Draško Stanivuković je poznat po tome što nigdje ne ide bez fotografa i snimatelja, te što je za svaki događaj izvježbao posebne izraze lica.
Kada se slika sa bakama, onda namontira osmijeh da ih šarmira. Kada prolazi ulicom, stavlja ruku na srce i klanjajući se pozdravlja sve ljude, pa čak i one koji ga ne gledaju. Kada je na sastancima, stavlja naočale kako bi izgledao ozbiljno i dostojno teme o kojoj se priča. A posebno su zanimljivi mimika lica i stav kada se slika sa nekim zvaničnicima.
Na slici sa ministrom vanjskih poslova Britanije se najbolje može vidjeti to o čemu govorimo. Blaženi osmijeh, pogled u daljinu, i obavezno držanje za srednji prst. Puca od bitnosti i ponosa na samog sebe.
To držanje za srednji prst je vrlo simptomatično. Ljudi ili preklope ruke ili ih stave kraj sebe, a Draško Stanivuković se na svakoj slici drži za srednji prst. Pokušali smo istražiti šta bi to moglo da znači, pa smo naišli na nekoliko zanimljivih tumačenja:
Držanje za srednji prst ili pokazivanje srednjeg prsta takođe, narodski, ima svoje opšteprihvaćeno značenje. Kao da nam sa svake slike govori: “Ja sam uspio u svojim namjerama, a vi se, narode, gonite!” Jer on na ljude gleda kao na sredstvo za svoj lični uspjeh. To je sve potrošna roba. Jedni odu, drugi dođu. Često to i sam kaže. Ne veže ga ništa ni za koga, jer osjećanja i empatije u njegovom svijetu nema. Samo gluma.
A srednji prst narodu i prsten u vidu brojanice ne idu jedno s drugim. Ali to njega ne zanima. A i zašto bi? On misli da se svi grijesi opraštaju slikama sa sveštenicima, slikanja na liturgijama i novcem. Pa tako i prsten nosi jer misli da on oprašta grijehe koje počini kada slaže ljude i ne ispuni ono što je obećao, odnosno kada im pokaže srednji prst.
