Da je Draško ikad pročitao Kočića, ne bi danas dovodio “Evropljane” da finansiraju ueđenje parka sa Kočićevim imenom i spomenikom – i to prodavao kao viziju razvoja. Kočić nije dekor za grantove, nego simbol otpora tuđoj upravi i poniženju.
Nije problem što neko hoće da uredi park. Problem je što Stanivuković nije svjestan čiji je park, niti šta to ime znači. Jer kad ne znaš Kočića, lako ti je da ga koristiš kao dekor. A Kočić nije dekor. Kočić je ogledalo. I u tom ogledalu se ovakva “evropska priča” vidi tačno kakva jeste: lijepa fasada, a iza nje – stara logika moći.
A najjača ironija je što se sada “evropskim” parama popravlja ono što je njegov politički partner Radojičić smandrljao.
EU mirno posmatra, finansira – i smije se, zato što zna da ovdje uvijek nađu nekog ko će čak i spomenik otpora pretvoriti u kulisu za grantove. A Kočić? Kočić se kaje što je ikad pisao “Jazavca“ – jer izgleda da je sve ostalo isto: samo su činovnici postali “delegacije”, ucjene postale “reformske agende”, a naše lokalne figure i dalje igraju ulogu korisnih idiota uvjereni da je papir sa pečatom isto što i dostojanstvo.
Autor: Vijesti365
