Zahtjevno, odgovorno i izazovno: Šta sve umije i može jedan sistem inženjer

0
22

Ako zamislite bilo koju banku sa podacima o novčanim iznosima klijenata i kreditima, ili zdravstvenu ustanovu koja godinama unazad čuva podatke o svojim pacijentima, jasno vam je da u takvim sistemima nema mjesta za greške.

Upravo zato za grešku nema mjesta ni na poziciji sistem inženjera u IT kompaniji. Njegov opis posla prilično je zahtjevan, jer vrši konstantan nadzor i održavanje hardverskih i softverskih komponenti IT sistema, kreira i konstanto unapređuje sigurnosne procedure vodeći računa o funkcionalnim i sigurnosnim aspektima okruženja. Sve to podrazumijeva i pažljivo i detaljno planiranje, projektovanje i kreiranje IT rješenja, održavanje i unapređenje serverske i opreme za skladištenje podataka, kao i instalacije sistemskih servisa.

Zvuči komplikovano, kaže Boris Gluvić, sistem inženjer u kompaniji Prointer ITSS, članici Infinity International Group, ali kad odlučite da budete inženjer, u njegovom slučaju elektrotehnike, znate da će vam maksimalna preciznost i odgovornost biti sastavni dio posla u kojem se mora procijeniti i najmanji rizik po podatke klijenta i dostupnost servisa koji mu se nude. Sve to, onda, postane rutina, objašnjava Boris i priznaje da, mimo te rutine, sistem inženjer stalno mora da prati nove tehnologije i trendove u IT sektoru.

„Sistem inženjer bavi se projektima serverske infrastrukture, storidž i virtuelizacione infrastrukture, softverskih rješenja koja sve to integrišu i omogućavaju da, primjera radi, banke, telekom provajderi, javne instutucije kroz  aplikacije i servise nude usluge građanima. Sve to se izvršava na nekim plaformama, a sistem inženjer treba da omogući ne samo platformu sa dovoljno performansi, već i dovoljno pouzdanu. Dakle, u pitanju su sistemi koji manipulišu jako bitnim i osjetljivim podacima, a na nama je i da omogućimo da takvi podaci budu bezbjedno uskladišteni i čuvani. Zato kažemo da tu nema mjesta za grešku“, objašnjava Boris.

Zapravo, u njegovom poslu nema mjesta za pretpostavke, jer se na njima ništa ne smije bazirati. Zato se, kako kaže, u posao ne ulazi bez svih potrebnih i preciznih podataka, upravo kako bi se izbjegle greške.

„Ako postoji i minimalan rizik po klijenta, razmatra se neki drugi termin za radove, jer je sigurnost podataka uvijek na prvom mjestu. Evo vam jedan mali primjer – zamislite da jedna banka izgubi podatke o klijentima i iznosima na računima“, kaže Boris.

Kad smo kod preciznosti, 2008. godine kada je upisivao Elektrotehnički fakultet u Banjaluci i kada je u svijetu informacionih tehnologija sve bilo drugačije i manje dostupno, nije zamišljao da će se baviti baš ovim poslom. Nakon nekoliko godina u tom poslu i skoro dvije u Prointeru, priznaje da ga ne bi mijenjao. Domaća kompanija u kojoj vlada timska atmosfera i u kojoj se na kolege uvijek možeš osloniti, plus mogućnost konstantnog učenja i usavršavanja kroz sertifikate i saradnju sa svjetskim brendovima IT oblasti, dobitna su kombinacija.

„Ja sam bio zaljubljenik u tehnologiju, ali i matematiku i fiziku i nisam se baš vidio u ovom zanimanju, ali nakon ovog iskustva mogu reći da je to izuzetno zanimljiv posao. Ono što je najvažnije, naša kompanija radi sa najsavremenijim tehnologijama – sve ono što se pojavi kao novitet dostupno je i nama, softverske verzije, hardverski modeli i uređaji. Čini mi se da u ovoj struci, pored medicine, najbrže imamo priliku da se bavimo onim što se pojavi kao tehnološki novitet u svijetu“, priča Boris koji napredak u IT oblasti objašnjava još jednim, naravno, preciznim primjerom.

Naime, svake godine se generiše količina podataka koja je veća nego ukupna količina generisanih podataka za sve prethodne godine, a svi ti podaci traže resurse i mjesto za čuvanje. Uzmite samo vaše mobilne telefone od prije 10 godina i sad….

Pitanje – hoće li nas tolika količina podataka „ugušiti“, Boris, kaže, smatra filozofskim, ali i na njega ima odgovor.

„Prije 15-20 godina, naši roditelji su se bunili što previše gledamo u sega megu i slično, njihovi su se bunili što previše gledaju TV, a mi zamjeramo djeci da previše gledaju u telefone…Tako to ide, ali je činjenica da je sve do nas i načina na koji koristimo informacione tehnologije. Mogu nas ugušiti ako to dozvolimo i ako nam postanu opsesija, a ne alat kojim ćemo olakšati i unaprijediti život svih nas. Kakav je to alat, najbolje svjedoči Prointerov projekat „e-Beba“ koji je svakom roditelju dao mogućnost da kompletnu dokumentaciju o svom novorođenčetu dobije veoma brzo i jednostavno, umjesto da danima obilazi različite lokacije u gradu“, objašnjava Boris.

Mogućnost da takve alate kreirate na domaćem terenu i u domaćoj kompaniji i, na taj način, utičete na život čitave društvene zajednice, Boris smatra neprocjenjivom. Zato je, uprkos velikoj konkurenciji i odlivu kadrova, odlučio da ostane svoj na svome.

“Meni mnogo znači moje okruženje u kom sam odrastao, familija, prijatelji, poslovni ambijent u kojem imam sjajne kolege. Volim ovdje da živim, iako sam imao ponude od velikih, inostranih IT kompanija“, ne krije Boris i nekim budućim IT stručnjacima šalje jasnu poruku – i ovdje možete sve što zamislite.

Ostavite komentar