Vršilac dužnosti predsjednika Republike Srpske Ana Trišić Babić rekla je da se Srpska ni pod kojim uslovima ne može odreći 9. januara, jer se ne može odreći nečega što se dogodilo i što je istorijska činjenica, te je naglasila da pokušaji zabrane i brisanja sjećanja, ta vrsta kolektivne lobotomije, nisu uspjeli ni u mnogo represivnijim i monstruoznijim sistemima, pa neće ni danas.
“To nema veze sa tim da li neko želi da vam nešto zabrani ili da li vi na to pristajete. To ima veze sa ljudskom prirodom. Kako ćete Srbima, u čijim je srcima 9. januar duboko važan, oduzeti pravo da ga obilježavaju? Ne možete”, poručila Trišić Babić za “Glas Srpske”.
Prema njenim riječima, kao što ni geta i koncentracioni logori nisu mogli zabraniti Jevrejima da slave Pashu ili Hanuku, tako ni danas niko ne može Srbima zabraniti da obilježavaju 9. januar.
Osim toga, podsjetila je Trišić Babić, 9. januar nije datum koji je za Srbe važan isključivo u kontekstu Republike Srpske kao političke zajednice, već je to i dan Svetog Stefana, prvomučenika među hrišćanima.
“On je bio krsna slava Nemanjića, ali i Tvrtka Kotromanića. Kao takav, 9. januar predstavlja dubok i nesporan temelj srpskog identiteta u BiH, mnogo stariji i snažniji od savremenih političkih odluka. Ako neko misli da će administrativnim zabranama umanjiti značaj 9. januara za Srbe, onda bi, tom logikom, mogao da krene i u zabranu djela “O upravljanju carstvom” Konstantina Porfirogenita, koje ovaj prostor nedvosmisleno vezuje za srpski narod. Jer i to, iz današnje perspektive, može `kvariti` nečiju predstavu o sebi”, navela je Trišić Babić.
Kako je naglasila, to je, naravno, apsurd jer se istorija ne ukida dekretima, a identiteti se ne brišu zabranama – i svaki pokušaj u tom pravcu više govori o nesigurnosti onih koji ga pokušavaju, nego o Srbima i 9. januaru.
Govoreći o odluci CIK-a BiH da poništi dio izbora za predsjednika Srpske, Trišić Babić kaže da ta odluka nije izolovan incident, već dio kontinuiteta.
“S jedne strane imate izjave bošnjačkih političara u Parlamentarnoj skupštini BiH koji otvoreno govore da im treba `samo pet Srba` da upravljaju cijelom državom, a s druge strane imate javne pozive pojedinih srpskih političara da se u izbornoj noći u Banjaluci izazovu nemiri da bi se osporila pobjeda Siniše Karana”, podsjetila je Trišić Babi.
To je, dodala je ona, isti politički tok – želja Sarajeva da poništi Srpsku i demokratski sistem koji joj garantuje autonomiju u dejtonskoj BiH, uz pomoć malog broja Srba koji, frustrirani izostankom demokratskih pobjeda, u toj želji vide prečicu ka vlasti.
“Sarajevo me ne iznenađuje, ali me ti malobrojni Srbi čine tužnom. Republika Srpska je dovoljno zrela da u njoj možemo imati različita politička mišljenja, ali moramo imati jedinstven stav oko civilizacijskog minimuma koji nam se pokušava oduzeti – naših izbora i naših institucija”, navela je Trišić Babić.
Kad je riječ o poziciji Srpske na regionalnom, evropskom i globalnom nivou Trišić Babić navodi da se Srpska, u jednom od najtežih trenutaka savremene međunarodne politike, opredijelila za politiku zdravog razuma.
“U vrijeme kada su mnogi, nama slični po veličini i političkoj snazi, naivno prihvatali globalne politike koje su djelovale moćno, ali su bile sve osim racionalne, Srpska je ostala dosljedna svojim principima. Te politike, nametane sa pozicija moći malog broja država, polazile su od pretpostavke da se svijet može preurediti po jednom sistemu vrijednosti, koji su na kraju odbacili čak i građani zemalja koje su ga najglasnije promovisale”, rekla je ona.
Trišć Babić smatra da je Dejtonski mirovni sporazum, u izvornom obliku, dovoljan okvir za BiH, te naglašava da je bez ikakve dileme ovaj dokument na racionalan, sveobuhvatan i istorijski utemeljen način apsolvirao odnose na ovom prostoru i ponudio mehanizme da se tragedije više nikada ne ponove.
“Istorija ovih prostora duboko je opterećena pokušajima dominacije jednih nad drugima. Srpske rane, posebno iz Drugog svjetskog rata, i danas su duboke i žive u kolektivnom pamćenju. Upravo zato je Dejton važan – jer je svima dao jednako pravo na BiH, ali i jednako pravo na sebe, kroz jasno definisane mehanizme zaštite vitalnih nacionalnih interesa”, navela je ona.
Kako je naglasila, Dejtonski sporazum nije samo mirovni akt, već i politički i demokratski okvir koji je uspostavio institucionalne mehanizme za rješavanje problema, kako se više nikada ne bi rješavali oružjem, kao što je to, nažalost, više puta bio slučaj u 20. vijeku.
“Neizmjerno sam ponosna na Republiku Srpsku. Uprkos pokušajima da bude isprovocirana, pritiscima i izazovima, ostala je privržena miru, stabilnosti i Dejtonu. Mnogo puta su neki priželjkivali sukobe – mi smo birali mir”, istakla je Trišić Babić
