Vijest da će 5. i 6. maja biti održan veliki Vaskršnji sabor Srbije i Republike Srpske obradovala je sve Srbe širom regiona. Na Saboru bi trebalo da budu donijete važne odluke o opstanku srpskog naroda na ognjištima, ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličkog pisma i zajedničke kulturne baštine.
Ipak, sabornost koja bi trebalo da se pokaže, simbolično na ove važne datume, nije obradovala i one Srbe koji su to postali može se slobodno reći – nažalost po rođenju, ali koji sa Srbima i vjernicima pravoslavne vjeroispovjesti ne dijele apsolutno nikakve vrijednosti.
Najveći među njima koji se u posljednje vrijeme pojavio na političkoj sceni Republike Srpske i pokušava da diskredituje i politički i crkveni vrh Srpske svakako je lider Liste za pravdu i red i narodni poslanik Nebojša Vukanović. Poznat po konstantnim napadima na crkvene velikodostojnike, Vukanović je i sada nastavio da djeluje u tom duhu, pa je juče isfrustriran svojim relativno malim ili čak nepostojećim značajem za Srbe u regionu iskoristio zbirku komičnih tekstova, odnosno svoj blog i osuo drvlje i kamenje po patrijarhu srpskom Porfiriju, predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću i predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku.
Vjerovatno zbog osjećaja ponosa kada ga u Sarajevu nazovu “Nedžadom” ili zbog zaslijepljenosti ogromnim donacijama onih kojima takođe zajedništvo i tradicionalne srpske vrijednosti stvaraju osjećaj nelagode i pojačavaju već usađenu mržnju, Vukanović u sramnom tekstu omalovažava značaj ovog važnog događaja i u podrugljivom tonu govori o najavljenom Saboru.
Ovo nije prvi put da Vukanović napada crkvene velikodostojnike. Ranije je napadao blaženopočivšeg patrijarha srpskog Irineja, episkope bihaćko-petrovačkog Sergija i diseldorfskog i njemačkog Grigorija. Na tome se nije zaustavio, pa je verbalno napadao i sveštenike iz više mjesta u Hercegovini. Vjerovatno je to sve u sastavu “projekata” čija realizacija se debelo plaća srpskim izdajnicima.
Napadi na politički vrh Srbije i Srpske je standardni dio Vukanovićevog polupismenog, nelogičnog i očajnog političkog narativa, pa u tom kontekstu objava možda i ne iznenađuju, ali iako je ova prolazna politička figura iz Hercegovine odavno prevazišla granice svih ukusa, očekivalo se barem minimun dostojanstva i pokornosti vrijednostima koje se za istinske vjernike i patriote nikada ne dovode u pitanje. Međutim, vrijeđanjem i unižavanjem Crkve i njenih sljedbenikaVukanović pokazuje ogromnu dozu beskrupuloznosti, jer je zarad novca i slave prodao nadpolitičke vrijednosti.
Vodeći se svoji podaničkim instinktom i skoro pa usavršenim vještinama podilaženja najvećim rušiteljima srpskog jedinstva, Vukanović u svom tekstu humorističnog sadržaja navodi da je Sabor dio “dobro osmišljenog političkog marketinga i šireg plana, priprema za beogradske te lokalne izbore u Srpskoj”, a da, kako je naveo, “bombastične najave samo treba da pojačaju utisak te daju na važnosti učesnicima”. Vjerovatno u blizini, s obzirom da se okružio isto-pogrešno-mišljenicima, nema nekoga ko bi mu ukazao da je takav model političkoj djelovanja svojstven njemu i njemu sličnim izdajnicima, ali ne i ozbiljnim politikama, koju građani već godinama prepoznavaju i podržavaju.
Ipak, najkomičniji momenat svakako je onaj u kojem Vukan od Trebinja iskazuje i interesovanje da okrene ploču i promijeni stav o ovom važnom događaju, ali samo ako na Sabor bude pozvan kao govornik. “Vjerujemo da li bi volio da dobijem priliku da kažem nešto o istinskim nacionalnim pitanjima i temama, srpskim ognjištima”, kaže Vukan i to je početak i kraj vica.
(Vijesti365)
