Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković ponovo je demonstrirao zašto se njegov mandat sve više pretvara u niz performansa, a sve manje u ozbiljno upravljanje gradom. Najnovijim napadom na predsjednika Skupštine Ljubu Ninkovića, Stanivuković je još jednom pokazao da mu je sukob draži od institucija, a drama važnija od procedura.
U svom uobičajenom stilu, Stanivuković je objavio da „ovo više nije kabinet Ljube Ninkovića“, predstavljajući to kao herojski čin, iako je u suštini riječ o još jednom samovoljnome upadu u nadležnosti koje mu ne pripadaju. Umjesto da postupa u skladu sa zakonom i poslovnikom, gradonačelnik je izabrao da problem „riješi“ tako što će glumiti oslobodioca prašnjavih kancelarija.
Optužio je Ninkovića da ne zakazuje sjednice, ali je prećutao vlastitu odgovornost za haos u kojem je grad već godinama, jer upravo njegova neozbiljnost, populizam i konstantni sukobi sa Skupštinom blokiraju rad institucija. Stanivuković govori o neradu drugih, dok je istovremeno upravo on svojim političkim egzibicijama doveo do potpunog institucionalnog zastoja.
Pozivanje odbornika da „smijene najplaćenijeg neradnika“ djeluje kao još jedan u nizu pokušaja preusmjeravanja pažnje sa činjenice da je njegova administracija produkovala više skandala nego rezultata. Umjesto konkretnih projekata, građani Banjaluke iz dana u dan dobijaju nove video-nastupe, statuse, performanse i obračune – sve, samo ne rad.
Dok se Stanivuković bavi kabinetskim predstavama i glumi revolucionara, Banjaluka tone u infrastrukturne probleme, nedovršene projekte i političku nestabilnost koju je on lično godinama podgrijavao. Gradonačelnik koji je obećavao promjene postao je simbol političke neozbiljnosti.
U Banjaluci više niko ne pita hoće li Stanivuković zapaliti novi sukob – pitanje je samo kada i s kim.
Vijesti365
