“Zaboravljeni smo od svih”: Glasovi iz okoline Banjaluke koje niko ne čuje

Dok praznična svjetla u centru Banjaluke najavljuju praznične radosti, samo nekoliko kilometara dalje, u zaseoku Gajići, život izgleda sasvim drugačije. Stanovnici zabačenih sela bore se sa neprohodnim putevima, nedostatkom osnovnih namirnica i kako kažu, potpunim zaboravom.

Da bi se prišlo zaseoku Gajići mora se kilometar pješice kroz snijeg jer grtalica ovog decembra prošla nije. Zora živi u trošnoj kući sa teško bolesnom kćerkom.

Kroz suze za ATV priča da je i ono malo živine što su imale da se prehrane uginulo od zime. Jedina želja joj je, kaže, da se put očisti kako bi mogle doći do bolnice.

“Ne znam šta bih vam djeco moja rekla, evo vidite, da mi nije bilo sina skapale bi i ja i ona. Skapale bi. Put tražimo da se očisti niko neće. Šta smo mi Bogu krivi i narodu?”, kaže Zora.

Mirko se, takođe, pred našom kamerom od nemoći slomio.

“Iz Slovenije sam došao tu noć kad je snijeg počeo da pada.Ovdje živi pet članova, pet invalida, jedno boluje od raka, jedno je srčani bolesnik, peto s posebnim potrebama. Borio sam se za ovu državu, neka se neko javi”, kaže Mirko.

Ovakvo nešto ni najstariji, kažu, ne pamte. Zvali su nadležne, molili za pomoć, ali su tamo vrata za njih zatvorena.

“Bio sam kod Jelene Kos, Milenka Dževera u opštini, koji su za puteve, za selo, bio kod Radmile Baralić, samo odbijaju osobe. Na kraju mi je rečeno nije uplaćen reprogram, vidite sa gradonačelnikom.  Gradonačelnik kad ja potpišem zahtjev da me primi na razgovor, samo prebaci na službu za puteve. Tako da ni dan danas nisam došao na razgovor”, kaže Stanko Gajić, koji je i sam imao manji moždani i manji srčani udar i pije terapiju i dodaje:

“Od kada je snijeg počeo padati, molili smo sve službe da nam dođu, naprave put, prošire, da možemo kupiti šta treba, da ne moramo nikoga moliti, da nam mogu djeca doći… Sami svakako ne možemo, ima nas pet invalida, nikad se ne zna kad može zatrebati hitna pomoć.”

“A kad je bilo pred izbore, pet puta sam bio sa Draškom Stanivukovićem, gospodinom, gradonačelnikom. Ovi njegovi što skupljaju glasove u njegovoj stranci po selu, kažu, ako ne uspije ove godine, uspjeće dogodine – kao, da prošire put i očiste što su nam drvosječe pokvarile. I od njegove priče nema ništa”, ogorčen je Stanko i dodaje da je Stanivuković “Sve što je obećao i slagao”.

“Čujem da su bili u Brčkom i dijelili novogodišnje paketiće djeci, a ostavio Banjaluku u haosu”, ogorčeno nastavlja i dodaje da je seoski narod prevaren.

Zdravstvene muke u sjenci nemara

Zatrpani prilazi ovom zaseoku predstavljaju veliki problem i Miri Gajić, koja boluje od reume i mora ići ljekaru svakih 15 dana zbog terapije. Kaže, naručena je kod ljekara, ali ne može otići.

Sluha za ove ljude imali su jedino Civilna zaštita i Gorska služba spasavanja koji su na leđima donijeli neophodne lijekove.

“Donijeli su mi lijek i donijeli su mi hrane, hrana mi nije bila potrebna, samo lijek”, kaže Dušanka Gajić i zahvaljuje se i ekipi ATV-a što smo došli.

Pozvali su i aktuelnog gradonačelnika da ih posjeti. Ako ima obraza.

“Draško Stanivuković, do sad je sto puta reko da ima obraz, da je čovjek, a koliko vidim i moram to da kažem da je ispao nečovjek, zamoliću ga da dođe. Da vidi da i ova sirotinja ovdje, vidi i ovi nesposobni, invalidi, bolesni, trebaju da dočekaju Novu godinu, da im se može doći”, kaže Mirko Gajić.

A ako se gradonačelnik pojavi pred ovim ljudima, možda i uvidi kakvi su propusti zaista bili. Koliko je situacija ozbiljna, ne samo u užem i širem centru grada gdje ljudi voze bob stazama i hodaju utabanim i zaleđenim snijegom, nego i u periferiji gdje su ljudi egzistencijalno i životno ugroženi.