Kulminirao je raskol u SDS-u. Predsjednik stranke Milan Miličević podnio je neopozivu ostavku na sve stranačke funkcije, a Predsjedništvo ostalo bez četiri člana.Odluka o raspisivanju unutarstranačkih izbora očekuje se krajem avgusta, a do tada, prema Statutu, vršilac dužnosti stranačkog predsjednika biće prvi čovjek Glavnog odbora Јovica Radulović.Kaže da je sve urađeno na štetu partije. U svijetliju budućnost SDS-a sumnjaju i osnivači nekada državotvorne stranke. Ništa manje ni analitičari koji ne isključuju mogućnost cijepanja partije.
Nekada državotvorna partija u slobodnom padu koji traje! Dugotinjajuća trvenja frakcija i klanova iza zatvorenih vrata ali i u javnom prostoru, eskalirala su na četveročasovnoj burnoj izvještajnoj skupštini.
U SDS-u je zaiskrilo gotovo odmah nakon posljednjeg izbornog ciklusa. Navodno zbog loših izbornih rezultata, nekolicina je tražila odgovornost rukovodstva. Među njima i tri bivša stranačka predsjednika koji se na ranijim izborima nisu baš proslavili uspjehom. Bolji poznavaoci, međutim tvrde povod su nezaježljive ambicije Miličevićevih oponenata, iz stranke i van nje, da preuzmu upravljanje. Kako god, neželjene scene uz 35.-u godišnjicu postojanja! Buru je presjekao Miličević – neopozivom ostavkom – prije nego je na red i stiglo glasanje o povjerenju! A onda partijskom članstvu i simpatizerima, posredstvom društvenih mreža poručio – sujeta je prevladala razum.
Pojedinci među pobunjenicima priželjkivali su odmah i izbor Miličevićevog nasljednika. Ipak, biće ispoštovan stranački Statut. Јovica Radulović kaže situacija je teška i napeta. Sjednica je ostavila posljedice na članstvo.
– Gospodin Milan Miličević je ostavku dao iako je moram reći imao apsolutno podršku većinskih delegata u Skupštini i njegov čin je jedan moralni čin. Nije želio da delegati se preglasavaju. Dakle, on je htio da očuva upravo jedinstvo stranke i da li će ono biti, da li ga ima u ovom momentu, ja mislim da je zaista jedna teška situacija – naveo je Radulović.
Kao glavni konkurent za preuzimanje stranačkog kormila u javnom prostoru potencira se načelnik opštine Istočna Ilidža Marinko Božović. Upravo Božović je najgrlatiji kritičar rukovodstva partije, koji već mjesecima ne skriva ni vlastite stranačko-predsjedničke ambicije.
– Mogu reći da imam takvu vrstu ambicije, ali kada će se uslovi za to steći, sigurno zavisi od niza različitih okolnosti – izjavio je Božović.
Da li su se “različite okolnosti” poklopile, biće jasnije nakon unutarstranačkih izbora. Ono što je već jasno stranačkog jedinstva za koje se Miličević “žrtvovao” odavno nema. Opozicioni partneri nekažnjeno su otimali članstvo SDS-u. Najzvučniji je martovski „prelet“ poslanika Maje Dragojević Stojnić u PDP, koja je odmah imenovana i za potpredsjednika te partije. Za njenog novog predsjednika Draška Stanivukovića nedovoljno. Po SDS-u je nastavio da „rovari i vrbuje“. Pritisnut dokazima, priznao je to i bivši predsjednik SDS-a i jedan od potpisnika peticije protiv Miličevića, Vukota Govedarica. Baš u vijeme kada je stranački dres presvlačila Dragojević – Stojnić, Govedarica i Miličević su nasmijani po Hercegovini razmjenjivali poklone. Krajem juna, sa nekolicinom predstavnika drugih partija, krišom razgovarali o formiranju noveg Pokreta u kojem bi Govedarica bio jedan od tri lidera.
No dogovor nije postignut. Bar tako je pred stranačkim delegatima iznuđeno kazivao Govedarica. Dok Stanivuković o svemu ćuti, u javnom diskursu se sve glasnije govori kako baš on “stoji” iza rušenja Miličevića. Razlog – borba za vodeću opozicionu ulogu i SDS-ova najava kandidatura za obje inokosne srpske funkcije na predstojećim izborima, a Stanivuković sebi već oročio jednu – za predsjednika Srpske. Kako god osnivači SDS-a najblaže rečeno razočarani.
– Počela je trka za novcem za interesima. I SDS, meni ga je žao po imenu i po zaslugama, ali on je na pokleknuću. Od njega nema ništa i Srbi se moraju opametiti i što manje glasati za njih, neka ih nema tamo gdje se odlučuje – smatra suosnivač SDS-a Božidar Vučurević.
Po pitanju stranačke budućnosti, sumnjivičavi i analitičari.
– Oristalice tog umjerenijeg puta koji je predstavljao Miličević, ukoliko se oni povuku zaista se postavlja pitanje šta će ostati Marinku Božoviću i ostalima koji žele da preuzmu stranku. Čime će uopšte vladati unutar te stranke? – kaže politički analitičar Filip Matić.
A Srpskoj je potreban stabilan SDS. Kažu to u SNSD-a ali i zamjeraju što ni jedna od dvije vodeće stranačke frakcije nema otklona prema stranim protektorima i mešetarima koji kidišu na Republiku Srpsku.
– Ostaje tužna činjenica da su se oni podijelili po principu onih koji su za Šmita i onih koji su više za Šmita, a da se niko među njima nije opredijelio da bude za Srpsku. To je ono što je tužno i vjerujemo i nadamo se da će to nekada u budućnosti da se promijeni. Trenutno ono što vidimo nije optimistično, jer je pobijedila čini se struja koja je više za Šmita, a manje za Srpsku – naglasio je portparol SNSD-a Radovan Kovačević.
Da li će i u kojoj mjeri, SDS uspjeti da se konsoliduje ili će nastaviti strmoglavi pad, najbolji pokazatelj biće izborni rezultat već sljedeće godine. No prije toga, jesenja unutarstranačka preslagivanja će razriješiti dilemu šta je važnije – ambicije pojedinaca ili sudbina nekada državotvorne partije!?
