U Ukrajini se redaju ostavke ministara usred veoma teškog stanja na ratištu. Šta one znače? Poznavaoci prilika smatraju kako je to prije kozmetika nego nekakva promjena politike Kijeva, piše “Dojče Vele”.
Veliku rekonstrukciju vlade je zapravo još početkom godine najavio i predsjednik Volodimir Zelenski, ali je ipak bilo iznenađenje kad su se početkom septembra počele redati ostavke ministara. Bez mnogo buke je i ukrajinski parlament uglavnom prihvatao njihove ostavke i imenovao nove članove vlade.
Predsjednik Zelenski se prošlog četvrtka obratio građanima i o rekonstrukciju rekao:
“Moramo provesti na desetine veoma konkretnih zadaća i svako na svom položaju mora ove jeseni pokazati određene rezultate”.
Kao neke od glavnih zadataka, predsjednik Ukrajine navodi veća ulaganja partnera u ukrajinsku industriju naoružanja i više napora u pripremi budućeg sporazuma o pristupu Еvropskoj uniji.
Ipak, poznavaoci prilika u Ukrajini upozoravaju kako i među “novima“ jedva ima nepoznatih lica nego se uglavnom sve svodi na rokadu položaja u vladi i u kabinetu predsjednika: tako je sad već bivši ministar integracije okupiranih područja Irina Verešuk postala zamjenik šefa kabineta predsjednika, a sa tog položaja je Andrej Sibiha došao na čelo ministarstva spoljnih poslova. Još dva zvaničnika kabineta predsjednika su sada ušla u vladu: Oleksij Kuleba je postao zamjenik ministra za obnovu i regionalni razvoj, a Miloka Točicki je postao ministar za kulturu i strateške komunikacije, piše “Dojče Vele“.
Ventil za nezadovoljstvo
Oleksandr Krajev iz instituta za spoljnu politiku “Ukrainian Prism” objašnjava kako tu nema velikih iznenađenja.
“To je uobičajena strategija Zelenskog: on stalno mijenja ljude tako da osobe koje odlaze odnesu sa sobom i negativnost koja se nakupila u medijima i kako bi nasljednici mogli brže nastaviti sa poslom svojih prethodnika. Često su ti ‘novi’ iz najbližeg kruga bivšeg ministra ili su bliski predsjedniku. Ali za društvo je to nekakav ventil da bi dali oduška svom nezadovoljstvu. Isto tako, državni vrh daje utisak kako drži stanje pod kontrolom”, misli Krajev.
No ipak je i za prijatelje Ukrajine na Zapadu bilo iznenađenje kada je ostavku podnio i ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba. U brojnim susretima sa zapadnim liderima je odavao utisak mirnog i pouzdanog sagovornika i nije bilo jasno, zašto je i on dao ostavku. Ali stručnjaci upozoravaju kako je baš Kuleba svojom nespretnom izjavom krajem avgusta razljutio važnog saveznika Ukrajine, Poljsku. Riječ je bilo o takozvanoj “Akcija Visla” gdje je Staljin nakon Drugog svjetskog rata 2premjestio” Poljsku više na zapad i prepustio joj dio Njemačke, ali zato je preuzeo dobar dio istoka Poljske. 1947. je onda naredio i preseljenje stanovništva i mnogi Poljaci su morali napustiti svoje domove koji su naseljeni sovjetskim građanima – ne na kraju Ukrajincima.
Radi (samo) što ti se kaže
Tako je i ukrajinski ministar spoljnih poslova u poljskom Olsztynu izjavio kako je “na hiljade Ukrajinaca sa područja Ukrajine naseljeno u različita mjesta u Poljskoj“. No Poljska tu akciju još uvijek smatra zločinom, a izjavu Kulebe je protumačila i kao pretenzijom Kijeva nad poljskim područjima. Nikakvi demantiji nisu umirili Varšavu, a kijevski politikolog Petro Olišjuk smatra:
“Niko nije očekivao da će Kuleba tako brzo dobiti ostavku, ali u posljednje doba vlada određena napetost prema Poljskoj. Možda je ta odluka bila kumulativni efekt tog razvoja”.
No taj politikolog ne može isključiti i da je Kuleba počeo “malo previše“ razmišljati svojom glavom u razgovorima sa zapadnim prijateljima – ne uvijek na zadovoljstvo samog Zelenskog. Takva vlastita inicijativa je najvjerovatnije bila razlog, zašto je morao otići i zamjenik ministra za obnovu i regionalni razvoj, Oleksandr Kubrakov, baš kao i predsjednik uprave državnog koncerna “Ukrenergo”.
Vjerovatno na proljeće…
Ali umjesto ovakvih pojedinih “slučajeva“, zašto nije došlo do promjene čitave vlade? Čini se kako ukrajinski predsjednik nije posebno zadovoljan niti s predsjednikom vlade Denisom Šmihalom, ali već iz praktičnog razloga Zelenski nije htio smijeniti čitavu vladu.
“Frakcija stranke Sluga naroda (kojoj je pripadao i Zelenski – op. ur.) u parlamentu sve teže sakuplja glasove za nove zakone i inicijative. A predsjednik treba te glasove. Zato nije htio promijeniti i predsjednika vlade, makar je praktično promijenio polovinu ministara. Tako je bilo politički sigurnije, a bilo je i brže”, misli politikolog Ihor Reiterovič.
Ali on isto tako procjenjuje kako će ukrajinski premijer vrlo vjerovatno biti “žrtveno jagnje“ nedaće koju će uskoro osjetiti građani Ukrajine: zbog niza napada i štete koju su Rusi nanijeli energetskoj infrastrukturi te zemlje, vrlo vjerovatno će biti velikih muka s grijanjem ove zime.
A nakon zime bi onda i vlada Šmihala mogla “pasti“ kako bi “na sebe preuzeo nezadovoljstvo građana nakon teške zime“, misli Reiterovič.
