Direktor Centra za društveno-politička istraživanja Republike Srpske Dušan Pavlović izjavio je da njemačka politika, oličena u postupcima i izjavama člana Bundestaga Mihaela Branda i Kristijana Šmita, ne odustaje od potpunog uništenja Republike Srpske i Srba u cjelini.
– Kako drugačije razumjeti sve poteze i izjave Šmita, koji u BiH boravi na osnovu njemačkog diplomatskog pasoša. Sve što radi u BiH, on radi u kapacitetu službenika njemačkog Ministarstva spoljnih poslova. Istovremeno, tom ministarstvu, kao i kancelaru Njemačke, ni najmanje ne smeta da političara koji je najdirektnije povezan sa nacističkim strukturama i koji promoviše Hitlerove heroje pošalje na teritoriju i među narod gdje su najdirektnije odgovorni i saučestvovali u genocidu nad Srbima u NDH – istakao je Pavlović.
Prema njegovim riječima, samo naivna osoba može pomisliti da se radi o nesporazumu i nenamjernom činu.
– Nažalost, recidivi te rasne ideologije i planova itekako su prisutni u političkim i vojnim krugovima u današnjoj Njemačkoj, posebno prema Slovenima, te samim tim i Srbima . naveo je Pavlović.
U tom smislu, dodao je on, treba razumjeti i izjave i konstatacije Branda za medije iz muslimanskog dijela Sarajeva.
– On konstantno i nedvosmisleno nastavlja praksu njemačke politike iz devedesetih godina prošlog vijeka, dehumanizacije i kriminalizacije Srba i njihovih legalno izabranih političkih predstavnika. To im je neophodno kako bi mogli nastaviti projekat uništavanja Srba zapadno od rijeke Drine i u konačnici svođenje srpskog naroda na užu Srbiju. Nama izgleda nevjerovatno da jedan veoma iskusan njemački političar, dugogodišnji član Bundestaga i veoma važnih tijela tog zakonodavnog organa Njemačke, tako olako se poziva na ljudska prava i civilizacijske vrijednosti dok Srbe proziva za negiranje genocida, a da nikada nije javno spomenuo odgovornost Njemačke za genocid nad Srbima u NDH – naglasio je Pavlović.
Prema njegovim riječima, niti je on niti bilo ko od njemačkih političara ili članova Bundestaga ikada pokrenuo inicijativu o usvajanju rezolucije o 1,1-1,3 miliona žrtava genocida nad Srbima u NDH.
– Ono što mora da nas zabrine jeste činjenica da Njemačka akademska i politička javnost zna možda i bolje nego Srbi o svim elementima svoje odgovornosti za plan uništenja oko dva miliona Srba u NDH. Istovremeno, nikada nisu ništa učinili da to zvanično obznane i da promijene svoje strateške planove, koji su doveli do uništenja miliona Srba tokom dva svjetska rata. To samo svjedoči da je njihova rasna i politička perspektiva i plan širenja na istok i jugoistok Evrope i dalje više nego aktivan – naveo je Pavlović.
On smatra da je neophodna energična reakcija i adekvatna internacionalizacija srpskog pitanja.
– Cijeli 20. vijek, kao i dvije decenije 21. vijeka nam sasvim jasno svjedoče da je suludo uzdati se u humanizam i demokratske vrijednosti kako Njemačke tako i političkog Zapada. U tom smisilu, mi moramo sabrati sve svoje snage i kapacitete da na adekvatan i efikasan način otvorimo i internacionalizujemo srpsko pitanje – naglasio je Pavlović.
Najefikasniji način, dodao je on, jeste da na svjetskom nivou budu prezentovani činjenice, uzroci i posljedice genocida nad Srbima u NDH, te odgovorni za ovaj zločin nad zločinima.
– Naravno, ovo je samo vrh ledenog brijega, ali ukoliko u ovom istorijskom trenutku konačno ne pokrenemo sve svoje snage za artikulisanje i prezentovanje ove zastrašujuće rane, postoji realna mogućnost da politike koje su ispilile Šmita, Branda i mnoge druge, uspješno realizuju svoj plan. Koliko su do sada postigli, najbolje govori činjenica da je na teritoriji NDH 1941. godine živjelo oko dva miliona Srba, a danas, nakon 80 godina, na teritoriji Hrvatske i BiH živi tek nešto preko milion Srba – naglasio je Pavlović.
SRPSKO PITANjE I PROCESI DUGOG TRAЈANjA
Zbog konstantnih nasrtaja zvanične njemačke politike i njenih predstavnika, kao što su Brand i Šmit, na Republiku Srpsku i Srpski narod, Pavlović je u svom autorskom dijelom objasnio procese dugog, trajanja te namjere i planove ove politike.
Pavlović je naveo da ideje i planovi o konačnom rješavanju srpskog pitanja, odnosno njegovog potpunog uništenja na teritorijama koje su hrvatske radikalne i klerikalne strukture smatrale svojim, ima korijene još u vremenu prije 19. vijeka.
– Iako je genocid nad Srbima u NDH krenuo bukvalno danom formiranja ove pronacističke i klerikalne tvorevine, talas protjerivanja, prisilnog pokatoličavanja i masovnih zločina i fizičkog uništenja oko dva miliona Srba, odnosno više od 30 odsto stanovnika u NDH, naročito se intenzivirao nakon sastanka Ante Pavelića sa Hitlerom u junu 1941. godine – istakao je Pavlović.
Da bi konačno iskoračili iz jugoslovensko-komunističke i neohrvatske paradigme o uništenju Srba u NDH, Pavlović je ukazao da je potrebno pravno i politikološki /ne samo istorijski/ ponovo izvršiti kontekstualizaciju i promišljanje ovog fenomena.
– Neophodno je na osnovu istorijski utvrđenih činjenica, međunarodnog prava i našeg kulturnog identiteta poroditi novu paradigmu za razumijevanje i artikulaciju ovih događaja u kontekstu procesa dugog trajanja i geopolitičkih i strateških interesa svih koji su stajali iza ovog zločina nad zločinima, a čije agende se do danas nisu promijenile. Svođenje srpskog naroda na njima prihvatljivu mjeru je i danas na stolu – poručio je Pavlović.
KONVENCIЈA UN O SPREČAVANjU I KAŽNjAVANjU ZLOČINA GENOCIDA
Zbog svega navedenog, Pavlović je ukazao na Konvenciju UN o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine koja u članu dva ističe:
– U smislu ove konvencije kao genocid se smatra bilo koje od navedenih dela učinjenih u nameri potpunog ili delimičnog uništenja jedne nacionalne, etničke, rasne ili verske grupe kao takve: 2) ubistvo članova grupe, b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe, c) namerno podvrgavanje grupe životnim uslovima koji treba da dovedu do njenog potpunog ili delimičnog uništenja, d) mere uperene na sprečavanje rađanja u okviru grupe; e) prinudno premeštanje dece iz jedne grupe u drugu
Takođe, Konvencijom je definisano u članu tri da su “kažnjiva sledeća dela: a) genocid, b) planiranje izvršenja genocida, c) neposredno i javno podsticanje na vršenje genocida, d) pokušaj genocida, e) saučesništvo u genocidu”. U članu četiri predviđeno je i da “lica koja učine delo genocida ili neko drugo delo navedeno u članu tri, biće kažnjena bez obzira da li upravljaju državom, obavljaju funkcije ili su obični pojedinci”.
ЈASNO ЈE DA ЈE UNIŠTENjE DVA MILIONA SRBA U NDH PREMA KONVENCIЈI UN DEFINISANO KAO GENOCID
Pavlović je istakao da se u sljedećih nekoliko primjera jasno može primijetiti u određenim slučajevima, a koji posjeduju sistemske karakteristike, postojanje genocidnih namjera, odnosno predumišljaja za izvršenje genocida u smislu člana dva Konvencije.
– Dakle, ne radi se o pojedinačnim ispadima, radikalnim idejama koje su mogle biti individualni slučajevi u formi radikalnih prijedloga, već se radi o sistemskom pristupu, kroz javne nastupe, konkretno izvršenje dijela, definisanje političkih i represivnih mehanizama i neposrednom djelovanju funkcionera NDH – naglasio je Pavlović.
Osim ovoga, on je istakao da je jasno da su sistemski i masovni zločini, te druge radnje na uništenju oko dva miliona Srba NDH, prema članu tri Konvencije definisana kao genocid.
– Ubrzo nakon preuzimanja vlasti u NDH, njeni najviši zvaničnici u javnosti zvanično iznose namjere o uspostavljanju čiste hrvatske političke nacije, te da za ostale nema mjesta u novoosnovanoj hrvatskoj državi. Hrvatsku političku naciju čine Hrvati katoličke, islamske i protestantske vjeroispovijesti, a svi ostali moraju na “lakši ili teži” način nestati. Postoji značajan broj primjera gdje najviši zvaničnici NDH, uključujući poglavnika, i katoličke crkve, najbliži saradnici Ante Pavelića, najavljuju i objašnjavaju šta je cilj nove hrvatske države. Odmah po dolasku u Zagreb Pavelić je pobjedonosno izjavio “Јa sam posjekao stablo /aluzija na ubistvo kralja Aleksandra u Marseju 1934/ a vi krešite grane /srpski narod/” – podsjetio je Pavlović.
MILE BUDAK ЈASNO ISTICAO GENOCIDNE NAMЈERE
Pavlović je istakao da su bile proklamovane ideje o istrebljenju Srba i njihovoj fizičkoj eliminiciji na prostoru NDH.
– Mile Budak je još na samom početku javno isticao genocidne namjere. Iako se nova država tek uspostavljala, a ustaška vlast još je bila u formiranju, genocidni ciljevi se nisu krili. Tako je hrvatski ministar Mile Budak već krajem aprila 1941. rekao: “Јedan dio Srba ćemo pobiti, drugi preseliti, a ostale ćemo prevesti u katoličku vjeru i tako pretopiti u Hrvate”. Ova izjava se neposredno može podvesti pod član dva Konvencije koji definiše šta se sve smatra genocidom, kao i član tri, u kom su definisana kažnjiva djela u smislu genocida – naglasio je Pavlović.
Prema njegovim riječima, ministar Milovan Žanić, koji je u NDH bio predsjednik Zakonodavnog povjerenstva hrvatske državne vlade, rekao je 2. maja 1941. godine: “Јa govorim otvoreno, ova država, ova naša domovina, mora biti hrvatska i ničija druga… Ova zemlja mora biti zemlja Hrvata, i nema metoda koje mi kao ustaše nećemo upotrebiti da ovu zemlju učinimo hrvatskom i očistimo je od Srba”.
Pavlović je istakao da su i na ovom mjestu primjetne genocidne namjere, prvo u smislu stvaranja čisto hrvatske države – eliminacija svih drugih etničkih grupa i, drugo – otvoreno priznavanje da su sve moguće metode, što znači i istrebljenje, moguće.
ŠEF DIPLOMATIЈE NDH DIREKTNO OBЈASNIO ZAŠTO TREBA OČISTITI HRVATSKU OD SRBA
Pavlović je naveo da je u svom govoru održanom u Donjem Miholjcu 27. jula 1941. godine ministar spoljnih poslova NDH Mladen Lorković direktno objasnio zašto treba očistiti Hrvatsku od Srba ubijanjem i protjerivanjem:
O tome je kazao: “Ustaški pokret insistira na energičnom rješenju srpskog problema u Hrvatskoj. Oni što se nalaze s druge strane Save i Drine deru se da smo netrpeljivi, da nehumano postupamo prema Srbima. Mi odgovaramo svima da je dužnost Hrvatske vlade da postupa tako da Hrvatska pripada samo Hrvatima. Naša je dužnost da zauvijek ućutkamo one elemente koji su najviše doprinijeli da Hrvatska 1918. padne pod srpsku vlast. Јednom riječju, moramo istrijebiti Srbe u Hrvatskoj! To je naša dužnost i to ćemo uraditi. Ići ćemo do kraja, ne obazirući se na ono što govore oni preko Save i Drine u ime osjećanja čovječnosti. Hrvatska vlada pod vodstvom našeg divnog Poglavnika uzela je u svoje sposobne ruke rješavanje ovog problema i riješiti će ga temeljito”.
Prema Pavlovićevim riječima, Lorković direktno i nedvosmisleno u javnosti ističe da se “Srbi moraju istrijebiti u Hrvatskoj”, što potvrđuje da je istrebljenje Srba u NDH bilo sistemsko pitanje koje se proklamuje, definiše i predstavlja kao javna politika.
Takođe, dodao je Pavlović, ministar u vladi NDH Viktor Žanić 2. maja 1941. godine izjavio je: “Nema metode koju mi, ustaše, nećemo primeniti da ovu zemlju načinimo stvarno hrvatskom i očistimo je od Srba, koji nas ugrožavaju stotinama godina i koji će nas prvom prilikom opet hteti da ugroze”.
Stožernik NDH u Banjaluci Viktor Gutić je, takođe, u tom smislu javno govorio: “Uništavajte ih gde god ih sretnete, a blagoslov poglavnika kao i moj su vam sigurni!. U svom govoru u Sanskom Mostu 29. maja 1941. godine, između ostalog, on je rekao: “…više neće biti nijednog Srbina. Izdao sam drastična naređenja za njihovo potpuno uništenje, a slijede i nova naređenja za njihovo potpuno istrebljenje”.
Pavlović je istakao da je ovo još jedan javni dokaz, posebno u pogledu postojanja naređenja i blagoslova, da se radilo o direktnim i neskrivenim genocidnim namjerama. Osim toga, dodao je Pavlović, kod ove izjave se može primijetiti i postojanje operativnih /konkretnih/ radnji koje ukazuju na izvršenje zločina.
Gutić je u Prnjavoru 9. jula 1941. godine izjavio: “Ubijajte Srbe svuda gdje ih se dokopate… Rušite srpske crkve i uništavajte njihove kuće…”.
Na osnovu ovoga, naglasio je Pavlović, vidljivo je da namjera nije bila samo fizičko istrebljenje, već i uništenje istorijske tekovine srpskog naroda – brisanje Srba i svega što je srpsko sa lica zemlje.
Pored svih navedenih, Pavlović je istakao da se čini da je najznačajnija Budakova izjava: “Јedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostalo ćemo prevesti na katoličku vjeru i tako pretopiti u Hrvate”, jer se u ovoj izjavi mogu vidjeti gotovo svi elementi koji su navedeni u članu dva Konvencije UN, i to a) ubistvo članova grupe, b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe, e) prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu, a prema Konvenciji, ova djela se smatraju genocidom.
On je istakao da obim ovog teksta ne dozvoljava da budu navedena čak ni najveća stratišta ili logori, primjeri nasilnog protjerivanja i asimiliacije, ali da to i nije potrebno jer ne postoji Srbin sa područja današnje Hrvatske ili BiH kome neko nije ubijen, prisilno protjeran ili asimilovan tokom ovog genocida nad Srbima u NDH.
– Svi imamo svoje lične priče, pa tako i Srbi iz Prebilovaca i Hercegovine! Pitanje je samo da li živimo svjedočenje o postojanju naših predaka te njihove želje, nade i snove – naveo je Pavlović.
LEMKIN ZAKLjUČIO DA ЈE U NDH POČINjEN GENOCID NA SRBIMA
U svojoj knjizi “Axis Rule in Occupied Europe” iz 1944. godine Rafael Lemkin, kako mnogi smatraju otac definicije o genocidu, osim genocida nad Јevrejima obrađuje i slučaj uništenja oko dva miliona Srba u NHD i zaključuje da je, takođe, bez sumnje riječ o genocidu.
ŠELAH: VLADA USTAŠKE NDH IZVRŠILA POLITIKU GENOCIDA
Najveći autoritet za istoriju Holokausta u Јugoslaviji u Izraelu i “Јad Vašemu” Menahem Šelah, hrvatski Јevrejin – kako on sam kaže sa sebe – o stradanju Srba u NDH iznosi dosta informacija, kako u vezi sa fizičkim istrebljenjem tako i u vezi sa protjerivanjem srpskog stanovništva.
Pavlović je istakao da Šelah direktno konstatuje o kakvoj vrsti zločina je riječ, te kaže: “Vlada ustaške Nezavisne Države Hrvatske nedvosmisleno je pokrenula, podstakla, organizovala, sprovela i izvršila politiku genocida protiv srpskog stanovništva Hrvatske. To je činila putem potpunog fizičkog uništenja, masovnim proterivanjima, prisilnim konverzijama i namjernim uspostavljanjem nezakonite /rasne/ legislative, zatvaranjem, nanošenjem fizičke i duhovne štete”.
REPUBLIKA SRPSKA ЈE NASTALA ZBOG ISKUSTVA GENOCIDA NAD SRPSKIM NARODOM U NDH
Pavlović je zaključio da je za sve Srbe koji danas pamte neko od stradanja neophodno da razumiju širi kontekst, ali srpsku perspektivu i paradigmu.
– Od dva miliona Srba određenih za potpuno uništenje u NDH na tri gore navedena načina, prema onome što danas znamo, odnosno grubim procjenama i koristeći konzervativni pristup, od 1,1 do 1,3 miliona Srba je obuhvaćeno genocidnim radnjama – naglasio je Pavlović u tekstu koji je baziran na master tezi autora.
Kraće rečeno, dodao je on, prema Konvenciji UN o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, svi pobijeni, prisilno protjerani i asimilovani /pokatoličeni/ Srbi su žrtve genocida, što čini procijenjenu brojku od 1,1 do 1,3 miliona žrtava.
– Nakon 80 godina od ovog genocida, na prostorima nekadašnje NDH živi nešto više od jedan milion Srba. Republika Srpska je nastala zbog iskustva tog genocida i obnavljanja takvih ideja i planova – istakao je Pavlović u tekstu.
