešti. Ipak, u briselskim diplomatskim krugovima o njemu se govori kao o “slovenačkom” dokumentu, jer je navodno Janšin kabinet učestvovao u slanju na razne adrese. Budući da se radi o neslužbenom diplomatskom dokumentu namijenjenom komuniciranju različitih stavova i inicijativa bez službenog karaktera, nema ni glavu ni potpis. Došao je do Charlesa Michela mimo službene diplomatske pošte, pa se njegovo postojanje može u bilo kojem trenutku javno poreći.
Naravno da je izazvao pravu lavinu nezadovoljstva, naročito u Sarajevu.
Prije samo tri dana pojavio se i novi non-pejper. Ovaj su potpisale misije Austrije, Hrvatske, Češke Republike, Grčke, Italije, Slovačke i Slovenije.
“Mi, ‘Prijatelji Zapadnog Balkana’, dijelimo posebnu odgovornost za održavanje visokog prioriteta Zapadnog Balkana na političkom dnevnom redu EU i podržavanje puta regiona ka EU. Pozivamo na obnovljenu energiju i ubrzanje procesa pristupanja i tražimo od institucija EU da predstave jasan plan postupnog i ubrzanog integrisanja s konkretnim koracima provodjenja do 2024. godine i dalje, temeljen na fer i strogim uvjetima i načelu vlastitih zasluga. S obzirom na to da je regija izložena destabilitirajućim faktorima poput zlonamjernog utjecaja trećih strana, hibridnih prijetnji, dezinformacija i ilegalne migracije, ovaj plan trebao bi također da pruži novi poticaj za dublju saradnju u području zajedničke spoljne i bezbjednosne politike te da uspostavi redovnu i strukturisanu razmjenu s našim partnerima prema utvrđenim postupcima i politikama EU.”
Gotovo da bi potpisali i mi ovaj papir, naročito u dijelu koji govori o migracijama, uticaju trećih strana i hibridnih prijetnji. Ali i putu ka EU.
Slovenija, prema ovom papiru, traži da se pregovori EU sa BiH otvore odmah. Potpuno je jasno da Slovenija želi da u komšiluku napravi mirnu luku, bez političkih potresa. To želi i Mađarska koja je apsolutno zainteresovana za Balkan i ne želi više da se u Evropi razgovara o Balkanu bez njenog prisustva, kao što je to slučaj sa Berlinskim procesom.
Suštinski, ono na čemu se kroz ovaj dokument najviše insistira je pojačano prisustvo Evropske unije u zemljama Zapadnog Balkana i njihovo involviranje u ovaj prostor da bi se zemlje što prije pridružile EU. Smanjuje se uticaj SAD i njihovog poluludog ambasadora u Sarajevu, koji je apsolutno na strani jedne strane.
Non-pejper su izmislili upravo Amerikanci u pokušaju da ne formalizuju diplomatsko opštenje i da ga svedu na praktičnu, racionalnu mjeru. Non-pejper je formalno neobavezan, ali sadržinski može da bude veoma ozbiljna opomena i poruka. Može da bude sumiranje usmenog razgovora da bi se olakšalo partneru da prenese svom pretpostavljenom, ali može da bude i značajna poruka sa predvidivim ili nepredvidivim porukama.
Upravo zato ovim papirićima treba da damo veliku pažnju. Oni usmjeravaju diplomatske aktivnosti i preko njih, dobro lobirajući, možemo da popravimo i našu poziciju. A da postoje naši prijatelji u Evropi , nakon ovakvih pokušaja, apsolutno postoje. Stvari idu u dobrom pravcu u mnogim zemljama, samo je pitanje kako na ovo sve gledaju Amerikanci, koji poslovično ne razumiju ništa. Rade samo onako kako im se naredi. Marfi je očigledan primjer.
