✍️ Vijesti365
Aleksandre Vuksanoviću,
pošto si javno izjavio da „Amerikanci nikom nisu skidali sankcije osim Miloradu Dodiku“,
red je da ti se neke stvari objasne. Jer količina samopouzdanja s kojom govoriš o geopolitici
obrnuto je proporcionalna tvom znanju o toj temi.
Prvo i osnovno: sankcije nisu sudske presude
Američke sankcije nemaju pravni, već isključivo politički karakter.
One nisu rezultat sudskog postupka, istrage niti presude, već sredstvo političkog pritiska.
I upravo zato – kada se promijeni politička procjena – sankcije se skidaju.
Sankcije uvedene Miloradu Dodiku nisu bile odgovor na kriminal ili korupciju,
već reakcija međunarodnih centara moći na činjenicu da je odbio:
- ukidanje ustavnih nadležnosti Republike Srpske
- priznavanje bonskih ovlaštenja
- ulogu poslušnika neizabranih međunarodnih autoriteta
Dakle, Dodik nije „uhvaćen u nečemu“. Proglašen je političkom smetnjom.
Sankcije su dolazile nakon politike, a ne nakon krivičnih djela:
- nakon referenduma o Danu Republike Srpske
- nakon insistiranja na izvornom Dejtonskom sporazumu
- nakon osporavanja neizabranih međunarodnih autoriteta
U tom trenutku:
- nije postojala nijedna presuda
- nije postojala nijedna optužnica
- nijedan sud nije utvrdio krivicu
To se zove političko disciplinovanje, a ne pravda.
Mala lekcija iz geopolitike
Sjedinjene Američke Države su više puta skidale ili ublažavale sankcije
kada su procijenile da su ispunile političku svrhu:
- Aung San Suu Kyi (Mjanmar) – sankcije ukinute 2016. političkom odlukom
- Muammar Gaddafi (Libija) – sankcije skidane nakon dogovora sa Zapadom
- SR Jugoslavija / Slobodan Milošević – sankcije ublažavane i ukidane nakon Dejtona
- Robert Mugabe (Zimbabve) – mjere ublažavane bez sudskog epiloga
- Venecuela – sankcije ublažene jer nisu dale politički rezultat
U svim slučajevima odlučivala je isključivo politička procjena.
Zašto su sankcije Dodiku ukinute
Sankcije su ukinute zbog promjene političkog konteksta u Sjedinjenim Američkim Državama.
Odlaskom administracije Joea Bidena i prestankom djelovanja američkog ambasadora
Michaela Murphya u BiH, prestala je i politika ličnog i ideološkog obračuna
sa Republikom Srpskom i njenim rukovodstvom.
Sarajevske političke strukture i lobističke mreže u Vašingtonu nisu uspjele
da zadrže narativ o Dodiku kao destabilizujućem faktoru.
Njihovo lobiranje je propalo.
Suđenje Dodiku – ista matrica, drugo pakovanje
Kada sankcije nisu dale željeni efekat, politički sukob je prebačen u sudnicu.
Dodik nije osuđen zbog kriminala, već zato što je,
kao predsjednik Republike Srpske, postupio po odlukama
Narodne skupštine Republike Srpske.
Presuda je zasnovana na krivičnom djelu koje nije usvojio nijedan parlament u BiH,
već ga je nametnuo Kristijan Šmit, kikirez tvoje visine, čiji legitimitet nije potvrđen
u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Time je stvoren opasan presedan:
- da izvršavanje odluka Narodne skupštine može biti krivično djelo
- da predsjednik može biti osuđen zbog vršenja ustavne dužnosti
- da se politički spor pretvara u krivično pravo
U oba slučaja, meta nije bio čovjek, nego politika odbijanja poslušnosti.
Utvrđeno je samo jedno: Milorad Dodik je izabrao Republiku Srpsku,
a ne nametnutu volju.
Zato, prije nego što se ponovo upustiš u geopolitičke teme,
bar provjeri osnovne činjenice.
Jer ovo što si izjavio spada u red najvećih besmislica
koje si do sada izgovorio a konkurencija ti nije mala.
