Na teritoriji sjeverne Crne Gore, koja zauzima 52 odsto površine države, gdje prema nekim podacima živi svega 177.000 građana ili 28 odsto, za posljednjih 25 godina napustilo je 50.000 stanovnika, računica je NVO Euromost iz Bijeljog Polja.
– Dramatičan je podatak da je, prema popisu iz 1991. godine, sjeverni region brojao 218.592 stanovnika, a taj broj se do 2003. godine smanjio za 23.713 stanovnika. Prema popisu iz te godine na sjeveru je bilo 194.879 stanovnika, a trend iseljavanja stanovništva se nastavlja i do 2011. godine, kada se broj stanovnika umanjio za 17.042 – izračunali su ugrubo u ovoj NVO.
Koliko je stanje dramatično govori podatak da je u odnosu na popis iz 1991. godine, iz najveće, bjelopoljske opštine, praktično nestalo 9.217 stanovnika, iz Pljevalja 8.807, Berana 4.983 stanovnika, prenosi portal RTCG.
U Bijelom Polju, koji su nekada zvali crnogorski Mančester, je nestala cijela industrijska zona gdje je posao izgubilo oko 11.000 ljudi.
U Beranama je je takođe ugašena svaka fabrika i bez posla u privredi ostalo desetak hiljada ljudi.
Sve je pogašeno i u Mojkovcu. Na zavodima za zapošljavanje na sjeveru na spisku nezaposlenih je nekoliko desetina hiljada građana. Čitave porodice pakuju kofere i od socijalne bijede spas traže u zapadnoevopskim zemljama i iz drugih sjevernih gradova – Petnjice, Gusinja, Pljevalja.
– Računica je jasna. Ako im i ne uspije da ostanu duže, za nekoliko mjeseci rada na crno, što jeste rizično, ali ne neizvodljivo, oni će zaraditi mnogo više nego u Crnoj Gori za godinu ili dvije – piše portal.
Neki od njih će, kažu, pokušati da dobiju radne dozvole, koje u Njemačkoj, kako prenose mediji, koštaju od tri i po do pet hiljada evra.
– Čini se da nema dana da poneka stolica u učionici ne ostane prazna. Odlaze čitave porodice, roditelji odvode djecu. Pokušavaju tamo da ostanu. Vraća se jedino ko mora – rekao je jedan prosvjetni radnik iz Petnjice.
