Foto; Slobodna Bosna
Kristijan Šmit je kazao za BHRT da nam i dalje predstoji još mnogo posla kada je u pitanju put ka članstvo u Evropsku uniju.
Ovo nije zlatno vrijeme, ovo je vrijeme rada, vrijeme posla, istakao je Šmit.
“Mi smatramo da pristup u članstvo Evropske unije jeste ulog koji je pred nama i koji treba da bude važan u narednom periodu.”
Politička izolacija za one koji opstruišu put ka EU
Šmit je kazao kako naša zemlja ima zlatnu priliku i to da mora biti vrlo jasno onima koji žele Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji. Oni moraju ići naprijed, moraju dati rezultate, rekao je.
“Ili podržavate, odnosno ili drugi podržavaju ono što mi radimo ili slijedi politička izolacija za one koji budu obstruktivni. Tako da smatram da ostaje još dosta posla.”
Govoreći o Miloradu Dodiku i njegovim posljednjim potezima kazao je kako on ne može sve građane Republike Srpske držati taocem svoje politike, odnosno svoje lične situacije u kojoj se nalazi.
“Tako da mi smo napravili vrlo jasnu razliku između toga i rekli smo da je ovo pitanje njegovog ponašanja.”
Istakao je kako želi i da Republika Srpska i Federacija BiH i Brčko i svi da budu unutar Evropske unije. Poruka je ustvari da u Evropsku uniju u jednom trenutku uđu svi, različite nacije, države.
“Dakle to je sami smisao Evropske integracije, da se ne stvaraju granice, nego da se granice uklanjaju. I ako slušam Milorada Dodika direktno, on će reći, odnosno trebao bi reći, najbolja prilika za nas bi bila da se učlanimo u Evropsku uniju, jer tamo niko ne pita da li ste Srbin, da li ste Slovenac, da li ste Hrvat, Nijemac, Belgijanac itd. Radi se o jednoj poruci mira. Ja bih očekivao da on dobije tu poruku i da nastavi da uči o tome.”
Šmit se našalio na navode o tajnim sastancima sa Dodikom
Šmit je komentarisao i određene izjave opozicije u Republici Srpskoj kako je on bio na nekim tajnim razgovorima sa Miloradom Dodikom.
“Ja moram ovdje reći da se radi o teorijama zavjere u tom slučaju. I malo se šalim o tome. Budite sigurni da ukoliko bih se ja sreo sa Miloradom Dodikom u Laktašima, on bi to sam obznanio. Ja se nisam sastao sa njim. Ja mogu potvrditi da nisam imao nikakav sastanak sa njim i da niko na tom sastanku nije bio prisutan. Evo, da se ne šalim o tome. Ja razmišljam o jednoj vrsti očekivanja. Očekivanja od njega. Ukoliko želite da se stvari promijene ili da se razvijaju, vi morate razgovarati sa ljudima. Svi njegovi pokušaji da proglasi mene nerelevantnim i moju poziciju. On, ja mislim, iskustveno zna da to nije slučaj. Tako da bih ja sugerisao i često sam ga pozivao i ponavljao mnogo puta, jer ga znam vrlo dobro, od ranije, kada je bilo saradnje sa njim, nekada u prošlosti sa Republikom Srpskom, sa Bosnom i Hercegovinom. Kada sam bio u nekim drugim mandatima tada, ja bih mu rekao smiri se i ne morate vi mene nigdje pozivati, niti u Laktaše, niti u bilo koje drugo mjesto. Dajte da sjednemo. Mi ne moramo biti ni prijatelji. Ne.”
Na PIC-u smo se dogovorili da moramo imati kontakt sa Dodikom, kazao je on.
“Ne zbog toga što je on jedan jedini. On je samo jedna prilika s kojom moramo razgovarati da rješavamo budućnost ove zemlje. Mi imamo pravo da razgovaramo s njim i on ima pravo da razumije kakve su naše namjere. Tako da bih ja radio da nemamo ovakvu vrstu čudne komunikacije kako je počela, putem raznih uvreda i sličnih stvari. Ja bih radio da se to ne radi. On vjerovatno ne razumije… On bi trebao doći do Helmuta Kola. Helmut Kol bi mu rekao da mora skupiti ljude i Helmut Kol to radi tako odlično. Jer prije nego počnete, morate mu reći koliko je u krivu. Sa svim tim uvredama i sa svim što očekujete i u običnom životu i u politici. Prema tome, bolje da se sredite nego da izolirate svoj entitet.
Ukoliko želite da visoki predstavnik ode postanite funkcionalniji
Šmit je kazao da ukoliko želimo vidjeti da visoki predstavnik u budućem vremenu ili narednih godina postane nepotreban, onda trebamo sami početi mijenjati neke stvari kako što su to radili njegovi prethodnici kako bi se unaprijedila funkcionalnost ustava.
“Na primjer, poziva se na zaštitu prava birača ljudi koji glasaju. Trebamo se postarati i pobrinuti da ljudi koji glasaju, da se glas koji su dali bude takav i vrijedan. Nažalost, mi još nemamo takvu vrstu aranžmana. To su, recimo, primjeri koje mogu dati i vi možete uraditi mnogo bolje tako da visoki predstavnik nema potrebu da radi te stvari.”
Takođe je pozvao na hitnost rješavanja pitanja sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
“Dakle, postoje dva mjesta koja treba popuniti i ja zaista pozivam, i ponovo imamo situaciju sličnu, bolje da vi to uradite jer to je vaša obaveza, ukoliko ne, onda moramo sjesti i razmisliti kako možemo riješiti tu situaciju sa sudom.”
Govoreći o radu Ustavnog suda BiH, Šmit je apelovao na oba entiteta da delegiraju sudije u Ustavni sud, čime bi se ovoj instituciji omogućio nesmetan rad. Onima koji vrše političke pritiske poručio je da ne diraju Ustavni sud, te da ne bi isključio nijednu mogućnost da zaštiti rad ove institucije.
Šmit je potvrdio kako je radna grupa eksperata OHR-a za pitanje državne imovine završila svoj posao.
“Ja mislim da je radna grupa završila sa svojim zadatkom. Mi smo sada na putu izrade, nacrta, prikupljanja, konsolidacije ideja. I da samo da kažem da to nije nacrt zakona. To je nacrt materijala koji zakonodavci mogu koristiti. I mislim da je vrlo važno da država, entiteti, kantoni, opštine i svi imaju to u tom kontekstu, da imaju rezultate toga rada i hitno je da uradimo nešto. Mi ćemo završiti naš dio posla za nekoliko sedmica, najkasnije tokom januara i onda ćemo predati taj materijal ljudima tu u parlamentu, u vlastima, u vladama tako da oni mogu dalje raditi na tom pitanju. Tako da su ljudi pripremljeni i pripravni za prijedloge koje trebaju dati. To je jedan od preduslova za evropsku integraciju. U stvari, radi se o jednom od prvih preduslova. Ako želite investicije, ako želite da ljudi ne podlegnu pričama gospodina Dodika kao i sudije u drugim republikama bivše Jugoslavije koje su to uradile, u Srbiji, u Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Crnoj Gori, Kosovu. Svi oni su riješili to pitanje. Ista ta imovina bivše republike Jugoslavije, odnosno nasljeđe.”
