Prava farmaceutska mafija: Industrija falsifikovanih lijekova, najbrže rastuća kriminalna djelatnost na svijetu

0
72

Prema podacima Interpola, globalna ilegalna industrija lažnih lijekova najbrže je rastuća kriminalna djelatnost na svijetu sa ogromnom zaradom, i bez ograničenja u pogledu tipa lijekova i mjesta falsifikovanja. Prema procjenama, ova industrija godišnje obrne od 75 do čak 200 milijardi dolara, čineći je „uspješnijom“ od trgovine klasičnim narkoticima. Posljedice su katastrofalne: 700.000 mrtvih godišnje.

„Ja takođe ne vjerujem u drogu. Godinama sam dodatno plaćao svoje ljude da se ne bave takvim poslom. Neko im dođe i kaže: ’Imam prahove; ako uložite tri, četiri hiljade dolara, možemo da zaradimo pedeset hiljada u distribuciji.’ Tako da ne mogu da odole. Želim da to kontrolišem kao posao, da ga održim uglednim.“ 
Don Zaluči, Kum, 1972.

Davno je povodljivi Don Zaluči (inače baziran na stvarnom, legendarnom mafijašu – kralju Detroita Džozefu Zeriliju – saradniku Al Kaponea lično) ubjeđivao velikog Korleonea da podrži trgovinu narkoticima od strane mafije. Kum se opirao, smatrajući da su kocka, alkohol, čak i prostitucija – osnovne oblasti djelovanja Koza nostre, i da tako treba i da ostane.

Pitam se, je li na nekom tajnom sastanku neke savremene mafijaške „Komisije“ najmoćnijih porodica, poput one imitirane u Kopolinom klasiku, postavljeno pitanje da li se treba baviti falsifikovanim iliti lažnim lijekovima? I možda je neki drugi, stari a stvarni, i nepoznati nam Kum, razmišljao o rizicima, ne samo na operativnom već dubljem, čak i moralnom nivou – računajući broj žrtava takve delatnosti?

Da bi konačno rekao… ne.

Najgori zajednički sadržalac

A šta su uopšte lažni lijekovi i zašto su toliko opasni?

Svi falsifikovani medikamenti predstavljaju ogroman rizik po zdravlje, sve do nivoa prijetnje po sam život zbog njihovog objedinjujućeg imenitelja  – niskog kvaliteta proizvoda. Oni koji nelegalno spravljaju ove tablete, ali i sirupe, kreme, čak i injekcione pen-ove i vakcine, očigledno nisu zainteresovani za bilo kakvo obezbjeđenje njihovog kvaliteta, a kamoli bezbjednosti, niti ih brine inspekcija nadležnog ministarstva.

U nekim slučajevima, istražitelji su otkrili da su ovi ilegalni proizvodi čak i sadržali ispravne aktivne sastojke, naročito one baš jeftine, ali da nije postojala homogena distribucija supstance među različitim dozama, koja se može postići samo sofisticiranom i skupocjenom opremom u velikim proizvodnim pogonima pravih farmaceutskih fabrika.

Бочица оксиконтинаBočica oksikontina

Stoga je moguće naći u jednoj tableti zanemarljivu i neefikasanu dozu ključne supstance – na primjer opioidnog analgetika oksikontina, moćnog lijeka protiv bolova – a u drugoj dvostruku i potencijalno letalnu dozu. To je, na primjer, uzrok drastičnog porasta broja predoziranja u SAD u posljednjih nekoliko godina – i do preko 100.000 mrtvih godišnje.

Štaviše, falsifikatori dodaju u lažne lijekove protiv bolova, koji se izdaju na recept izuzetno efikasan anestetik fentanil, 50-100 puta jači od heroina! Time izazivaju skoro pa instant zavisnost na opioide navučenih pacijenata, ali i vjerovatnoću da ih ubiju na mjestu. Svjestan rizik, jer ionako ima još 2,5 miliona drugih mušterija samo u SAD – kojima treba to isto.

Još više zabrinjavaju situacije pronalaženja pravih otrova koji imitiraju izgled pravih sastojaka, kao što je mišomor, teški metali, boja za puteve, vosak za pod, prah cigle – supstance koje niko pri zdravoj pameti ne bi stavio u usta. A koje se koriste prosto jer konzistencijom ili bojom podsećaju na neki od elemenata pravog lijeka.

Ali taj pacijent ne zna šta pije, i u tome je suština problema.

Mikrobiološka onečišćenja – to jest na te proizvode usput nakačene kojekakve bakterije i virusi, i drugi patogeni koji se pokupe u izrazito nesterilnim podrumskim laboratorijama i drugim šupama i rupama u kojima se isti spravljaju – da ne pominjemo. Zaražavanja raznim boleštinama, oštećenja bubrega, jetre, srčani udari i alergijske reakcije, pa čak i stanja kome, i konačno – smrt, samo su neke od učestalih i širom svijeta svakodnevno evidentiranih neželjenih reakcija ovakvih „lijekova“. Koji ne da ne liječe, već upravo suprotno – razboljevaju, i privremeno ili trajno ugrožavaju zdravlje konzumenata, sve do mogućeg, i uopšte ne tako rijetkog letalnog ishoda.

Илегално тржиште фентанилаIlegalno tržište fentanila

Svaki suvišni procenat

Iako su statistički podaci o nivou zastupljenosti falsifikovanih lijekova na globalnom nivou promenljivi i blago rečeno diskutabilni, postoji relativno opšta saglasnost, porijeklom od Svjetske zdravstvene organizacije, o tome da taj procenat varira između 10-15% svjetskog farmaceutskog tržišta u vrijednosti. Što je nezamislivo mnogo. U nekim regijama svijeta, ili pak pojedinačnim zemljama – naročito u podsaharskoj Africi, jugoistočnoj Aziji i centralnoj Americi – taj procenat ide i do 20, čak i preko 30 procenata cjelokupnog tržišta lijekova!

Čak i u razvijenim zemljama sa uređenim sistemima, nabavke i distribucije lijekova – u koje se ubraja i naša, gdje je procenat paušalno određen na do 1% – kada se preračuna u oko 180-190 miliona evra od skoro 2 milijarde godišnjeg prometa svih medikamenata, to već dobija sasvim novu perspektivu, zar ne?

Uz to, i što je neuporedivo važnije od statistike, je mogućnost da jedna mala količina lažnih lijekova koja se pojavi na tržištu može da se pretvoriti u katastrofu po javno zdravlje, kao u slučaju falsifikovanog sirupa za kašalj koji je prema izvještajima SZO širom svijeta – uglavnom istočnoj Africi i na Bliskom Istoku – ubio više stotina ljudi, najviše dječice do pet godina starosti u posljednjih godinu i po dana.

Svi raspoloživi pokazatelji pokazuju jasno da je učestalost problema sve veća. Visoka zarada (npr. jedna bočica antikancerogenog proizvoda može da košta više hiljada evra) i niske kazne u poređenju sa drugim nelegalnim aktivnostima, privlače kriminalne organizacije ka farmaceutskom tržištu poput noćnih leptira svjetlu.

Ističemo od početka italijansku (farmaceutsku) mafiju, ali se u suštini najveći proizvođači ovakvih kvazilijekova nalaze u Indiji, Kini, Pakistanu, Meksiku, čak i Sjevernoj Koreji! Koristeći mreže distribucije razrađene za klasične droge, oni uspijevaju da plasiraju svoje proizvode na ciljana, najlukrativnija tržišta zapadne i sjeverne Evrope, SAD, Australije, Japana, Južne Koreje… Ali se ne libe ni da za marginalnu zaradu preplave i cijele kontinente poput afričkog i južnoameričkog jeftinim antibioticima – koji uz to ni ne djeluju.

Činjenice koje nam dolazi iz relevantnih izvora, kao što su SZO, Savjet Evrope, Evropska komisija, Svjetska trgovinska organizacija i većeg broja drugih međunarodnih organizacija i tijela koje se djelimično ili potpuno bave ovom problematikom, kao i samih farmaceutskih kuća i njihovih asocijacija, su malo je reći zabrinjavajuće – a više alarmantne i šokantne. U doba kada smo poslije pandemije desenzitivisani na svake brojke, pa i one o smrtnim slučajevima, brojka od 700.000 smrtnih slučajeva zbog lažnih lijekova ipak mora nešto da znači.

Još da naglasim kako su većina tih žrtava djeca – koja ama baš ništa nisu bila kriva, niti su sama nabavljala lijek, već je on do njih došao kao navodno spasonosna terapija za malariju, sidu, tuberkulozu, žutu groznicu… i nije ih spasio.

Najbrže rastuća kriminalna djelatnost na svijetu

Prema podacima Interpola u pitanju je najbrže rastuća kriminalna djelatnost na svijetu sa ogromnom zaradom, i bez ograničenja u pogledu tipa lijekova i mjesta falsifikovanja. Globalna ilegalna industrija lažnih lijekova prema procenama pomenutih tijela godišnje obrne od 75 do čak 200 milijardi dolara, čineći je „uspješnijom“ od trgovine klasičnim narkoticima.

Čak do 96% lijekova koji se prodaju preko neregistrovanih sajtova su falsifikovani, a prema podacima SZO svaki drugi lijek koji se proda onlajn je lažan, čak i u zemljama gde je taj promet dozvoljen. Očigledno je da pacijenti koji tako nabavljaju medicinske proizvode to čine ulazeći u nepotreban rizik po zdravlje. Ali, to se još koliko-toliko može kontrolisati, naročito u zemljama kao što je naša – gdje je promet lijekova preko interneta zabranjen. Pa je stoga i poruka jednostavna i jasna: ne kupujte lijek bilo gdje osim u fizičkoj apoteci.

Ipak, kriminalne mreže, prave zločinačke organizacije koje djeluju ne samo preko nacionalnih granica već čitavih kontinenata, sada čine nešto mnogo opasnije: prepoznajući veliku zaradu koja se krije u skupim lijekovima, napadaju i legalne lance distribucije – veleprodaje i apoteke.

Šta se falsifikuje

Ali, koji se to lijekovi uopšte krivotvore?

Najjednostavniji odgovor je… svi. Skoro da nema poznatijeg lijeka, ili terapijske grupe koja u ovom ili onom trenutku, negdje na planeti bar jednom nije falsifikovana. Naravno, postoje favoriti i trendovi. Prije svega, diktirani potražnjom i platežnom moći mušterija. Drastične su i razlike u zonama interesa. U Africi će se češće falsifikovati lijekovi protiv HIV infekcije ili malarije, dok će u razvijenim zemljama, gdje su takve bolesti rijetke, fokus biti na nekim drugim, manje esencijalnim ali itekako poznatim proizvodima.

Djelovaće pomalo smiješno, ali jedan od glavnih faktora neprolazne popularnosti konkretne grupe preparata na ilegalnom onlajn tržištu lažnih lijekova… je stid. Stid da se uđe u apoteku i pita za konkretan tip proizvoda, i istrpi eventualni pogled najčešće žene za recepturom – farmaceutkinje ili tehničarke. Zato je lakše i manja sramota kupiti to preko interneta.

Rezultat svega navedenog je da su najčešći „brendovi“ koji se mogu nabaviti preko ilegalnih kanala distribucije dugo godina u razvijenim državama bili lekovi za liječenje erektilne disfunkcije, odnosno mušku potenciju, poput sildenafila (Viagra©) i tadalafila (Cialis©) – odnosno njihove generičke paralele poput indijske Kamagre i bezbroj drugih. Njih čak možemo otkriti kako se reklamiraju i po banderama u svakom većem mjestu u Srbiji.

Često su prisutni u ilegalnom prometu i oni lekovi za koje je na mnogim tržištima upotreba ograničena– odnosno izdaju se isključivo preko recepta koji nije lako dobaviti. To su prije svega raznorazni psihoaktivni proizvodi – preparati za smirenje, antidepresivi i moćni opioidni lijekovi protiv bolova. Kao i naravno, pravi lijekovi za hemijski potpomognuto mršavljenje – naročito u posljednje vrijeme preko društvenih mreža i od poznatih ličnosti besomučno reklamirani semaglutid (Ozempic©).

Krize poput nedavne pandemije KOVID-19 generišu privremene potrebe tržišta za različitim lijekovima, kao što je na primjer i dalje popularni ivermektin – za kojeg nikada nije dokazana efikasnost protiv SARS-KoV-2 virusa. A čak su se tokom pika interesovanja za imunizaciju pojavile i lažne vakcine protiv korone!

Lažni dijetetski suplementi su novi trend u ovoj oblasti, što praktično znači da kriminalci koriste ove manje regulisane proizvode kao nosače za aktivne sastojke iz lijekova, ili kao alternativu za skuplje lijekove.

Imajući u vidu porast broja falsifikovanih lijekova u Evropi ali i regionu, kao i zabrinjavajući trend da se umjesto dosada najčešćeg falsifikovanja rekreativnih lijekova („lifestyle medicines“), kao što su pomenuti proizvodi za erektilnu disfunkciju i mršavljenje, anabolički steroidi ili preparati za rast kose, sve češće krivotvore lijekovi za životno ugrožavajuća stanja i bolesti („life saving medicines“), npr. Antineoplastici, lijekovi protiv raka, zatim lijekovi za imunološke poremećaje, rijetke bolesti i hronična stanja poput dijabetesa i kardiovaskularnih problema, jasno je jedno. Da se svi akteri zdravstvenog sistema – od farmaceuta i drugog osoblja u apotekama, ljekara svih mogućih praksi i drugi nadležni organi – sa ovim problemom moraju suočiti što radikalnije, kako kroz zakonske odredbe tako i u pogledu radu na terenu, počev od svijesti da problem postoji. I u našem dvorištu.

Konačno, neophodno je podizanje i odgovornosti kod opšte javnosti o opasnosti od falsifikovanih lijekova. Prije svega ponavljanjem činjenice da se nabavkom lijekova izvan legalnog distributivnog lanca, odnosno apoteka, višestruko uvećava rizik od prisustva ovakvih proizvoda na tržištu – jer gdje ima potražnje biće i ponude. Ali i da time raste i rizik samih pacijenata da postanu ne samo žrtve prevare, već i bukvalne žrtve trovanja ili neliječene bolesti. 

Uže gledano, falsifikovanje lijekova i onlajn trgovina lijekovima su dvije blisko povezane pojave koje su nedavno dostigle veoma opasne razmjere, posebno zbog njihovog uticaja na javno zdravlje. Bez interneta, društvenih mreža i pametnih telefona, trgovina lažnim lijekovima se nikada ne bi proširila do te mjere u posljednjih nekoliko godina, naročito u razvijenim zemljama – ali i u Srbiji.

Onlajn mafija

Korišćenje interneta i pratećih onlajn rješenja za laku i diskretnu komunikaciju omogućava pravim pravcatim lokalnim kriminalcima, ali i članovima organizovanih kriminalnih mreža da prodaju potencijalno opasne proizvode u velikim količinama, i to direktno kupcima, a zaobilazeći sve uobičajene i sigurne kanale distribucije.

Osim toga, nije lako pozabaviti se onlajn tržištem falsifikovanih lijekova zbog tehničkih i pravosudnih problema: na primjer, oni koji vode ovakvu „trgovinu“ dovoljno su pametni da redovno sami obaraju sajtove, ili pak djeluju preko društvenih mreža, zatvorenih grupa za komunikaciju na Viber-u, WhatsApp-u, Telegram-u, pa čak na skrivenom, tajnom dijelu interneta – dubokoj mreži Deepweb ili mračnom internetu Darknet. Sve kako bi se izbegli pokretanje istražnih i krivičnih postupaka policije i tužilaštva.

Rizici vezani za ovo ilegalno tržište su još veći danas, jer izgleda da kupci, odnosno pacijenti, potcjenjuju opasnost. Procjenjuje se da se više od dva miliona Evropljana svaki dan oslanja na samomedikaciju i posjetu sajtovima i forumima na kojima naručuju lijekove ne pitajući prije toga nikoga za profesionalno mišljenje.

Kontrola ove, uslovno rečeno paralelne mreže, skoro je pa nemoguća zbog njene nevjerovatne dinamike i upravo je to pravac novih razvoja kako ilegalne trgovine uopšte, ali sve više, trgovine lijekovima ili nečim što na lijekove podsjeća. Mogućnost da kupite najrazličitije proizvode „ispale iz kamiona“, odnosno kradenu, švercovanu, ili mimo poreskih kontrolora proizvedenu i distribuiranu robu, po naravno značajno nižim cijenama od zvaničnih mjesta prodaje uključujući i apoteke, eksplodirala je u posljednje vrijeme na društvenim mrežama.

Izgleda da su vremena šanera koji robu valjaju iz gepeka ili stanova na periferiji prošla. Ovo novo doba im naravno pogoduje, i pitanje je kada će i kako uopšte bilo koja država ili međunarodna zajednica moći da stane na put ovom sivom tržištu, odnosno sajtovima, stranicama i postovima koji se pojave kao pečurke poslije kiše, i isto tako nestanu prema potrebi. A sve na plodnom tlu i za promet lijekova na crno, od kojih su većina falsifikati.

Štaviše, nova filozofija koja se propagira od prošle godine, naročito iz Italije, zemlje odakle dolazi veliki broj kradenih lijekova, jeste da sve lijekove koji makar i na kratko izađu iz legalnog lanca snabdjevanja – treba smatrati falsifikatima. Zašto?

Pa, prije svega, jer se ne zna na koji način su čuvani, naročito ako se radi o proizvodima za koje je neophodan takozvani „hladni lanac“, odnosno da se konstantno čuvaju na temperaturi od recimo 2-8°C. Čak i za druge lijekove koji se mogu da se drže na sobnoj temperaturi nema garancije da nisu bili izloženi Suncu, vlazi, pali na pod… i  da se tako razvio neki nusproizvod, potencijalno toksičan a svakako nepoznat i neželjen. Odnosno najprostije: ti lijekovi su lažni jer je lažirano njihovo porijeklo, i to je više nego dovoljno. Stoga tako i pojam „švercovanog“ lijeka treba da ode u prošlost. 

Ponuda koja mora da se odbije

I za sam kraj – par sočnih primjera kako to djeluje naslovna „prava“ farmakomafija.

Jedan od ključnih slučajeva koji je pokazao vunerabilnost zdravstvenog sistema konkretno u EU, a posebno kompleksnog modela nabavke lijekova sa većim brojem aktera koje je teško kontrolisati, jeste takozvana „Operacija Vulkan“, poznata i kao „Slučaj Herceptin“, koji je započet 2014. godine sa istragom koja se razvlači evo već desetu godinu.

Ovaj slučaj je pokrenut nakon upozorenja od strane medicinskih sestara na odjeljenjima onkoloških instituta i bolnica u Njemačkoj. One su primjetile dvije stvari. Najprije, kako pacijentkinje poslije hemoterapije nakon odstranjivanja dojke zbog kancera ne dobijaju uobičajene nuspojave. A onda i kako su gumeni čepovi na bočicama iz kojih su izvlačile lijek – Herceptin© (trastuzumab) za infuziju – već bušeni, pa su rupice nevešto maskirane ljepkom i lakom za nokte.

Ispostavilo se da su bočice i pakovanja ukradene iz bolnica u Italiji, ponovo korišćene, odnosno falsifikovane tako što su punjene običnom vodom, i iznova uvedene u legalni lanac snabdjevanja odnosno u bolničke apoteke drugih zemalja. Lijekovi su bili praćeni i lažnim dokumentima od strane nekih neovlašćenih ali čak i potpuno autorizovanih veleprodaja – saučesnika u kriminalnoj šemi.

Zaplijene falsifikovanih bočica su sprovedene od strane nadležnih u Nemačkoj, Finskoj i Velikoj Britaniji, a dokazana je distribucija ovog falsifikovanog lijeka i u drugim državama Unije. Nakon temeljne istrage od strane italijanske policije i Agencije za lekove AIFA, identifikovani su dodatni lijekovi koji su ukradeni u Italiji i takođe kasnije uvođeni u bolnice u drugim državama, opet uz odgovarajuću, ali falsifikovanu dokumentaciju o kvalitetu i autentičnosti. A sve to je činila kriminalna organizacija povezana sa moćnom italijanskom mafijom iz regiona Napulja – Kamorom.

U leto 2015. godine, u organizovanoj akciji na 8 lokacija širom Italije uhapšeno je 60 ljudi, a krađe lijekova iz bolnica, kojih je bilo i do 3 nedjeljno prije toga, efektivno su zaustavljene na duži period.

Važno je napomenuti kako je cijeli ovaj proces, koji zbog svoje složenosti izuzetno otežava posao tužilaštu i sudovima, omogućen kroz saučestvovanje više kompanija i organizacija koje su imale formalna sjedišta na Kipru, u Mađarskoj, Letoniji, Rumuniji, Slovačkoj, Sloveniji i Grčkoj. One su izdavale lažne fakture kako bi se realizovala prodaja ukradenih lijekova od strane ovlašćenih veleprodaja iz Italije i sa Malte. Te veleprodaje, odnosno brokeri lijekova, potom su izvozili ove proizvode na druga tržišta EU. Komplikovano, zar ne?

Daleko se došlo od kurpulentnog, besprizornog čovjeka u bijelom odijelu koji reketira bakalnice iz Kuma 2…

Mnogo friškiji slučaj desio se prošle, 2023. godine, kada su italijanski karabinjeri specijalizovani za upravo farmaceutske zločine, otkrili logističku bazu kriminalne grupe koja je djelovala iz mini-države San Marina. Istražitelji su identifikovali podzemnu laboratoriju u zabačenom selu, namjenjenu za proizvodnju, obilježavanje i pakovanje doping proizvoda koji se koriste u teretanama ali i na sportskim takmičenjima.

Policija je zaplijenila velike količine doping supstanci u obliku bočica, tableta, kapsula, boca i ambalaže, sve namijenjene prodaji u Italiji, kao i oko 180.000 evra u gotovini. Osumnjičeni je navodno uvezao čisti Nandronol, anabolički steroid klasifikovan kao narkotik u Italiji, a njegove rute trgovine protezale su se širom Evrope pa sve do Kine.

A ovakvih slučajeva ima svake godine, i sve više.

U zaključku, ako već nemate tu nesreću da živite u nekog ubogoj sredini gdje igrate farmakološki ruski rulet jer je svaki treći lijek lažan, a vi nemate izbora pa ih kupujete na pijacama ili vam stižu kao preusmerena „humanitarna“ pomoć, prosto – nemojte. Nemojte kupovati lijekove preko interneta. Nema tog popusta, dostupnosti ili stida koji je vrijedan vašeg zdravlja, a možda i samog života. Budite jači od tog iskušenja, a prije svega pametniji.

„Ne budite budala koja pleše na koncima u rukama moćnika.“

RTS

Ostavite komentar