SRAMOTA ZA BANJALUKU: Kulin Ban i Tvrtko „stigli“ u grad prije njenih oslobodilaca
To je banjalučka bruka i sramota, kratko i jasno u razgovoru za BL portal ističe predsjednik Udruženja potomaka i poštovalaca učesnika oslobodilačkih ratova 1912. – 1918. godine Nebojša Kuštrinović, komentarišući činjenicu da Banjaluka danas, poslije više od jednog vijeka, još nema spomenik svojim oslobodiocima iz Prvog svjetskog rata.
Priznaje i da su svi raniji napori za podizanje spomenika Vojvodi Stepi Stepanoviću u Banjaluci pali u vodu.
Kuštrinović smatra da je neprihvatljivo da u gradu još nema spomenika oslobodiocima iz Prvog svjetskog rata i solunskim ratnicima.
„Sa naših prostora na Solunskom frontu je bilo oko 25 hiljada ljudi, oni su oslobodili Banjaluku, a danas nemaju spomenik. Neprihvatljivo, naročito ako se uzme u obzir da gotovo sve manje sredine u Srpskoj imaju spomenike ovim herojima“, objašnjava sagovornik.
Podsjeća da je u Banjaluci još 2016. godine postojala inicijativa da se ova situacija preokrene. Tada je osnovano Udruženje za izgradnju spomenika Vojvodi Stepi Stepanoviću, a 2017. godine je izabrano i idejno rješenje spomenika.
„Postojala je jaka inicijativa, međutim sve je propalo jer nije bilo novca za izgradnju, nismo mogli da pronađemo pogodnu lokaciju u dogovoru sa gradom, a kasnije su neki ljudi iz odbora umrli“, objašnjava Kuštrnović, koji ističe da je plan tog udruženja bio da Vojvoda Stepa dobije spomenik na nekadašnjem Krašovom parkingu, upravo gdje je sada u izgradnji Spomenik palim borcima.
Iako je ovaj pokušaj propao, ideja da Solunci dobiju spomenik u Banjaluci nije.
Promašena suština i kod „Veleizdajničkog procesa“?
Iz Gradske uprave su za večeras najavili svečano otvaranje parka u pomen žrtvama banjalučkog „Veleizdajničkog procesa“. Rješenje da se umjesto velike zgrade na mjestu nekadašnjeg kina „Kozara“ izgradi „Park oslobođenja“ pobrala je simpatije mnogih Banjalučana, ali je zato kritikovano idejno rješenje spomenika u čast žrtava „Veleizdajničkog procesa“ koje se nalazi u samom parku.
Najglasniji je bio poznati banjalučki istoričar Zoran Pejašinović koji smatra da spomenik u potpunosti promašuje suštinu samog događaja koji je obilježio istoriju Banjaluke. Istakao je da rješenje da se to učini „pomoću dvije bezlične, zarđale (?) ploče sa vještačkim svjetlom koje između njih iritantno izbija iz tla“ nije dobra stvar.
„Pod opravdanjem „bijega od banalizacije” (kako smo čuli), pravi se rješenje koje ništa ne kazuje niti na šta ukazuje, osim na našu apatičnost i površnost. Zamislimo efekat tog spomenika na grupu naših đaka ili inostranih turista; uostalom, zamislimo efekat tog spomenika na bilo koga“, naveo je Pejašinović u otvorenom pismu gradonačelniku Stanivukoviću u aprilu ove godine.
Tada je pozvao da se poništi usvojeno idejno rješenje i raspiše javni konkurs, ali kako je vrijeme pokazalo – bezuspješno.
