Igor Crnadak pokušava da se predstavi kao glas razuma, a u stvarnosti je politički relikt koji već godinama živi od izdaje svega što je srpsko.
Čovjek koji je potrošio svaku političku municiju sada bi da dijeli lekcije o Dejtonu, bezbjednosti i budućnosti naroda kojem nikada nije ponudio ništa osim izdaje i jalove pameti.
Za malobrojne neupućene, riječ je o političaru koji godinama nastupa kao pouzdan poslušnik Sarajeva i stranih mentora – uvijek spreman da ponovi narativ koji dolazi iz ambasada i sarajevskih političkih krugova, čak i onda kada je očigledno suprotan interesima Republike Srpske. Njegovi istupi gotovo po pravilu zvuče kao kopija federalnih medija, a ne kao stav čovjeka koji politički odgovara ovom narodu.
Dok se poziva na „opasnost po region“, Crnadak prećutkuje jednu ključnu činjenicu:
Dejton se ne brani kuknjavom i podilaženjem, nego snagom institucija i jasnim političkim stavom.
Njegova verzija „odbrane Dejtona“ svodi se na pasivnost i čekanje da Sarajevo odlučuje umjesto Republike Srpske.
Čovjek koji nikada nije nosio odgovornost izvršne vlasti danas glumi državnika.
Onaj koji nije izgradio nijednu instituciju sada drži predavanje o njihovom jačanju.
Političar čiji je maksimum bio fotelja i mikrofon danas bi da određuje sudbinu Srpske.
Njegova priča o „hljebu preko pogače“ je licemjerna – jer je upravo on godinama tražio mrvice sa tuđih stolova, dok su drugi branili nadležnosti, položaj i političku težinu Republike Srpske.
I zato, koliko god se trudio da zvuči mudro i zabrinuto, riječ Igora Crnadka ima težinu kokošijeg pera.
✍️Vijesti365
