Šta je nama Kristijan Šmit?
Kakvo nam je iznenađenje priredio RTRS kada je doveo u emisiju Telering Mate Đakovića Kristijana Šmita. Nisu nam objasnili u kojoj je on funkciji bio uopšte tu, ali kad je već bio treba da vidimo šta je poručivao.
„Razgovaram sa Mladenom Ivanićem“, rekao je Šmit. Ne lezi vraže. I sa nekim mladim političarima, kaže Šmit. Svi su oni izašli iz Ivanićevih skuta, dodajemo mi. Jelena Trivić, Fridrih Ebertova stipendistica je jedna od njih. Za nju nije sporno da razgovara sa Šmitom. Ipak je Ivanić utabao staze. Čitav PDP djeluje od postanka kao filijala zapadnih obavještajnih službi. Teško je promijeniti politiku svog osnivača.
Ali vratimo se Šmitu. Analiza ponašanja pokazuje da je bio nesiguran, da je gotovo molio Milorada Dodika da ga prizna za visokog predstavnika, ali i da je prijetio , i to vrlo direktno, Nenadu Nešiću. Zašto baš njemu? Možda zato što je Nešić neko ko predstavlja institucije na nivou BiH i ko je zatražio da se utvrdi na osnovu kojih dokumenata je Kristijan Šmit ušao u zemlju, zašto je tu duže nego zakon dopušta i sl. ? Da li se Šmit plaši da će da završi u migrantskom centru?
O svemu ovome Milorad Dodik govori više od dvije godine. Nema rezolucije Savjeta bezbjednosti o njegovom imenovanju. Sam Šmit u Teleringu kaže slijedeće: „Nijedan Visoki predstavnik nije imenovan u Savjetu bezbjednosti. Tamo su samo potvrđena ta imenovanja“. Kakva je ovo bila laž. Od osam visokih predstavnika koji su služili u BiH šest ih je imenovano tako što je Savjet bezbjednosti UN rezolucijom dao saglasnost za stupanje na dužnost. Za jednog od njih – Kristijana Šmita je postojala namjera, međutim rezolucija nije usvojena. Za petog po redu visokog predstavnika na toj funkciji Kristijana Švarc-Šilinga nema akta tog tipa, ali ima pismo podrške.
Naime, visoki predstavnik ustanovljen je Aneksom koji predviđa obaveza imenovanja u skladu sa relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN, koje daju saglasnost za imenovanja visokog predstavnika koje je izvršio Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira. To je potvrđeno zaključkom Konferencije o implementaciji mira 8. i 9. decembra 1995. u Lankaster Hausu, London, gdje “Konferencija poziva Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija da da saglasnost na imenovanje Karla Bilta za visokog predstavnika. Pored toga ova obaveza je potvrđena i kroz sedam rezolucija – šest usvojenih i jedna neusvojena u formi nacrta – istaknuto je u analizi koju su uradili domaći stručnjaci za ustavno pravo, pod nazivom Visoki predstavnik u međunarodnom dokumentu. Na osnovu ovih dokumenata zaključeno je i da je potvrđeno pravilo da imenovanje visokog predstavnika mora biti u skladu sa relevantnom rezolucijom.
Šmitu ovo niko nije saopštio. On bukvalno moli Milorada Dodika da razgovaraju i da ga na taj način prizna kao visokog predstavnika. To predsjedniku ne pada na pamet, niti će da padne ikada. To zna i Šmit, pa će sve karte da stavi na PDP. I nije on baš slučajno pomenuo Ivanića. Jako je povrijeđen i činjenicom da Željka Cvijanović nije željela da ga pozdravi na prošloj sjednici Savjeta bezbjednosti kada je na dnevnom redu bila BiH. A i zašto bi? Čak i njegovo pismo Savjetu bezbjednosti odaje utisak malog, uvrijeđenog djeteta. On se žali i pati što ga neko ne priznaje i ne poštuje.
Vratimo se još malo njegovom ponašanju u zamišljenom studiju. Tikovi, nervoza i rastrzanost. Ovakve su puštali ranije samo za vikend. Danas su gosti na televizijama. Šmit je nekoliko puta ponovio da je on “miran čovjek”. Primjetili smo da nije. Vidjeli smo već njegove nervozne ispade. On je lažov i nije prvi put da laže. Radi to stalno i zato gubi tlo pod nogama. Slamku spasa mu nudi samo Majkl Marfi. I to u vidu optužnice protiv Milorada Dodika, ali to neće proći. Zna to i Šmit zna šta bi za EU značilo da kriza eskalira.
Zato gospodine Šmit napustite BiH, ostavite sve i idite. Posvetite se penzionerskim danima u miru. Nije ovo zalogaj za vas.
