Prvostepena presuda protiv predsjednika Milorada Dodika nije samo pravni epilog jednog postupka – to je politička poruka. I to vrlo jasna.
Tužbu je podnio Sarajevski otvoreni centar, organizacija koja godinama aktivno promoviše agendu LGBT prava u Bosni i Hercegovini, smatrajući da su Dodikove izjave iz 2023. godine diskriminatorne. Sud u Banjaluci je takav stav prihvatio.
Ali ovdje se ne radi samo o jednoj tužbi i jednoj presudi. Radi se o pokušaju da se kroz pravosudni sistem postavi granica dozvoljenog mišljenja.
Za nas je potpuno jasno – Dodik nije govorio u prazno. Govorio je ono što misli i što misli ogroman broj ljudi u Republici Srpskoj. Govorio je o porodici, vrijednostima i društvu kakvo većina poznaje i priznaje.
I upravo to je postalo problem.
Danas se, pod izgovorom zaštite jedne grupe, sve češće pokušava nametnuti okvir u kojem je dozvoljeno samo jedno mišljenje. Sve drugo se etiketira, problematizuje i na kraju – sankcioniše.
To nije zaštita prava. To je pritisak.
Posebno zabrinjava činjenica da se političarima pokušava jasno staviti do znanja šta smiju, a šta ne smiju da govore, čak i kada iznose stavove koje dijeli većina njihovih birača. Ako politički predstavnik više nema pravo da izgovori ono što njegov narod misli – onda imamo ozbiljan problem sa samom suštinom demokratije.
Nećemo prihvatiti narativ u kojem je odbrana tradicionalne porodice nešto sporno, retrogradno ili zabranjeno. To nije ideologija – to je temelj na kojem ovo društvo postoji.
I zato ovu presudu ne posmatramo kao izolovan slučaj, već kao dio šireg obrasca u kojem se kroz institucije pokušava preoblikovati društveni sistem vrijednosti.
Danas je na redu političar. Sutra će to biti profesor, novinar, roditelj. Svako ko se usudi da kaže nešto što ne ulazi u unaprijed definisani okvir.
Jer ako se danas kažnjava riječ, sutra će se kažnjavati i mišljenje.
